U noći sa 16. na 17. rujna 1991. zapaljivim granatama izgorjela je Narodna knjižnica i čitaonica Vinkovci, jedan od brojnih sa zemljom sravnjenih objekata u gradu, tada pod stalnom paljbom neprijateljske JNA i paravojnih postrojbi. Nisu se smirili dok ju nisu uništili u dane kada je grad trpio najjača granatiranja iz vojarne, Pačetina…
Sve je izgorjelo. Kompletan fond knjižnice s njezinim najvrjednijim djelom – Zavičajnom zbirkom koja je sadržavala obrađene rukopise Josipa Kozarca, Vladimira Kovačića i Joze Ivakića, originalne fotografije i uvećani portreti, pisma i razglednice, originalni zapisnici s Osnivačke skupštine 1875. i svi zapisnici do 1991. s izvješćima o fondu knjiga, pisaći stol Josipa Kozarca s priborom za pisanje i tintarnicom, pepeljara, vazica i stolica, dio biblioteke Joze Ivakića i cjelokupna dokumentacija knjižnice.
Gradska knjižnica i čitaonica Vinkovci jedina je knjižnica totalno uništena u Domovinskom ratu. Nakon napada agresorskih projektila 1991. godine zgrada je zapaljena do temelja, a s njom i oko 85 tisuća knjiga. Najveći je to kulturocid u Domovinskom ratu.
U knjižnici je tada radilo osam knjižničara, domar, čistačica i v.d. ravnateljice, koji su usprkos općoj opasnosti, nastojali na posao dolaziti svaki dan.
„Nas tri smo tu subotu radile jutarnju smjenu. Granatiranja su tih dana postala gotovo cjelodnevna pa sam neke vrijednije knjige s kolegicom pokušala spremiti na sigurno, u jedan željezni ormar. Spremile smo dio knjižnog fonda iz Zavičajne zbirke koja nije bila opsežna, ali iznimno vrijedna za naš kraj. Mislile smo da će taj ormar donekle zaštititi knjige ako padne koja granata. Oko podne smo išle kući, ja sam zaključala knjižnicu, nisam ni slutila da je to bio zadnji put”, ispričala jer za novosti.hr prošle godine Dubravka Katić, danas umirovljena knjižničarka.
Tadašnje Ministarstvo za prosvjetu i kulturu tek je krajem rujna dalo naputke što s vrijednom književnom baštinom, no vinkovačke knjižice tada više nije bilo. Djelatnici su sami spremali ono što su procijenili vrijednim čuvanja.
Građevini iz 18. stoljeća nije bilo potrebno puno da se uruši, a iako su vatrogasci pod granatama brzo izašli na teren, knjižnici nije bilo spasa. Knjižni fond progutao je plamen.
Najstarija kulturna ustanova u gradu privremeno je djelovala u doniranom bibliobusu, potom do prošlog ljeta i Dana grada Vinkovaca, u zgradi prijeratnog Sveučilišta.
Danas, godinu i dva mjeseca kasnije, na starom mjestu živi punim plućima nova knjižnica.
Najmanje je ona zgrada, a najviše dom svih generacija, 160 tisuća knjiga te šest tisuća primjeraka multimedijalne građe, mjesto susreta, dnevni boravak građana Vinkovaca, učenika putnika, mirno i sigurno mjesto za svako dijete, od tek novorođenih mališana do studenata.
Do danas, posjetilo ju je preko 160 000 dobronamjernika diveći se slavonskom inatu koji je sa zgarišta podigao jednu od najljepših knjižnica u Hrvatskoj, neskromno se pohvalimo, i u ovom dijelu Europe.
Hrabrost je pobjedila kukavičluk, a nacionalna pripadnost, ljubav prema materinjem jeziku i uopće pisanoj riječi te otvorenost informatizaciji, novim znanjima i tehnologijama dostupnim i isporučenim na ovom mjestu, pravi je izraz domoljublja 21. stoljeća.
