Autizam je razvojni poremećaj kojeg karakterizira zaostajanje u razvoju socijalnih i jezičnih vještina, kao i različitih oblika ponašanja. Svjetski dan svjesnosti o autizmu obilježavamo 2. travnja, a tim povodom smo razgovarali sa stručnjakinjama iz Centra za rehabilitaciju „Mala Terezija“, kao i s majkom djeteta koje ima poremećaj iz spektra autizma.
Tamara Čolakovac iz Gradišta, majka je vrtićarca petogodišnjeg Matije, kojemu je dijagnosticiran spektar autizma kad je imao godinu i pol dana. „Došli smo iz bolnice, s drugom bebom, a Matija se počeo odvajati i shvatili smo da se ne odaziva na ime. Otišli smo kod pedijatra koji nas je uputio logopedu, a logoped psihologu u senzornu sobu. Zatim smo se priključili udruzi Vukovarski leptirići te privatno išli i u Edu Kutak”, kaže majka Tamara dodavši kako je Matija drukčiji od drugih jer je razigran i rado komunicira. „Na početku je to jako teško prihvatiti, ali poslije tri dana plakanja sam rekla sebi da nema više žaljenja i tuge, već idemo napraviti što možemo i potražiti pomoć“, ističe. „Isto bih preporučila i drugim roditeljima, jer dok oni to sami ne prihvate, nema ni napretka. Suradnjom roditelja i terapeuta postižemo najbolji učinak, a rana intervencija je najvažnija”, rekla je.
Iako možda netko sa strane uoči da je drukčiji, Tamara ističe kako je njoj jednak kao i njenih dvoje djece. „Uopće ga ne gledam kroz dijagnozu i ponašamo se kao da je nema. Imam podršku svoje obitelji koja mi je izrazito važna”, istaknula je.
Matija ide na vježbe kod defektologa, Ružice Galušić, koja mu uvelike pomaže, kao i radni terapeut Elvira Rukavina. „Mi smo most između djeteta i roditelja, a zapravo smo zatvoreni u krugu. Nema govora da netko ne voli svoje dijete, nego jednostavno ne zna pronaći put, a mi smo tu da im pomognemo. Ne razmišljamo o svakodnevnim radnjama, kao što su skidanje i oblačenje jakne, a djetetu s autizmom je to cijeli svijet” rekla je radna terapeutkinja Elvira dodavši kako su upravo te uobičajene radnje o kojima ni ne razmišljamo njima prijeko potrebne za daljni rad i strukturu funkcije života. „Obrasce je teško rušiti. Ne možete ubaciti dijete u potpuno nepoznatu grupu jer se ne snalazi. Tad se stvori negativna slika, a zapravo je samo potrebno promijeniti pristup i razumjeti dijete“, ističe.
Defektolog Ružica Galušić istaknula je kako nijedno dijete s poremećajem iz autističnog spektra nije isto. „Neko dijete može imati jako malo intelektualnih teškoća i postoji veća mogućnost da usvoji i ostvari mnogo stvari s vremenom, dok djeca koja imaju veće intelektualne teškoće jako teško usvajaju najjednostavnije stvari. Iste metode ne mogu se primijeniti na svakom djetetu“, kaže. Uz rad, trud, suradnju i razumijevanje, djeci i roditeljima bit će lakše funkcionirati u društvu u kojem žive.
