Prema podacima u ranije navedenim knjigama napisanim o Neudorfu četiri godine nakon doseljenja Nijemci su od graničarskih vlasti zatražili pomoć za izgradnju crkve i škole. Bili su evangelici i nisu imali svog svećenika, pa su se obraćali katoličkom svećeniku u Vinkovcima Adamu Vukasoviću kad su trebali krstiti djecu, vjenčati se ili sahranjivati preminule mještane koje su sahranjivali na katoličkom groblju u Vinkovcima.

Đakovački biskup Emerich Karl Raffay je dao dozvolu da se sakramenti obavljaju po katoličkom običaju. Uskoro je započela gradnja crkve i uslijedio je dolazak evangeličkog svećenika u mjesto. 1830. godine započela je izgradnja crkve koja je dovršena 1857. g. Godine 1831. za župnika je postavljen  Samuel Godra. U knjigama potomaka njemačkih kolonista zapisano je kako su  u izgradnji crkve sudjelovali zidari Karl Birgi i Johann Gregorović, stolari Heinrich Jaki i Christian Schmidt i kovač Josef Hilty. Križ na tornju napravio je bravar Petar Marković, kupolu tornja limar Anton Scheibel koji je pokrio i krov. Na tornju je 1879. godine bio postavljen sat. Uređivana je i unutrašnjost crkve pa je tako 1887. g. bio postavljen  novi oltar koji je bio izveden u kombinaciji drveta i mramora. Ta evangelistička crkva nalazila se na mjestu ispred današnjeg trgovačkog centra, u središtu Novoga Sela.

1863. godine izgrađena zgrada paroha koja postoji i danas. U njoj nakon II. svjetskog rata nalazilo se obdanište, a u vrijeme dok se na mjestu crkve koja je porušena nalazila montažna zgrada osnovne škole koja je nosila ime „Slavko Knežević“ tu se nalazilo tajništvo škole. Danas se u istočnom dijelu zgrade nalazi popularni ugostiteljski objekt.

U tom periodu su stanovnici Neudorfa odredili i lokaciju za svoje groblje koje se nalazilo na sjevernom završetku današnje Školske ulice. I danas postoje ostaci nadgrobnih spomenika koji su zapušteni i zarasli grmljem i drvećem. Kada je uz željezničku prugu koja je povezivala Vinkovce i Slavonski Brod započela izgradnja teretnog kolodvora presječena je komunikacija s tim grobljem. Kako se nakon II. svjetskog rata teretni kolodvor širio prema sjeveru najveći dio groblja je uništen i devastiran. I danas potomci stanovnika Neudorfa koji žive u Austriji, Njemačkoj i drugdje dolaze u nekadašnji zavičaj svojih predaka, a poneki posjećuju i ostatke staroga, napuštenog i zapuštenog groblja. Valjalo bi ukloniti grmlje i drveće i koliko toliko urediti i označiti taj prostor jer i to je dio novoselske povijesti.

Školovanje djece je u Neudorfu započelo već u prvim godinama od nastanka sela. Prvi učitelji bili su seljaci (grenzbaueri) Christian Herzog i nakon njega Michael Lindenlaub. Svaki je podučavao učenike u svojoj kući.Za svako dijete plaćao se po jedan srebrni Zwanciger, a roditelji učenika su morali pomoći učitelju kod obavljanja poljskih radova na njegovom imanju.

Prva zgrada u kojoj se nalazila učionica je podignuta 1825. godine iako su je Nijemci željeli imati školu odmah po doseljenju. Škola je radila samo zimi jer su ljeti djeca čuvala stoku i pomagala u obavljanja različitih poljskih radova.

Godine 1820. bilo je 16 dječaka i 13 djevojčica koji su bili sposobni za školu, no ona još tada nije bila utemeljena.1831. g. je bilo 26 djevojčica i isto toliko dječaka doraslo za školu i svi su je pohađali.

Godine 1876. sagrađena je prva školska zgrada sa učiteljskim stanom. Zgrada je imala jednu školsku sobu, učionicu duljine 11, a širine oko 5 m.

Prvi učitelj u školi kojega je postavila uprava je bio Georg Scholl koji je kao plaću dobivao 6 kubika ogrjevnog drveta. Bio je plaćen i da svira orgulje u crkvi. Znao je hrvatski i njemački jezik. Istovremeno je održavao nastavu za 70 učenika, dakle, na jednom satu bi predavao za nekoliko razreda. U tadašnje vrijeme učitelji su bili jako cijenjeni i imali visok položaj u društvu, tim prije jer su učitelji mogli biti samo obrazovane osobe i svećenici.

Broj djece se tijekom vremena povećavao pa je zbog toga je u siječnju 1888. godine napravljen nacrt za novu školu kako bi se osigurali bolji uvjeti za kvalitetnije obrazovanje učenika. 1889. sagrađena je nova školska zgrada s učiteljskim stanom. U njoj su novoselski učenici pohađali nastavu i nakon II. svjetskog rata sve do izgradnje montažne školske zgrade koja se nalazila u centru. Danas je u vrlo derutnom stanju što nas, nekadašnje učenike koji smo tu sricali prva slova, učili čitati i kremenom pisaljkom zapisivali prve riječi na crnim drvetom uokvirenim pločicama na koje je bila zavezana prava spužva, jako žalosti.

Prošlost ovoga dijela grada vrlo je duga i bogata. Sačuvane su brojne fotografije, dokumenti, pa i razni predmeti, valjalo bi razmisliti i o uređenju takvoga prostora i njegovog dvorišta u nazovimo to neku spomen sobu ili kuću u kojoj bi se spojila kako njemačka, tako i hrvatska prošlost Neudorfa odnosno Vinkovačkog Novog Sela. Vjerujem da to današnji Novoselci mogu i hoće, pokazali su se na djelu uređenjem društvenoga doma koji također datira iz neudorfovskog perioda. Eto i prigode, 200 godina postojanja !?

Prema sačuvanim izvorima 1912./1913. godine imala je tri razreda koja je pohađalo 85 dječaka i 84 djevojčice. Škola je djelovala do jeseni 1944. godine. Pojedine obitelji već su na prijelazu 19. u 20. stoljeće upućivali svoju djecu na školovanje u visoke škole i fakultete kako bi dobili akademsko zvanje. Studij medicine završili su dr. Jakober, dr. Georg Bader, dr. Ludwig Müller, a veterine dr. Andreas Hupbauer.

Gimnazijski profesori su bili Josef Beyer i Karl Pfan. Učiteljski studij su završili Ludwig Müller, Adam Klein, Margareta Zemljak i Johann Friedrich. Heinrich Jakober i Matthias Klein su završili su vojne škole.

Dio porodica živio je od prihoda koji su ostvarivali kao službenici u Vinkovcima, dok se većina bavila poljoprivredom. Prema sačuvanim podacima u Neudorfu bilo je 1866. godine 56 naseljenih kuća s 519 stanovnika. Svi su bili Nijemci, i to 513 evangelici, a 6 katolici.

Iz godine u godinu mjesto je postepeno napredovalo, a stanovništvo je živjelo znatno bolje. U demografskom smislu naselje je postupno raslo i teritorijalno se povećavalo. O gospodarskoj razvijenosti naselja govore i podaci o djelatnostima kojima su se bavili stanovnici Neudorfa. Ludwig Herzog, Johann Hoffman, Anton Schmidt, Nikolaus Schmidt, Wilhelm Schmidt i Josef Staudt bili su poduzetnici u građevinarstvu. Jakob Bender, Heinrich Neuburger i Gottfried Sutter bavili su se tesarstvom. Stolari su bili: Heinrich Kendel, Gottlieb Medel, Jakob Schadt i Johann Siegel. U Neudorfu su djelovala četiri kovača: Martin Gregor, Karl Schöpp, Friedrich Sutter i Josef Gregor, a poslovima prijevoza su se bavili : Johann Klein i Matthias Weidemann.

Također je djelovalo i nekoliko obrtnika iz područja uslužnih djelatnosti. Brijačkim i frizerskim poslovima bavili su se: Johann Bayer, Karl Kendel, Heinrich Schmidt, Andreas Staudt i Adam Walter. Johann Dörr je bio mesar, Wilhelm Schadt i Friedrich Scholl imali su soboslikarski, a Johann Friedrich i Johann Walter krojački obrt. Trgovinom mješovitom robom bavila su se 4 trgovca: Matthias Ferdinand, Friedrich Jakober, Josef Neuburger i Adam Reining. U Neudorfu su djelovale četiri gostionice od kojih su neki. Poznate gostionice bile su Orschnitova „Zum Sepl“, „Edelweiss“ L. Medela , Satolekova i gostionica Johanna Kleesa.

Osim uzgoja klasičnih ratarskih kultura: pšenice, kukuruza, krmnog bilja i drugih, stanovnici Neudorfa u svojim prostranim vrtovima su uzgajali i znatne količine povrća koje su uz voće prodavale na tržnici u Vinkovcima. Kako je u seoskom ataru bilo dosta pašnjaka, sijalo i krmno bilje, stanovnici Neudorfa bavili su se uzgojem stoke, posebno govedarstvom. Također i peradarstvom pa su bili glavni snabdjevači mlijekom, mliječnim proizvodima, peradi i jajima na vinkovačkoj tržnici.

Kako u gospodarskom, Neudorf je napredovao u društvenom i kulturnom pogledu. Znali su se  stanovnici Neudorfa proveseliti i zabaviti. Poput drugih sela i gradova imali su svoj kirbaj ( kirchweih) kojega su slavili na Dan sv. Galusa 17. listopada.