Kontaktirajte nas

Povijest

Od Neudorfa do Vinkovačkog Novog Sela – Osnutak Neudorfa i prva desetljeća

Objavljeno

-

Kako bi stanovnici zapadnog vinkovačkog kvarta Vinkovačkog Novog Sela mogli dostojno obilježiti 200-stotu obljetnicu postojanja, jer je utemeljeno 1819. godine, za Vijesti iz povijesti priredio sam nekoliko zapisa koji su dio obimnije Monografije pod nazivom „ Od Neudorfa do Vinkovačkog Novog Sela“, za koju vjerujem da će u povodu 200 godina postojanja ovog naselja ove godine ugledati svjetlo dana.

U povijesti Vinkovačkog Novog sela razlikujemo dva  razdoblja. Prvo je od osnutka 1819. g.  kada su se u njega doselili njemački kolonisti do 1945. g. kada su se iselili. I  drugo koje započinje kolonizacijom stanovništva iz tzv. pasivnih krajeva uglavnom Hrvatske i traje do vremena u kojem živimo.

O Neudorfu njemački potomci napisali niz zapisa i sjećanja na život u njemu u već 3 knjige: Heimat Buch der Deutschen aus Vinkovci und Umgebung (1975), Neudorf 1819 – 1944  Bilddokumentation einer Donauschwabischen in Slawonien (1986) i Das Wichtigste aus der Geschiste Neudorfs (1987).

Mi nažalost nemamo još niti jednu knjigu ili opširniji zapis iako je od doseljavanja današnjih potomaka Novoselaca prošlo više od sedamdeset godina, a postoji dokumentacijska građa, fotografije i stanovnici starijih godišta koji se sjećaju događaja iz novoselske prošlosti.

Monografiju sam posvetio brojnim generacijama Novoselki i Novoselaca  s kojima sam  odrastao i proveo nezaboravne dane dječaštva, školovanja i mladosti te prvu godinu radnoga vijeka u osnovnoj školi čiji sam i ja bio đak.

Ovu priču posvećujem mojim novoselskim prijateljima koji su kao i ja sate i dane provodili, na novoselskom „speak corneru“, legendarnoj novoselskoj pumpi, sumporači, i starom školskom igralištu odakle smo u velikoj grupi kretali put grada u nekadašnja vinkovačka kina, na Lokose, Korzo te na stari i novi nogometni stadion gdje smo bili najžešći navijači naših nogometnih klubova Spačve, Lokomotive i nekadašnjeg vinkovačkog Dinama ili Cibalije u čijim su redovima s velikim uspjehom nastupali i mladi Novoselci.

Zapadni dio Vinkovaca, nekadašnji njemački Neudorf i danas je premda  sastavni  dio grada prepoznatljiv je po nazivu kojim se njegovi stanovnici diče, Vinkovačko Novo Selo.

Taj dio grada postoji već 200. godina, no povijest Novog Sela puno je duža.

Prema arheološkim istraživanjima i povijesnim izvorima vidljivo je da tragovi naseljenosti i  življenja na lokaciji današnjeg naselja i njegovoj bližoj okolici, novoselskom ataru, datiraju još iz srednjeg vijeka.

Utvrđeno je da se tu nalazilo nekoliko starih hrvatskih sela s različitim imenima koja su se tijekom stoljeća raselila ili nestala.

Kao poznatije naselje iz turskog perioda uz šumu Ljeskovac nalazilo naselje s imenom Liskovac. 1702. g. u popisu kotara Ivankovo spominje se predij Leskofci. U tursko doba u njemu je u 19 kuća živjelo katoličko stanovništvo. Vlasnik selišta bio je navodno Mehmet – aga koji je bio gospodar cijelog ivankovačkog posjeda i svoje sjedište imao u Ivankovu.

Poslije izgona Turaka iz ovih krajeva preostalo stanovništvo se preselilo u Vinkovce, a selo je ostalo prazno.

Nakon 120 – 130 godina selo je ponovno naseljeno. Naselili su ga njemački doseljenici iz pokrajine Hessen.

Graničarske vlasti 1818. godine donijele su plan o naseljavanju područja između Vinkovaca i Ivankova uz šumu Ljeskovac i potok Nevkoš. Davne 1819. graničarske vlasti naselile su 13 obitelji iz njemačke pokrajine Hessen.

Prvi stanovnici Neudorfa doselili su se u srpnju 1819. godine. Bile su to obitelji : Reinharda Kleina, Johanna Konratha, Friedricha Mühlreitera, Friedricha Suttera, Heinricha Wendelina (Wendlinga), Carla Kuchera ( Kutschera), Johanna Peyera (Bayera), Carla Pfaffa, Nicolausa Phillipsa, Heinricha Rübela, Ludwiga Weidmanna, Christiana Weidmanna i Christiana Kuchera.

U rujnu doselile su se i druge obitelji: Konrada Haselwandera, Christiana Bothnera, Konrada Herzoga, Johanna Altenhofa, Leonharda Märza, Ludwiga Schöppa, Friedricha Grotza (Grossa), Heinricha Jeckela, Johanna Leglera, Friedricha Medera, Christiana Bayera, Johann Georga Hupbauera, Heinricha Bendera, Simona Philipsa, Johanna Jakobera, Michaela Eisela, Michaela Lindenlauba, Heinricha Kurza, Christiana Baumgärtnera, Georga Hillricha, Michaela Täubela, Johanna Schwarza, Friedricha Beringera, Bernharda Beringera, Ludwiga Kustera i Friedricha Bendera. Teške političke i gospodarske prilike u Njemačkoj, siromaštvo i kriza koja je nastala kao posljedica dugih napoleonskih ratova, teška porezna opterećenja i religijski razlozi potaknuli su val iseljavanja.

Na poziv ruskog cara Aleksandra I. jedan veliki iseljenički val je u razdoblju od 1803. do 1819. g. započeo naseljavanje obalnog dijela uz Crno more. Kako je nakon odlaska Turaka u panonskom dijelu Europe bilo napuštenih selišta i imanja jedan dio kolonista naselio se u Bačkoj. U tim naseljima većinu su činili evangelisti. Tim obiteljima je prvotni cilj bio Rusija. Onamo se Dunavom uputilo 1 400 obitelji. Na putu su se neki predomislili i odustali od daljnjeg puta te se nastanili u Bačkoj gdje su kao nadničari radili kod bogatijih ranije naseljenih Nijemaca. Jedan dio naselio se i u novostvorenom Neudorfu.

Na poziv zapovjedništva Brodske pukovnije 1820. u Neudorf je naseljeno još 24 obitelji.

Uz ratare su se doseljavali obrtnici, i to onih obrta koji su trebali vojnoj upravi.

Prostor uz šumu Ljeskovac i Nevkoš bio je obrastao pašnjacima i grmljem te ga je trebalo urediti i iskrčiti.

Prve kuće bile su građene od drveta. Kasnije, kako je selo napredovalo i kako su prvotno siromašni doseljenici postajali imućniji započela je gradnja kuća od naboja, cerpića ili prijesne, a potom i od pečene opeke koja se proizvodila u lokalnim vinkovačkim ciglanama kojih je bilo nekoliko. Neke od njih gotovo u izvornom obliku sačuvane su do danas, a veći dio tih starih kuća je preuređen ili srušen.

Doseljenici su tražili pomoć od Brodske pukovnije i glavnog zapovjedništva kako bi im se pomoglo jer su bili slabije imovinske moći.

Vlasti su ih pomagale dajući im hranu i besplatno drva za ogrjev. U uređenju prostora  i krčenju šume Ljeskovac morali su im pomagati vinkovački hrvatski graničari.

Prve godine doseljenika bile su vrlo teške. Za gradnju kuća morali su uzimati vrlo nepovoljne pozajmice. Očekivali su kako će se određena svota novca namijenjenog za izgradnju  ravnopravno podijeliti, no vojni zapovjednici ta su sredstva dijelili prema svom nahođenju. U 1819. godini bilo je sagrađeno samo 13 kuća, a ni polja nisu bila obrađena. Kako su pozajmicu morali vratiti najkasnije za godinu i pol jedan dio nezadovoljnih doseljenika htio se zaputiti u Banat što im nije bilo dopušteno.

U odnosu na hrvatsko graničarsko stanovništvo stanovnici Neudorfa nisu imali vojnu obvezu i nisu morali odrađivati omraženu rabotu ili kuluk, a smjeli su se baviti i obrtom.

Najveća obitelj imala je 8 članova, a u 5 obitelji su bili samo muž i žena. O imovnom stanju doseljenika i tadašnjim prilikama najbolje svjedoče neki brojčani pokazatelji zapisani u spomenutim knjigama i sačuvanim dokumentima. Godine 1819. u selu je bilo 77 konja, 40 krava i samo 11 svinja. Posjedovali su 31 kola i 15 plugova.

Godine 1833. u selu je bilo 39 kuća, ali ni jedna nije bila zidana. Kuće su još uvijek uglavnom bile drvene i pretežito pokrivene šindrom koja je kod boljih kuća bila od drvenih letvica.

U selu je bilo 312 stanovnika. Uz teškoće vezane za vraćanje dugova bilo je i nekoliko nepovoljnih godina. Godine 1822. snažna oluja s tučom uništila je sav urod na poljima. 1828. godina također nije bila povoljna jer su zima i proljeće bili vrlo vlažni, a ljeti je zavladala suša. Godine 1831. dugotrajna kiša uništila je veliki dio uroda s polja zbog obilnih kiša za vrijeme žetve.

Najveća nesreća zahvatila je Neudorf 1836.g. kada je selo zahvatila epidemija kolere od koje  je umrlo 30 mještana.

No život je tekao dalje i Neudorf je polako napredovao. Sredinom 19. stoljeća umjesto obitelji koje su izumirale naseljavale su se nove.

Godine 1857. u Neudorfu je bilo 519 stanovnika, 1890. g. 1008, 1900. g. 1047 stanovnika. Većinu stanovništva, 95, 5 %, činili su Nijemci.

Aktualno

Dodjela nagrada najboljim sportašima iz 1989. godine

Objavljeno

-

Napisao/la

    251 pregleda

Početak svake godine je do sada nekako bio neizostavan bez izbora za najboljeg sportaša i sportašicu u prethodnoj godini.

Posljednji izbor održan je 2020. kada je nagradu za najboljeg sportaša dobio je Ivan Ereš iz Rukometnog Spačva, dok je najboljom sportašicom proglašena Magdalena Đekić iz Atletskog kluba Cibalia. U ovom broju iz arhive donosimo tekst iz drugog broja Vinkovačkog lista objavljenog 19. siječnja 1990. u kojem su proglašeni najbolji sportski kolektivi i pojedinci za 1989. g.

„Prošloga tjedna u velikoj dvorani Vinkovačke banke održana je tradicionalna svečanost proglašenja najuspješnijih prošlogodišnjih vinkovačkih sportaša, radnika i kolektiva”, glasi uvodna rečenica u kojoj možemo vidjeti kako se tada izbor održavao na drugoj lokaciji. Danas se ova svečanost održava u gradskom kazalištu „Joza Ivakić”.

U prisutnosti brojnih sportaša i sportašica odluku o najboljima pročitao je Martin Spajić koji je obavljao dužnost tajnika Općinskog nogometnog saveza, dok je nagrade uručio predsjednik Predstavništva Saveza za fizičku kulturu općine Vinkovci, David Čačić.

„Najbolja sportašica 1989. godine je Gordana Duspara, članica Taekwondo kluba, a Vlado Brekalo, član Karate kluba, najbolji je prošlogodišnji vinkovački sportaš”, dominacija borilačkih sportova u pojedinačnoj konkurenciji. Za najbolju momčad tada je bio proglašen Odbojkaški klub Zrinski iz Nuštra.

Kako smo bez svečanosti dodjela laureta za najbolje sportaše i sportske momčadi dvije godine, možemo izraziti želju kako će se svečanost održati na kraju 2022. za koju smo uvjereni kako će biti prepuna sjajnih rezultata.

Nastavi čitati

Aktualno

Zar ne može bez kiča?

Objavljeno

-

Napisao/la

    463 pregleda

Ovim riječima naslovljen je zanimljiv tekst iz drugog broja Vinkovačkog lista koji je izašao 16. siječnja 1981. godine u rubrici naših novina „Čitaoci – redakcija” u kojemu se građanin našeg grada osvrnuo na blagdane i novogodišnju noć.

Iako je blagdansko razbolje završeno ”To nije razlog da se ne osvrnemo nekoliko dana unazad i ne podsjetimo se opet na njih”, napisao je vjerni čitatelj u tekstu kojeg prenosimo. Božićne praznike i Novu godinu smo proveli i proslavili koliko su nam to dopuštale mjere, ali bez obzira na to imali smo što vidjeti u gradu na Bosutu. Blagdansko vrijeme prije 30 godina i danas prilično je slično. Jurnjava na sto strana kako bismo kupili darove i pripremili sve za obiteljsku proslavu Božića i spremni ušli u novogodišnju noć.

No, grad tada i sada, čini se nisu za usporedbu. Čitatelj Marko Landeka napisao je kako je grad bio ružan, posebice središte grada koje je – kako kaže – „srce i pluća grada”.

„Kako je taj park izgledao blagdanski odjeven? Jadno, nemaštovito, strano, daleko. Izgledao je poput siromašne i ružne udavače, koja da bi privukla udvarače, kupuje „ponterošku” divot-odjeću”, prokomentirao je čitatelj.

Ovakvu kritiku uređenju grada danas ne bismo mogli uputiti jer Vinkovci su zaista bili lijepo uređeni.

„Zar je trebalo u srcu grada postaviti likove strip-junaka koji nemaju veze s našim načinom života, mišljenjem, tradicijom? Tih bi se dana Amerikanac osjećao amerikansije, negoli Vinkovčanin vinkovački”, bila je jedna od zanimljivih primjedbi.

Današnji klinci zasigurno ne bi imali ništa protiv da je grad uređen s likovima iz stripova ili crtića, ali možda u blagdanskom ozračju.

„Grad koji ima kulturnu tradiciju kao malo gradova ove veličine u zemlji bio je za Novu godinu vjerojatno načičkan najkričavijim kičem u zemlji” glasio je zaključak vjernog čitatelja koji je za kraj postavio pitanje kako mladoj generaciji tumačiti što je kič,  a što umjetnina pa još uzeti primjere iz svoga voljenog grada?

No, stavimo li to u kontekst vremena u kojem su Vinkovci tako doživljavani, sretni smo što živimo naše vrijeme i istinski duh blagdana.

Nastavi čitati

Aktualno

Mogu li blagdani proći bez pucnjave? Već su 1994. građani upozoravali na opasnost korištenja petardi

Objavljeno

-

Napisao/la

    530 pregleda

Ove godine stupila je na snagu zabrana nabave i uporabe petardi i redenika iz kategorija F2 i F3, što je podržala velika većina građana dok se ostala pirotehnika iz tih kategorija, poput raketa i vatrometa, smije koristiti isključivo od 27. prosinca do 1. siječnja. Udruga Prijatelji životinja nedavno je objavila kako se već bilježe kršenja ove zabrane te pozvala sve građane takve slučajeve prijaviti policiji.

U članku objavljenom u Vinkovačkom listu 16. prosinca 1994., navodi se kako su se naši sugrađani i tada borili s istim problemima. „Vidno uzbuđen, našu redakciju posjetio je jedan građanin kako bi upozorio na legalnu prodaju petardi i ostale pirotehničke galanterije. Prema njegovim riječima već se mogu vidjeti štandovi s tim nepotrebnim i opasnim pratiteljima obilježavanja blagdana.” Najviše ih je začudilo što se takvo što događa pred ulazima u školsko dvorište, bez reakcije odraslih ljudi, a u cijeloj situaciji najmanje krive djecu.

„Djeca kao djeca, da bi zadovoljila svoju znatiželju posežu i za petardama ne znajući da im te, na prvi pogled zanimljive naprave, mogu nanijeti teške ozljede.” Kako bi potkrijepili ove riječi, naveli su podatke od 1993. u kojoj je u Hrvatskoj 67 osoba teže, a 89 ih je lakše ozlijeđeno.

U tadašnjoj novinskoj rubrici naziva „Naši sugrađani o…” svoje su mišljenje dali prolaznici grada na Bosutu, a zanimljivo je da su se svi složili oko jedne stvari – djeca se odgajaju u obiteljskoj kući. „Mislim da je uporaba i bacanje petardi nikako nije u redu. Posebno bi to trebalo zabraniti malodobnoj djeci, što bi trebali učiniti roditelji. Svi se od tih eksplozija jako uznemirimo, a naročito mala djeca. Po svaku cijenu trebalo bi presjeći kanale onima koji donose i prodaju djeci petarde”, komentirala je anketirana Nevenka Buzov s kojom se složio i Damir Lončar iz Otoka koji je tada smatrao kako je bacanje petardi jako loša i ružna pojava te da bi djelatnici policije trebali i morali uspostaviti red te spriječiti izgrednike zbog čije se pucnjave svi jako uznemire, navodeći kako su se dosta pucnjave naslušali za vrijeme Domovinskog rata.

Nastavi čitati

Zadnje objave

Aktualnoprije 3 sata

Pred nama je 55. revija djevojaka, snaša i momaka u narodnim nošnjama, prijave u tijeku

U Starim Mikanovcima, 19. veljače, bit će održana 55. po redu revija djevojaka  snaša i momaka u narodnim nošnjama, priredba...

Aktualnoprije 5 sati

Napiši članak i postani učenik novinar

„Igram, pišem, lajkam“ projekt je sportskog novinarstva Hrvatskog školskog sportskog saveza namijenjen srednjoškolcima koji žele postati učenici novinari i naučiti...

Kulturaprije 6 sati

Vinkovačka gimnazija sudjeluje u projektu “Čitanje u fokusu”

Od prosinca prošle godine Gimnazija Matije Antuna Reljkovića sudjeluje u projektu „Čitanje u fokusu” u organizaciji Naklade Ljevak i Agencije...

Aktualnoprije 7 sati

Noć muzeja u Vinkovcima: Izložba i predstavljanje dvije publikacije

U uvjetima pandemije COVID-19 bolesti, na temelju preporuka Hrvatskog muzejskog društva, Gradski muzej Vinkovci i u ovogodišnjoj Noći muzeja prilagodio...

Aktualnoprije 8 sati

U Hrvatskoj 11.812 novooboljelih, preminule 64 osobe

U posljednja 24 sata u Hrvatskoj su od posljedica koronavirusa umrle 64 osobe, a potvrđeno je 11.812 novih slučajeva pa...

Aktualnoprije 9 sati

Još jedna online prijevara: Platio predujam za traktor, došao po njega i dočekala ga – izmišljena adresa

Policijska uprava vukovarsko-srijemska izvijestila je kako je jučer, 25. siječnja, 49-godišnjak iz Andrijaševaca prijavio policiji prijevaru prilikom kupnje traktora. Naime,...

Aktualnoprije 10 sati

Hrvatska večeras igra posljednju utakmicu na ovom Euru

Kauboji u posljednjem dvoboju igraju protiv velikog i ugodnog iznenađenja, reprezentacije Nizozemske. Iako ovaj susret nema nikakvu važnost, naši rukometaši...

Vijestiprije 11 sati

Objavljeni najbolji radovi književnog natječaja “Tena i Tenica”

Natječaj “Tena i Tenica” pokrenut je 2018. godine na Lutkarskom proljeću u sklopu Susreta književnika za djecu i mlade. Ograničeni...

Najčitanije