Kontaktirajte nas

Povijest

Palača Brodske imovne općine

Objavljeno

-

Zgrada Brodske imovne općine je stilski kompleksna. Stariji dio u stilskom smislu izvorno je bila barokna građevina nastala krajem 18-og stoljeća. Bollé ju je restaurirao na način da je primijenio elemente neobaroka i neorenesanse. Pročelje okrenuto parku je zadržalo svoju raniju jednostavnost. Do promjene je došlo jedino na ulazu zgrade.
Ulaz je uokviren ukrasima, a središnjica ulaza, je na krovu ukrašena polukružno oblikovanom atikom (nizak zid u krovnom dijelu).
Nad ulaznim vratima se nalazi ploča s nazivom zgrade i ukrašeni trodijelni prozorski otvor. Iznad njih u središnjem dijelu atike nalaze se reljefni ukrasi koji simboliziraju značenje šuma i šumarstva u ovom kraju. Reljef na pročelju zgrade postavljen 1909. g. izradio je kipar je Dragutin Morak, s kojim je Bollé često surađivao.
Novi dio zgrade duge oko 80 metara Bollé je projektirao u neogotičkom stilu s krovištem raščlanjenim visokim piramidalnim krovovima postavljenima na istaknute dijelove pročelja iznad ulaza i erkera iznad središnjeg ulaza.
Taj dio današnje zgrade sadržavao je nekada 14 lokala i 6 stanova. Na obje se zgrade uočavaju elementi secesije, inače rijetki u Bolléovom stvaralaštvu.
U prizemnom dijelu se nalaze tri ulaza u zgradu, dok je četvrti i posljednji, kolsko-pješački ulaz prigodom preuređenja pretvoren u izlog. Prvobitni niz prozora u prizemlju narušen je s nekoliko različitih otvora (izloga). Prozori katnoga dijela zadržali su svoj izvorni raspored, oblik i skladnost (simetriju) s preostalim prizemnim prozorima.
Ulazi u zgradu završavaju s tri pravokutna erkera. Središnji erker je više istaknut i ukrašen, a na ostalima se nalaze balkoni. Erkeri se završavaju s prepoznatljivim šiljastima krovištima. Ulazi prizemlja uokvireni su s ukrašenim stupovima na kojim su postavljeni balkoni. Postoje i neki drugi ukrasni i funkcionalni detalji u potkrovnom dijelu i na postolju ili coklu kao što su ventilacijski otvori. Tornjići, kosi krovovi i drugi ukrasi postali su prepoznatljivi simboli grada.
Ovaj stambeno-poslovni dio zgrade najveća je nesakralna neogotička građevina izvedena na području Trojedne kraljevine uopće.
U prizemnom dijelu zgrade koji pripada Ulici kralja Zvonimira, nalaze se trgovine, ugostiteljski objekti, ljekarna i nekoliko stomatoloških ordinacija. Ranije od 1863. do 1874. u zgradi je djelovala Djevojačka škola. Nakon II. svjetskog rata tu su se nalazili uredi kotarske i općinske vlasti.
Na katu se nekoliko desetljeća nalazila Ekonomska upravna i trgovačka škola, a na katnom dijelu iznad trgovina „BEKO“ i „Borovo“ jedno vrijeme i Srednja medicinska škola. Danas se u tome dijelu nalaze neki odjeli gradske uprave.
Ispod čelnog tornjića kutnog dijela zgrade postavljena je spomen ploča Josipu Runjaninu skladatelju hrvatske nacionalne himne. Kako je skladatelj naše himne rođen u Vinkovcima zaslužuje da i o njemu ponešto zabilježimo. Rođen je u Vinkovcima 1821. godine, gdje je i kršten, te upisan imenom Josif u pravoslavnoj crkvi Silaska Svetog Duha. Školu je pohađao u Vinkovcima i Srijemskim Karlovcima, a nakon toga odlučio se za vojničko zvanje. Sudjelovao je u četiri ratna pohoda u Italiji. Napredovao je do čina potpukovnika. Kao predstavnik Prve banske pukovnije ušao je 1865 godine u Hrvatski sabor. Runjanin je glazbenu izobrazbu stekao kod vojnoga kapelnika u Glini, a svirao je i glasovir. Kao carski kadet služio je u Glini gdje je često zalazio u društvo ilirskih rodoljuba koji su održavali književne skupove i čitali radove ilirskih pisaca. Ondje je Runjanin prvi put čuo Mihanovićevu pjesmu “Horvatska domovina”. Pjesma je pod nazivom Hrvatska himna prvi puta izvedena prigodom otvorenja Hrvatsko-slavonske izložbe u Zagrebu 1891.g., kada nijedan od autora više nije bio živ. Umro je u Novom Sadu 1878. godine gdje je i sahranjen.

Uz spomen obilježje J. Runjaninu na pročelju ove lijepe palače postavljeno je i spomen obilježje Dioniziju Švagelju – Diki.
Stariji Vinkovčani sjećaju se kako se na početku te građevine nalazila najveća vinkovačka knjižara u kojoj su se desetljećima uz ostalo nabavljale školske knjige, torbe, bilježnice i drugi pribor za đake, ali i uredski materijal i slično. Kako i drugi i moji roditelji dok sam pohađao osnovnu školu čekali su u dugačkom redu kako bi preuzeli školske knjige za koje smo se unaprijed morali predbilježiti. Čini mi se da i danas osjetim miris novih knjiga koje sam jedva čekao da prelistam i vidim što me čeka u narednom razredu u novoj školskoj godini. Posebno su me zanimali udžbenici iz povijesti i zemljopisa iz kojih sam unaprijed naučio gradivo cijeloga polugodišta još za vrijeme ljetnih ferija. Kao i danas školske knjige i pribor bile su skupe i nije svatko mogao kupiti nove pa su se morale čuvati. Nije tada bilo gotovih najlonskih omotnica već se kupovao tzv. pakpapir, najčešće plave boje, i u njega umotavale knjige i bilježnice. Djevojčice su svoje udžbenike i bilježnice umotavale u papir s nekakvim uzorkom.

Kako se u ono vrijeme udžbenici nisu često mijenjali, a bili su dobro ukoričeni mogli su poslužiti još kojoj generaciji, pa su ih uredniji i pažljiviji učenici na kraju godine prodavali u „pola cijene“, rjeđe za džeparac, a češće kao udio za kupovinu novih školskih knjiga.
Iz priča starijih i sa starih razglednica vidljivo je kako se na tome mjestu u periodu između dva svjetska rata nalazila nadaleko poznata knjižara koju je vodio Jakov (Jakob) Reich. Knjižar, tiskar i nakladnik židovskog podrijetla rođen je u Karlovcu. (Karlovac, 1863 – Vinkovci, 1922).
Izučio je knjižarski zanat i s bratom Lisanderom otvorio je 1885. u Karlovcu knjižaru »Reich«. najbolje opremljenu u gradu. Knjižara je postala jedno od središta karlovačke kulture, a u njoj su se knjižarskim materijalom opskrbljivale škole i učenici.
Prepustio je knjižaru bratu te se 1894. preselio u Vinkovce, gdje je u središtu grada otvorio knjižaru u prizemlju barokne katnice uz gimnaziju u današnjoj Ulici kralja Zvonimira.
Knjigama i pisaćim priborom opskrbljivao je cijelu istočnu Slavoniju i Srijem. Uz to je 1896.g. otvorio i knjigovežnicu. Kad je 1899. tiskaru preuzeo Stjepan Gerba. počeo je izdavati novine „Vinkovački tjednik“, no zbog slaba odaziva kupaca i oglašivača bio ih je prisiljen već iste godine ugasiti. Osim novina, knjiga i tiskanica, tiskao je i velik broj razglednica s motivima Vinkovaca koje istraživačima vinkovačke povijesti i meni osobno služe kao vrijedni izvori za proučavanje vinkovačke povijesti. God. 1921. prodao je tiskaru Antunu Jegelu iz Županje, a svoju knjižaru i dom preselio u poslovno-stambenu katnicu Brodske imovne općine na suprotnoj strani te ulice. Bio je član različitih društava, medu ostalim Matice hrvatske i Hrvatske čitaonice.
Šezdesetih godina prošloga stoljeća u tom se prostoru nalazila nekada poznata parfumerija, a kasnije ugostiteljski objekti.
U periodu između dva svjetska rata u središnjem prizemnom dijelu zgrade nalazila se trgovina poznate tekstilne industrije „Tivar“ iz Varaždina koja je kasnije nosila naziv „Varteks“. Šezdesetih godina 20-og stoljeća tu se također nalazila trgovina „BEKO“ u kojoj se prodavala konfekcijska roba i štofovi, a tik do nje i trgovina obućom „BATA“ odnosno „Borovo“ koja djeluje i danas.

Aktualno

Dogovoreni svatovi obilježavali su se ispijanjem rakije iz čuture ili buklije

Objavljeno

-

Napisao/la

    1796 pregleda

FOTO: Narodni.NET

Živimo u dijelu Lijepe naše gdje su svadbene svečanosti dovedene do razine iznad za razliku od onih u središnjoj Hrvatskoj, Istri ili Dalmaciji. Poštujemo više običaja, ipak se drži do tradicije i starije generacije ne žele pustiti mladima omraženi ples s mladom, bacanje buketa i slično. Za, kako kažu, najvažniji dan u svom životu svi žele izgleda najbolje što mogu, svoje goste ugostiti kao nitko dosad, ali žele i da vlada savršena harmonija ne samo taj dan, već i nekoliko dana prije, kada u većini slavonskih kuća već počne dernek.

Listajući arhivu Vinkovačkog lista, naišli smo na članak o ženidbenim običajima koji su preneseni na papir 1993., a čitajući ih shvatili smo da današnji mladi ne znaju koliko ima je danas sve olakšano. Pa hajde da krenemo iz početka – „Ženidbeni običaji odvijaju se stoljećima na gotovo isti način, pojedini elementi običaja izvode se neprekidno iako su izgubili smisao i značenje, odnosno više nisu u funkciji“.

Pa se tako navodi kako su u vrijeme seoskih, odnosno obiteljskih zadruga,  mladići i djevojke bili prisiljeni ulaziti u brak s osobama koje nisu sami odabrali već su im drugi birali najpogodnije izbore. Isto kao što nisu birali s kim će provesti život, isto tako nisu ni odlučivali niti o tijeku svadbe. Kasnije su dobili pravo samostalno birati pa su se mladi upoznavali na prelima, sijelima, u kolu pred crkvom, na proštenjima i slično.

Ženidbe su se skoro uvijek odvijale u jesen ili zimu, kada su poslovi na polju gotovi, a kuća prepuna hrane. Tadašnji ženidbeni običaji započinjali su „ogledima“ – posjet dvije žene iz mladićeve kuće, najčešće svekrva s još nekim. Zanimljivo je da su se tijekom poštivanja običaja kroz stoljeća koristili gotovi obrasci ponašanja i govora koji su se prenosili s koljena na koljeno. Nakon toga bi prosci došli u kuću, a nekada bi sakrili zašto su došli već bi se predstavili kao lovci ili pastiri, a znak da dogovora svatova bilo je otpijanje gutljaja alkohola iz buklije ili čuture.

Prije vjenčanja mlada se svakodnevno darivala, a na „prstenovanju“ je kum određivao tko će imati ulogu svata, gajdaša, barjaktara, kočijaša… Na svadbi je bilo oko tridesetak ljudi, a ona je bila ispunjena ritualima tjeranja zlih duhova – u krilo mladenke stavljalo se muško dijete kako bi se potaknula plodnost, ljubio se kućni prag kako bi se „izmirilo“ s kućnim duhovima i slično, a krug se svatovskih običaja ranije zatvarao nekoliko dana nakon kada bi mladenka „pobjegla“ ili bi je mladić „oteo“ i odveo sa sobom.

Nastavi čitati

Aktualno

Nedjeljni odmori Vinkovčana 1963. – gdje i kako su provodili slobodno vrijeme?

Objavljeno

-

Napisao/la

    3288 pregleda

Sezona je godišnjih odmora, oni koji i dalje nisu bili na moru sitno broje do odlaska, a onima manje sretnima, koji će svoj godišnji odmor provesti u Vinkovcima donosimo jedan pregled iz prošlosti u kojemu se govori kako su nekad Vinkovčani i oni iz okolice provodili svoj godišnji odmor i slobodne vikende, odnosno kakve su mogućnosti tada imali i oko čega se vodila polemika u vrijeme kada nije svaka obitelj imala automobil ili dva, kada se za godišnji odmor štedjelo cijelu godinu, kada je luksuz bio otići na kupališta udaljenja svega sat vremena vožnje od Vinkovaca.

Davne 1963. Z. Medaković, novinar tadašnjih Novosti, obišao je kupališta i odmarališta u blizini grada na Bosutu i dao svoj osvrt ljudima o tome što ih tamo čeka, kakve su cijene, usluga i domaćini.

Prvo je posjetio kupališni prostor „Elektro – Slavonije“ koje se nalazilo u Erdutu ili Dalju, ni on sam nije siguran jer se na putu tamo izgubio zbog manjka oznaka. Do kupališta se moglo doći vlakom koji je kretao radno ujutro, a vraćao se oko 16 sati ili kasnije, oko pola noći. Vikend karta iznosila je 280 dinara, a mala posjećenost pripisana je velikoj udaljenosti od Vinkovaca. Sat vremena vožnje velika je udaljenost?

Nakon prvotnog razočarenja, posjetio je izletište na Novoj brani. „Bilo je popodne kada smo stigli. Prvo iznenađenje: poručeno pivo bilo je rashlađeno ledom“, zasad dobar početak, zar ne? Nakon hladnog piva uslijedio je i hladan tuš. Posjećenost ovog izletišta također je bila mala, cijena 100 dinara po ležaju, a javni prijevoz nepostojeći.

Treću sreću novinar Medaković i njegova ekipa pronašli su na „Marici“ i „Barutani“. Broj kupača na „Marici“ ovisio je o radnom vremenu „Barutane“ koja je tada bila uvjerljivo najposjećenije kupalište – čak 500 kupača na dan. Sve je na tadašnjim vanjskim bazenima bilo odlično, a Vinkovčanima je samo falio dječji bazen, kabina za presvlačenje i dva, tri suncobrana za potpunu sreću. Koliko je ljudima tada malo trebalo za veselje potvrđuje i zaključak na samom kraju članka. Sva su im izletišta bila dobra, zavisi tko u čemu uživa, samo im je bilo potrebno da im Grad osigura prijevoz, odnosno više dnevnih linija, i bili su spremni za nedjeljne odmore i provođenje slobodnog vremena sa svojim obiteljima i prijateljima.

Nastavi čitati

Aktualno

Vinkovci su svoje prve studente dobili 1960. godine

Objavljeno

-

Napisao/la

    2982 pregleda

U Vinkovcima je ovoga tjedna upriličen svečani doček prve generacije studenata dislociranog Preddiplomskog stručnog studija drvne tehnologije Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Studij su upisala 34 studenta, traje tri godine, a po završetku studenti stječu naslov stručnog prvostupnika drvne tehnologije. Iako se radi o prvoj generaciji studenata ovog fakulteta, Vinkovci fakultetsko obrazovanje njeguju već duži niz godina. Naime, 1960. godine u vinkovačkom kotaru osnovano je nekoliko stručnih škola, među kojima je bila i Viša poljoprivredna u okviru centra za školovanje poljoprivrednih kadrova u Vinkovcima.

Viša poljoprivredna škola u Vinkovcima počela je s redovnim radom u mjesecu rujnu 1960. godine. Imala je četiri semestra s dva smjera, jednim ratarskim i jednim stočarskim, a trajala je dvije godine. Kako stoji u 29. broju Vinkovačkog lista iz 1960. godine, studenti Više poljoprivredne škole mogli su biti redovni i izvanredni. Kao redovni primali su se završeni učenici poljoprivrednih škola, gimnazija i ekonomskih škola pod uvjetom da imaju dvije godine prakse u poljoprivredi. Izvanredno su mogli studirati poljoprivredni kvalificirani radnici s tri godine praktičnog rada, s time da prethodno polože prijemni ispit. Na prve semestre oba smjera škola je primila po 20 redovnih i 30 izvanrednih studenata.

Škola je bila smještena u prvom paviljonu kruga vinkovačke poljoprivredne škole, a adaptacija s nabavkom potrebnog inventara koštala je oko tadašnjih 2,500.000 dinara. Škola je bila opremljena sa svim potrebnim učilima te laboratorijama i kabinetima, a studenti su teorijsko znanje praktično primjenjivali na imanju Poljoprivrednog dobra Poljoprivredna škole u Vinkovcima. Nakon završetka školovanja, studenti su mogli dobiti titule viši poljoprivredni tehničar, rukovoditelj pogona, grana proizvodnje i nositelji drugih odgovarajućih radnih mjesta u poljoprivrednoj proizvodnji. Oni su također, nakon reorganizacije fakulteta u skladu s Rezolucijom Savezne narodne skupštine, imali pravo upisa na peti semestar poljoprivrednih fakulteta, jer se Viša poljoprivredna škola u Vinkovcima smatrala prvim stupnjem fakulteta, od predviđena tri.

Nastavi čitati

Zadnje objave

Aktualnoprije 12 sati

Hrvatska Mensa povodom Dana inteligencije poziva sutra na testiranje u Vinkovcima

Hrvatska Mensa obilježit će 75. godišnjicu međunarodnog Dana inteligencije testiranjima inteligencije u čak sedam gradova, među kojima su i Vinkovci...

Aktualnoprije 13 sati

Druga Vinkovačka kazanijada

Velika je živost danas poslijepodne zavladala na starom vinkovačkom Krnjašu. Druga po redu Vinkovačka kazanijada okupila je popriličnu družinu. Doduše,...

Aktualnoprije 14 sati

Vukovarsko – srijemska županija sufinancira prijevoz vlakom redovitim studentima

Vukovarsko-srijemska županija će od 1. listopada do 31. prosinca sufinancirati prijevoz vlakom redovitim studentima koji imaju prebivalište u Vukovarsko-srijemskoj županiji...

Aktualnoprije 15 sati

Budi heroj prve pomoći u školi i zajednici!

FOTO: Crveni križ Vinkovci U skladu sa sloganom “Budite heroj prve pomoći u školi i svojoj zajednici“ pod kojim društva...

Vijestiprije 16 sati

Vinari nikad zadovoljniji

Izlagači Slavonskog sokaka i Vinari Vinskog sokaka ovogodišnje Vinkovačke jeseni zaključuju kao uspješne. Jednima promet nikada nije bio veći, dok...

Aktualnoprije 17 sati

Grad Vinkovci objavio natječaj za stipendiranje srednjoškolaca

Grad Vinkovci objavio je Natječaj za dodjelu učeničkih stipendija redovitim učenicima srednjih škola s prebivalištem na području Grada Vinkovaca za...

Aktualnoprije 17 sati

Poziv na cijepljenje u Vinkovcima u srijedu, 29. rujna

Zavod za javno zdravstvo Vukovarsko-srijemske županije i Dom zdravlja Vinkovci  pozivaju sve zainteresirane punoljetne osobe s područja Vukovarsko-srijemske županije koje...

Aktualnoprije 18 sati

Gastro okusima, kvizom, glazbom i igrama srednjoškolci obilježili Europski dan jezika

Ovogodišnje predstavljanje Europskog dana jezika usmjereno je najmanjim zemljama među kojima su Hrvatska, Slovenija, Cipar, Malta, Belgija, Monaco, Island i...

Najčitanije