Svoja promišljanja o poruci predstojećeg došašća i prve nedjelje, kojom istovremeno počinje i nova crkvena godina, podijelio je za novosti.hr uvijek sebi svojstven pater Ilija Sudar, župnik Župe sv. Vinka Pallottija koji je sinoć poveo svoje župljane ka središnji park i u zajedništvu sa Vinkovčanima upalio prvu svijeću na adventskom vijencu najavljujući tako našem gradu i svijetu dolazak svjetla svijeta. Evo njegovih promišljanja o kršćanskom smislu vremena koje u Katoličkoj crkvi danas započinjemo.
“Evo Božića!
Poštovani i dragi čitatelji, u našem okruženju se kaže, da nakon Vinkovačkih dolazi Božić. Kako je bilo prije ne znam, ali mislim da se nije tako rano mislilo na Božić, jer je sve išlo svojim redom. Ravnali su se ljudi prema blagdanima (Miholje, Lučino, Svi Sveti, Martinje, sveta Kata…) i nisu preskakali jer su strpljivo prihvaćali vrijeme i običaje. Današnje doba konzumerizma nas tjera da svatko mora ostvariti svoj plan, pa ponude kalendara dobijemo već u rujnu, a božićni ukrasi su u nekim trgovinama izloženi već krajem rujna. Sve se to čini kako se ne bi nešto propustilo, kako netko drugi ne bi bio brži. I zaista nije loše na vrijeme početi. Međutim, vidim tu problem razvodnjavanja, iako postoji narodno iskustvo da ono što dugo nastaje bude dobro, recimo stogodišnji hrast. Produžena (razvodnjena) kava nema onaj intenzitet koji ima nerazvodnjena. Tako i priprema za Božić ne bi trebala biti razvodnjena. Došašće traje tri do četiri tjedna, ali uvijek ima četiri nedjelje. Dovoljno, a ne previše vremena za pripravu Božića. Opet kaže narodna mudrost, da se na Božić ne treba tražiti Božić, ako ga nisi počeo tražiti s prvom nedjeljom došašća. U subotu navečer ćemo upaliti prvu adventsku svijeću koja će krhko obasjavati naš put prema Božiću. Svijeće će se množiti do četvrte, ali ni četiri svijeće niti sav ukras „lampica“ koji već vidimo po trgovima neće postići ono bitno. Kao što svojim dlanovima čuvamo tek upaljeni plamen svijeće dok ga nosimo s jednog na drugo mjesto, tako čuvajmo u ovom došašću upaljeno svjetlo vjere, nade, ljubavi i radosti. To su otprilike simbolična značenja adventskih svijeća. Kojim redom se pale, nisam siguran jer ima različitih redoslijeda. Svakako bi trebalo početi s vjerom, jer ni advent ni Božić nisu ništa bez vjere, zar nisu iz vjere i nastali? I sve što činimo neka nas vodi radosti života vječnoga, a to je moguće samo po Evanđelju, po Radosnoj vijesti.
Naši stari su u vrijeme došašća poduzimali korake za pomirenje, za izmirenje i za sve ono što čovjeka čini radosnim, a na Božić se i stoci bolje „polagalo“ (punilo jasle) da i neznajući osjete da se nešto događa. Moja baba (baka) znala je reći kad dijete zasluži batine (kaznu): „Zahvali Gospi i porođenju Isusovu, a da nije Božić sad bi dobio“. Upravo to će Bog dati onima koji na vrijeme i ispravno počnu tražiti Božić. Neka vam ovo došašće bude poticajno da vam Božić bude blagdan mira, ljubavi i radosti koji proizlaze iz vjere”, nadahnuta bogatim životnim iskustvom, poruka je o prvoj nedjelji došašća patera Ilije Sudara, župnika Župe sv. Vinka Pallottija.
