Hrvatska je jedan od domaćina Svjetskog rukometnog prvenstva, a gotovo je nemoguće zamisliti prvenstvo bez sportske novinarke Ines Gode Forjan. Rođena Županjka uživa u svom poslu, a jedna je od glavnih aduta sportske redakcije RTL-a Danas.
„Sport je uvijek bio dio mog života, a za to je „krivac” moj tata koji je mene i braću od malena usmjeravao prema sportu. Dino i Bruno trenirali su nogomet, dok sam se ja okušala u košarci, tenisu i rukometu. Kod nas doma uvijek su se pratila velika natjecanja, nogometne utakmice, utrke Formule 1, teniski mečevi, skijanje i rukomet. Obiteljski smo odlazili na Snježnu kraljicu na Sljemenu ili na derbi na Maksimir. Nikada nisam razmišljala o profesionalnom bavljenju sportom, no htjela sam imati važnu ulogu”, za Novosti je otkrila Ines koja je nakon županjske Gimnazije upisala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a s 19 godina dobila je prvi studentski posao na RTL-u.
Njezin put bio nije bio serviran jer u počecima, usprkos želji, nije bilo potrebe za novim ljudima u sportskoj redakciji, no strpljivo je čekala svoju priliku. Pratila je školstvo i zdravstvo, razgovarala s ministrima, izvještavala s kraljevskog vjenčanja Meghan i Harrija i dočekala srebrne nogometaše iz Rusije, javljala se na telefone i za ostalim kolegama uskačući od čitanja mailova do snimanja poziva. Do „transfera” u sportsku redakciju došlo je 2018. godine, a naša Slavonka otkrila je kako u tom trenutku nitko nije bio sretniji od nje. Rukometna prvenstva radi već godinama, a kako sama kaže, s brojem utakmica raste samopouzdanje, sigurnost i smirenost.
„Bez obzira na to što mi je ovo već osmo prvenstvo koje pratim na terenu, i dalje sam jednako uzbuđena kao i prvi put. Trema je još uvijek prisutna, jednako i pritisak, i odgovornost. Naše pripreme na RTL-u traju mjesecima, ali od početka prosinca vodimo intenzivne sastanke. Dobra priprema je ključ svega i volim sve odraditi kako treba. Prije početka prvenstva zatvorim se u četiri zida i proučim sve što mi je potrebno. Po tom sam pitanju pravi štreber i ne volim iznenađenja”, poručuje.
Raditi velika natjecanja svakako za sobom povlači veliku odgovornost. Mlada sportska reporterka Goda Forjan otkrila nam je kako je potrebna priprema za svaki intervju, nakon odrađivanja snimanja s našom reprezentacijom svi materijali šalju se u Zagreb, a onda ponovno slijede javljanja iz Karlovca, baze gdje su smješteni. Najdinamičnije je, kaže, na dan same utakmice kada je radna ekipa gotovo cijeli dan u zagrebačkoj Areni.
„Ove godine je još sve posebnije jer smo na domaćem terenu. Raditi s rukometnom reprezentacijom vrlo je jednostavno i lako. Susretljivi su, opušteni, ništa im nije teško i zbog toga je cijeloj RTL-ovoj ekipi posao lakši i ugodniji. Profesionalci su na terenu, ali i kad treba udovoljiti svim našim novinarskim zahtjevima. I uvijek su spremni na šalu. Već se poznajemo i mislim da imamo jedan dobar odnos pun razumijevanja i podrške”, dodaje.
U sportskom novinarstvu sve je više žena, a akterici ove priče izuzetno je drago zbog toga. Ovaj posao nikada nije doživljavala kao muški i smatra da se bez obzira na spol svatko može baviti čime god poželi.
„Oduvijek sam smatrala da je potpuno nepravedno da je manje žena u sportskom novinarstvu i sretna sam što sam dio ovog televizijskog vremena u kojem se pomiču granice. I sama sam na RTL-u prije nekoliko godina dobila priliku na rukometnim svjetskim i europskim prvenstvima raditi ono što je nekad bilo predodređeno samo za muškarce. Stvari se mijenjaju. Osobno nisam bila na udaru predrasuda, nisam naišla na izravno podcjenjivanje niti se našla u nekoj neugodnoj situaciji. No, svjesna sam da ima i toga”, kazala je dodavši kako je od prvog dana u ovome poslu odlučila da će alat u rušenju predrasuda biti taj da svoj posao odrađuje profesionalno, pripremljeno, time i najbolje što može.
Iako ju je životni put odveo u Zagreb, svojoj Županji uvijek se rado vraća nastojeći doći kući što češće. Njezini roditelji ondje žive, kao i kuma i prijateljice s kojima je odrasla, a nekada ju zbog obveza i putovanja nema i po tri do četiri mjeseca.
„Kada god dođem već nakon dva dana imam osjećaj da nikada nisam odselila. Županja je za mene mjesto u kojemu se odmah mogu isključiti, opustiti i napuniti baterije. Dom je uvijek dom”, zaključila je Ines Goda Forjan.
