Kontaktirajte nas

Povijest

Palača Brodske imovne općine: Staro i novo lice vinkovačke ljepotice

Objavljeno

-

Zajedno s dijelom Trga početak Zvonimirove ulice do njezinog križanja s ulicom M. A. Relkovića pretvoren je u pješačku zonu Vinkovaca. Taj prostor se nekada nazivao vinkovačkim Korzom. Godine 2003. na tom dijelu je obustavljen promet, postavljena nova ulična rasvjeta u dva niza uzdužno poredanih „vinkovačkih lampi“ i dozvoljeno postavljanje ljetnih terasa ugostiteljskim objektima koji se nalaze s obje strane ulice. Potom tijekom 2008. i 2009. godine, poslije izvršenih arheoloških istraživanja, jer se pretpostavljalo da će se naići na važne arheološke nalaze, poglavito na ostatke Foruma nekadašnjih rimskih Cibalae, taj prostor je pretvoren u jedinstvenu pješačku zonu koja je postala glavno okupljalište ne samo Vinkovčana već i svih drugih koji dođu u Vinkovce. Interpoliranjem sadržaja vučedolske kulture, najstarijeg kalendara u Europi nazvanog Orion u postojeću dobro očuvanu i vrijednu vojnograničarsku te noviju baroknu, neoklasicističku i gotičko-secesijsku urbanu strukturu uža gradska jezgra je pretvorena u jedinstven urbano-arhitektonski i kulturološki prostor.
Dužina pješačke zone je 198,5 m., prosječna širina je 22 m., a površina je 4.800 m². Pješačka zona popločana je granitnim kamenim materijalom. Obnovom i uređenjem do tada zapuštene zgrade nekadašnje Brodske imovne općine 2007. godine u kojoj se nalaze uredi Hrvatskih šuma, gradske uprave, a u prizemnom dijelu ugostiteljski i trgovački objekti, ljekarna i liječničke ordinacije te na drugoj strani ulice obnovljene prepoznatljive Rieslove zgrade uništene tijekom posljednjih ratnih razaranja u kojoj se trenutno nalazi poslovnica banke i ugostiteljski objekti, najstariji dio Zvonimirove ulice dobio je novi izgled. Uprava Hrvatskih šuma čija podružnica svoje sjedište ima u Vinkovcima obnovila je nekadašnju palaču Brodsku imovne općine ne samo izvana nego i iznutra i pretvorila u reprezentativan objekt vrijedan divljenja.
Interijer bi valjalo pokazati lokalnoj i široj javnosti i drugima koji iz turističkih i drugih razloga dođu u Vinkovce. Tako je to danas. Kako je taj prostor izgledao nekada ? Kakvu je ulogu imala Brodska imovna općina u Vinkovcima i okolici ? Na daljnji razvitak Vinkovaca nakon ukidanja Vojne granice, posebno je značajno bilo stvaranje Brodske imovne općine čija je nadležnost bila veća od bivše Brodske pukovnije. Brodska imovna općina je kupovinom vlastelinskih posjeda i novih šuma znatno povećala svoje posjede.
Iz arhivske građe i sačuvane dokumentacije može se zaključiti kako se njezina uloga nije svodila samo na iskorištavanje šuma, nego i na zaštitu, unaprjeđenje, uređenje, pošumljavanje te nadzor nad sječom.
U Brodskoj imovnoj općini bavili su se ratarstvom, uzgojem svilene bube, stočarstvom, vinogradarstvom, vinarstvom, voćarstvom i drugim djelatnostima.
Brodska imovna općina u ovom je kraju i samim Vinkovcima bila financijski magnat čijim su kapitalom ostvareni brojni gospodarski i drugi projekti: izgradnja željezničkih pruga, asfaltiranje i popločavanje vinkovačkih ulica, izgradnja škola, električne centrale i drugo. Brodska imovna općina je ukinuta 1942. godine.
Njezin rad i postojanje ostavili su značajan trag u cjelokupnom razvitku Vinkovaca: prvenstveno u gospodarstvu i šumarstvu, ali i u urbanizmu, graditeljstvu, obrazovanju i kulturi.
Sjedište Brodske imovne općine se prvobitno nalazilo u samostojećoj jednokatnici, gdje je bilo zapovjedništvo Konjičke brigade koju su Vinkovčani nazivali Generalija.
U doba Vojne granice kada je u njoj bilo sjedište vojnog zapovjedništva bila je jedna od najljepših zgrada.
Vrijedno je spomenuti kako je u njoj u vrijeme obilaska Brodske pukovnije i prolaska kroz Vinkovce 1817. godine boravio austrijski car Franjo 1.
Car Franjo I. došao je u Vinkovce s caricom i pratećom svitom 21. listopada, odakle je 23. listopada krenuo u Brod.
Preuređenje i dogradnja zgrade koja je 1873. prešla u vlasništvo uprave (direkcije) šuma Brodske imovne općine, započelo je 1908.g. Postojećem dijelu zgrade je dograđeno duže krilo na početku Ulice kralja Zvonimira. Nekadašnja palača Brodske imovne općine u centru Vinkovaca sastoji se od dva dijela. Stariji dio pročeljem je okrenut parku, a noviji kasnije izgrađen prostor pročeljem je okrenut nekada Njemačkoj, a danas Zvonimirovoj ulici. Dijelovi su međusobno povezani erkerom ili istakom (doksat) s kupolom na kutu zgrade.
Preuređenje i dogradnja starijeg dijela u kojemu su se nalazili uredi Brodske imovne izvedena je 1908. – 1909., a novog nadograđenog dijela zgrade u kojoj su se nalazili stambeni i najamni (poslovni) dijelovi 1909.-1910. godine.
Za restauraciju starije i izgradnju nove zgrade posebno je zaslužan tadašnji predsjednik Brodsko-imovne općine Marijan Mihaljković. Obnovljena i dograđena palača Brodske-imovne općine u arhitekturi i vizuri Vinkovaca i šireg područja ne samo zbog stilskih obilježja već i zbog njenog projektanta Hermana Bolléa nadaleko poznatog i jednog od najznačajnijih graditelja toga vremena ima posebnu vrijednost i značaj. Zbog toga donosimo nekoliko osnovnih podataka o njemu.


Prema podacima povjesničara umjetnosti Dragana Damjanovića autora monografije o Hermanu Bolléu u vrijeme izgradnje ove zgrade svojom veličinom i investicijskim ulaganjem spadale su u red najvećih i najskupljih građevina u prvom desetljeću 20-og stoljeća.
Prema nekim izračunima njihova obnova i izgradnja iznosila je oko 450.000 tadašnjih austro-ugarskih kruna. Herman Bollé spada u red najvažnijih predstavnika historicizma (neogotike, neorenesansne i neobizanta) u Hrvatskoj, koji je desetljećima surađivao s Brodskom imovnom općinom.
Arhitekt koji je ostavio vjerojatno najveći trag na današnji izgled grada Zagreba rođen je 18. listopada 1845. godine u Njemačkoj, u gradu Kölnu. Köln je bio značajan katolički grad i sjedište nadbiskupije. Bolléov otac posjedovao je građevinsku tvrtku, a mladi se Hermann školovao za graditelja i odradio praksu u tom očevom poduzeću.
S 22 godine postao je član ateljea Heinricha Wiethasea, poznatog arhitekta Kölnske nadbiskupije.
S 27 godina otišao u Beč i zaposlio se kod arhitekta Friedricha von Schmidta, počasnog građanina tog grada, koji je između ostaloga projektirao bečku gradsku vijećnicu. Na jednom studijskom putovanju u Italiji Bollé je upoznao znamenitog đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera i utjecajnog povjesničara umjetnosti Isidora Kršnjavog.
U to doba je Strossmayer gradio đakovačku katedralu, pa je Bollé preuzeo vođenje njene gradnje. Zatim je dobio niz poslova u Zagrebu, pa se s 33 godine za stalno naselio u Zagrebu.
U Zagrebu je Bolle sagradio zgradu Muzeja za umjetnost i obrt i Obrtne škole u stilu njemačke renesanse. Neke od najpoznatijih građevina koje je napravio ili restaurirao, uz Zagrebačku katedralu i njezin nadbiskupski dvor, te Crkvu sv. Marka su: pročelje crkve Sv. Katarine, zgrada palače HAZU, Evangelička crkvena općina Zagreb, Crkva u Remetama, zgrada palača Pongratz na Jelačićevu trgu (srušena između dva rata), grkokatolička crkva Sv. Ćirila Metoda, fontana na Zrinjevcu, Meteorološki stup na Zrinjevcu, ograda i portal Botaničkoga vrta i mnoge druge. U Mariji Bistrici restaurirao je hodočasnički kompleks.
Najmonumentalniji Bolléovi projekti svakako su zagrebačka Katedrala i groblje Mirogoj. Na Mirogoju je izgradio oko 500 metara duge arkade s 20 kupola. mrtvačnicu, kapelu Krista Kralja, kapelu na pravoslavnom dijelu groblja i brojne spomenike.
Na zagrebačkom Kaptolu Bollé Bolle je napravio veliku intervenciju, koju mnogi povjesničari umjetnosti i danas kritiziraju.
Srušio je zidine i kule koje su nekada bile pred ulazom u katedralu, a samu građevinu katedrale, koja je stradala u potresu 1880. godine, obnovio je u neogotičkom stilu.
Time je katedrala izgubila svoj dotadašnji barokni značaj, no Zagreb je dobio prepoznatljive tornjeve visoke preko 100 metara, koji mu daju karakter velegrada.
Jedan je od osnivača Muzeja za umjetnost i obrt te Obrtne škole. U njezinu okviru osnovao je Graditeljsku školu čiji je ravnatelj bio do umirovljenja1914. godine. Hermann Bolle je u Zagrebu i umro, godine 1926. u dobi od 80 godina.
Radove na izgradnji palače Brodske imovne općine je izvodila osječka tvrtka Axmann i Domes, jedno od najvažnijih arhitektonskih poduzeća secesije u Hrvatskoj.

Aktualno

Vinkovčani su i 1972. planirali dodatno „ozeleniti” svoj omiljeni grad

Objavljeno

-

Napisao/la

    762 pregleda
FOTO: Facebook profil 'Vinkovci kroz povijest'

Ovaj se tjedan naveliko sadilo u Vinkovcima, a riječ je o motivaciji mladih i još mlađih u inicijativi Zasadi drvo, ne budi panj! u kojoj su sudjelovale Tehnička škola Ruđera Boškovića, Srednja strukovna škola Vinkovci i Katolički dječji vrtić Eden.

Zasukali su rukave, uhvatili štihaču i dvorišta svojih škola i vrtića ozelenili novim sadnicama koje im je donirala Poljoprivredno-šumarska škola, u suradnji s Upravom šuma Podružnica Vinkovci. Prilikom sadnje svi su bili složni u jednom – ako želimo sačuvati okoliš, spriječiti globalno zatopljenje, pa na samom kraju i živjeti u zdravijem i čišćem okruženju, već se danas moramo uhvatiti posla jer će sutra možda biti prekasno.

Istom su se mišlju vodili i Vinkovčani davne 1972. pri organizaciji „Akcija ozelenjavanja”. Naime, u arhivi Vinkovačkog lista pronašli smo članak u kojemu se navodi kako je tadašnje poduzeće „Komunalac” izradilo plan na osnovu obilaska terena u svih sedam mjesnih zajednica u Vinkovcima, u kojem su bile navedene vrste zelenila, troškovnici, potrebne količine sadnog materijala, ali i radovi koji se trebaju izvesti kako bi grad na Bosutu bio „ekološki prihvatljiviji” i ljepši za život.

Za navedeno su planirali izdvojiti 35 milijuna starih dinara, a kako novčanih sredstava nikad nema dovoljno, odlučili su u cijeli proces uključiti i građane. „…ali ti bi se troškovi mogli smanjiti, ako bi u akciji sudjelovali sami građani, omladina i pripadnici JNA”, istražio je kolega novinar dodavši kako bi se uključenjem mjesnih zajednica ukupan trošak mogao smanjiti za čak 6,5 milijuna starih dinara.

„Vjerujemo da će akcija ozelenjavanja naići na punu podršku građana i drugih faktora, te u potpunosti riješiti pitanje zelenila u Vinkovcima i na taj način gradu dati ljepši izgled. Sigurno je da značaj akcije ne smije biti uvjetovan financijskim sredstvima, koji nisu tako velika, da se ne bi mogla osigurati, jer su koristi ozelenjavanja višestruke i dobro poznate”, živjeli su ispred svog vremena te 1972. godine, kao da su znali koliko će velik problem planetu Zemlji predstavljati munjeviti razvoj industrijalizacije i urbanizacije.

Nastavi čitati

Aktualno

Vinkovčani su 1993. predlagali novi praznik – Dan svinjokolja

Objavljeno

-

Napisao/la

    864 pregleda

Dolaskom hladnijeg vremena misli pravih Slavonaca uglavnom preokupira jedna stvar: Kako, kada i gdje će imati svinjokolju i napuniti svoje frižidere za zimu?

Uvijek se tu radi o više dana jer nije to akcija od nekoliko sati, kuće su ispunjene ljudima, mirisom svježeg mesa, na stolu su salenjaci i svježe istopljeni čvarci, a za sve je zadužen jedan majstor, odnosno mesar kojeg ostali članovi obitelji i prijatelji pomno slušaju jer on određuje koliko zasoliti meso, tko će miješati meso za kobasice, a tko biti mali od noža.

Iako je sve manje ljudi u Vinkovcima koji štuju ovaj stari običaj, oni koji su mu ostali vjerni i dalje sve rade onako kako su to radili naši stari. Tako je u kolumni Bać Jose u Vinkovačkom listu, 19. studenog 1993. opisano kako to izgleda prava slavonska svinjokolja: „Na svinjokolja se uvik strefi nekaki jarac pa moš o tom divanit pol godine. Sičam se daje prid petšest godina u Vrbanji moj pajtaš i imenjak Josa Krampus posolijo kobasice praškom za veš a kadse meso počelo pinit pita ga Snaš Eva Lovrina Josa što ti prvo pereš meso a tek potljam praviš kobasice.“

Dobro je poznato da su Slavonci narod izuzetno pozitivnog i vedrog duha, a isto je tako njihova specifičnost u činjenici da svaki odrađen posao moraju dobro zaliti s kojom čašicom rakije pa ne čudi da se ovakve situacije, ali u manjem obujmu, sigurno događaju i danas.

Nekada davno Dan Republike 29. studenog bio je neradni dan i to je bilo vrijeme u kojem se u većini domaćinstava odrađivala svinjokolja, a Bać Josa je predložio uvođenje novog praznika u Slavoniji, pa makar se on zvao dan svinjokolja – „Tolko se nakiselilo kupusa i spremilo graa da se pitam oćel bit dosta svinja da se sve to pojide. A gladni usta ima kolko oš.“

Koliko su pažnje pridavali ovom starom običaju potvrđuje i činjenica da je autor teksta davne 1993., sa svojim prijateljom, Tadijom Kostolomcem, htio objaviti oglas u Vinkovačkom listu „Koljem po kuća i nosim nožove telefon taj i taj“, ali plan im je imao veliku manu jer su već tada ljudi u gradu donosili polutke svinja sa sela, što njih dvojica nisu smatrali pravom svinjokoljom.

Spas su na tren pronašli u „Najdorfu“, ali sreća nije dugo trajala jer su mještani Novog Sela imali svoje mesare pa im, usprkos opisu „Cina umirena, posluga prva liga, a sve pokoljemo do mraka“ nisu bile potrebne usluge ovog osebujnog dvojca.

Nastavi čitati

Aktualno

Na Borincima davne 1969. u berbi jabuka sudjelovalo četiri tisuće berača

Objavljeno

-

Napisao/la

    944 pregleda

Prije nekoliko dana obilježili smo Dan jabuka, učenici mirkovačke osnovne škole tim su povodom obradovali starije i nemoćne u Domu svojim pismima i jabukama, a mališanima u Andrijaševcima podijeljene su u znak zdravog načina života i potpore lokalnim proizvođačima. Svima nam je dobro poznata uzrečica „Jedna jabuka na dan, tjera doktora iz kuće van“, a govori o blagodatima ovog ploda za naše zdravlje.

Listajući arhivu Vinkovačkog lista, naišli smo na članak o nekadašnjoj najvećoj plantaži jabuka u Europi, ponosu vinkovačke privrede. „Svud uokolo, kao talasasto more prostire se voćnjak. Jabuke, rumene i zlatne jabuke. Nepregledan, maštovito zamišljen i ostvaren na krajnjim istočnim izdancima slavonskog sredogorja. Ljeska se mlako jesensko sunce na svelim narančastim i purpurnim listovima. Bogati plodovi zemlje i ljudskog mara već su obrani vještim, otvrdlim prstima berača“, napisano je davne 1969. godine.

Na Borincima su tada rasle jabuke koje su se izvozile u sve velike gradove na području bivše države – Zagreb, Split, Beograd, Ljubljanu, a o velikom uspjehu govore i brojke. Ukupni prihod tadašnjeg Kombinata „Borinci“ iz godine u godinu imao je visoku stopu rasta. U društvo milijardera ušao je 1965., dvije godine nakon ostvarili su ukupan prihod od 1,6 milijardi starih dinara, a ta se brojka samo godinu dana poslije povećala na 3,6 milijardi.

„Valja napomenuti da je ovakav tempo porasta ostvaren isključivo u ovom kolektivu – bez ikakvih integracija s drugima“, navedeno je u članku s podatkom da je te iste godine bilo zaposleno 270 stalnih radnika, a ako bi se toj brojci pridružio broj i onih zaposlenih na određeno vrijeme, s njima je prelazio tisuću, a u berbi jabuka 1969. sudjelovalo je preko četiri tisuće radnika iz gotovo svih mjesta vinkovačkog područja.

A kako ne bi sve ostalo na pukim brojkama i podacima, za kraj vam donosimo ulomak iz knjige dojmova posjetitelja pod nazivom „Plantaža Borinci – dio savršenstva“ u kojemu se navodi što su Borinci značili našem kraju – „Za prosvjetnog radnika iz Slavonije plantaža predstavlja oživotvorenje Mrtvih kapitala iz djela Josipa Kozarca, za članove kolektiva Nogometnog kluba „Sarajevo“ ona je dio savršenstva, a književnik i akademik Dragutin Tadijanović samo je: jedan od mnogih koji se dive jedinstvenom voćnjaku“.

FOTO: Vinkovački list, 7. studenog 1969.

Nastavi čitati

Zadnje objave

Aktualnoprije 6 sati

Živim život bez nasilja!, poruka je programa In memoriam: Miroslav Tunjić

Uz podršku obitelji Tunjić, Ravnateljstva policije, Grada Županje i Vukovarsko-srijemske županije, Policijska uprava vukovarsko-srijemska je u Velikoj vijećnici Grada Županje...

Aktualnoprije 7 sati

Bosančić žestoko uzvratio Sinčiću i njegovu pomoćniku

Poslijepodnevnom briselskom objavom na svojoj Facebook stranici, naslovljenom “Prijava kriminala EPPO-u i OLAF-u”, europski zastupnik Živog zida Ivan Vilibor Sinčić...

Aktualnoprije 8 sati

HZZO upozorava: ne nasjedajte na ponude lažnih djelatnika!

Putem dojava medija i građana, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) obaviješten je kako se ovih dana na području Zagreba...

Aktualnoprije 9 sati

Besplatna škola tenisa za djecu općine Tovarnik

S obzirom na današnji način života, ističu u Općini Tovarnik, djeca nemaju mogućnost razviti motoričke sposobnosti koliko je to potrebno...

Aktualnoprije 9 sati

U Otoku odana počast tragično preminulim pilotima i padobrancima

Prije točno 30 godina piloti Marko Živković i Mirko Vukušić te padobranci Ante Plazibat i Rade Griva tragično su poginuli...

Aktualnoprije 11 sati

Za hrvatski program potpore stočarstvu 171 milijun kuna

Europska komisija odobrila je hrvatski program vrijedan 171 milijun kuna za potporu primarnim proizvođačima u sektoru stočarstva pogođenih pandemijom koronavirusa....

koronavirusprije 12 sati

Vlada izmijenila zakon i uvela kazne do 50 tisuća kuna za nepoštivanje covid potvrda

Vlada je na današnjoj sjednici izmijenila Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. U njega su unesene kazne za one...

Aktualnoprije 12 sati

Božićnica 5.000, uskrsnica 2.500 kuna, bonovi, stipendije za studente, darovi za djecu i zajednički izleti – tako to rade u Kreditnoj uniji Jamstvo iz Županje

Društveno odgovorno poslovanje sve je više fokus kako potrošačima, tako i tvrtkama koje su uvidjele da percepcija kredibiliteta društveno odgovorne...

Najčitanije