Možda je on otišao iz Vinkovaca, ali Vinkovci zasigurno iz njega neće nikada. Pater Stjepan Ivan Horvat misionar Krvi Kristove, Isusov i Ultras srcem, čovjek je koji se svojom radošću, jednostavnošću i neprijetvornošću u potpunosti uklapa u duh Božića kojeg, reći će, i sam voli iznutra, ali priznaje i izvana.
Iako je iza njega vrlo intenzivno razdoblje s ustajanjem u ranu zoru kako bi imao dosta sati u danu za prenapućen raspored, uživao je osobno u zornicama, prigodnim tekstovima, susretu s obiteljima, ispovijedi.
„Božić nisu samo kobase i kuhano vino, lampice, premda ih volim. Uvijek je to neka borba unutar nas samih da uz taj vanjski dio pripremimo i nutrinu. Ispunjava me susret s ljudima, posebice u ispovijedi jer vidim koliko im ona znači, susret s bolesnicima. Privilegija je zaslužiti povjerenje ljudi, podijeliti njihovu ranjivost i intimu u želji da se istinski priprave za Božić, a to je dano samo nama svećenicima,” uviđa Stjepan koji je tog jutra navio budilicu u 4:40 kako bi uz svoj dnevni raspored uvrstio i ispomoć pri blagoslovu obitelji. Svjestan je kroz što što mnogi prolaze u nimalo lakim vremenima, a koliko se samo raduju Božiću, podvlači.
Među brojnim susretima, u svećeničkom pastoralu i srcu posebno mjesto zauzimaju beskućnici, siromašni, napušteni. S njima se redovito druži utorkom i petkom volontirajući s Udrugom Savao na zagrebačkom Glavnom kolodvoru. Iskustva su nemjerljiva, kaže.
„Ti ljudi više od hrane ili odjeće čeznu za zajedništvom. Često ih zaobilazimo na ulici, nekada i opravdano jer žurimo na posao. No lakše je preći na drugu stranu, zažimriti, proći. Znam im mjesta gdje prose sami, no kada se nađemo na okupu ne treba im moje sažaljenje. Dovoljno je da petnaestak minuta popijemo zajedno čaj. Jedan mi je čovjek rekao, ne dolazim tu zbog hrane, dolazim jer znate moje Ime,” prepričava naš Vinkovčanin koji potvrđuje kako je prikupljanje hrane samo sredstvo za doći do njih.
Njegovo pastirski put komuniciran preko društvenih mreža, malo je reći, iznova i svakodnevno nadahnjuje.
„Kada biste znali sve o meni, ne biste tako pričali,” komentira duhovito. No upravo je ta iskrenost, put ka svećeništvu, iskustvo mladenačkog eksperimetiranja, otvorenost i komunikacija slabosti svakodnevnog života s kojim se svatko od nas može poistovjetiti, Stjepanu otvorila put svojevrsne moderne evangelizacije, koju nenametljivo iz dana u dan umnožava u dobro. Njegov nedavni Facebook poziv rezultirao je s tonom konzervirane hrane i 100 000 kuna donacija. Reći će, nas puno s jako malo, učinit će čudo.
„Najvrjednije od svega je puno malih donacija u kojima smo se povezali s problemom. I meni osobno ne bi se dalo pakirati pet konzervi pašteta i otići na poštu ih poslati, ali to je znak koliko se netko potrudio, senzibilizirao s problemom i to je uspjeh ovih akcija,” tumači naš vinkovački Bubi, od roditelja Ivan, a rođenjem za Crkvu i Stjepan koji svakim danom slijedi svoje mladomisničko geslo „Velika mi djela učini Svesilni!“
Sa svojom Družbom organizira vježbe i duhovne obnove, moderira laičku molitvenu zajednicu, mentorira mlade kolege u pripremi za svećenički život, pomaže po župama, animira mlade, puno vremena provodi s beskućnicima i volonterima koje ubraja u dio svoje obitelji s obzirom na vrijeme koje provode zajedno. Baterije puni prvenstveno dimenzijom sakramentalonog života jer reći će svećeništvo nije posao, ono je poslanje između Boga i ljudi i stoga je često vrlo iscrpljujuće no ono je Božje.
Ovaj buntovnik dobrih misli iskorist će dinamiku svakoga trenutka kako bi se još više povezao s ljudima, a posebno je povezan sa svojim Vinkovcima i Cibalijom koju je nekada pratio u stopu. Povodom 100. rođendana kluba predvodio je svečano misno slavlje, a s navijačima i igračima je veliki prijatelj.
„Tu sam odrastao. Vinkovci su baš poseban grad i poseban je mentalitet ljudi. Iako sam već 15 godina u Zagrebu, srce uvijek vuče. Ne stignem više toliko ni pratiti sport, no svaki vikend znam gdje je Cibalia igrala i koji je rezultat. To je uvijek u meni. Znam da ljudi odlaze jer nemaju posla, a plaće su male, pratim sve vezano uz Vinkovce i drago mi je vidjeti kada se nešto događa, nikne nova zgrada…Vinkovci su čudo!,” kaže naš obično neobični svećenik s jasnim vinkovačkim naglaskom kojeg čuva gdje god da je. Rado dijeli razmišljanja o Božiću kojim slavimo utjelovljenje, trenutak kada je Bog odlučio roditi se za ovaj svijet ne bi li se u potpunosti približio čovjeku.
„Uzeo je ljudsko tijelo, govorio ljudskim jezikom, proživljavao što i svatko od nas, dizao se, padao, plakao, smijao se, bio gladan. Približiti se jedni drugima u svijetu punom podjela i različitosti je poruka. Način je u nama samo ga trebamo pronaći. Ja kao svećenik želim se približiti svakom čovjeku, zvao se on vjernikom ili ne, vakserom ili antivakserom. Budi Čovjek s velikim Č, a sve u smjeru prema Nebu jer u konačnici Bog je za nas pripremio puno više od od ovoga svijeta,” hrabri nas o Božiću 2021. naše vinkovačko dijete, danas pater s velikim P, Stjepan Ivan Horvat kojem ovim tekstom ujedno čestitamo imendan, blagdan sv. Stjepana kojeg je izabrao za svog zaštitnika.
