Iako je u ponedjeljak krenula prva od tri najavljene etape popuštanja mjera uvedenih s ciljem sprječavanja širenja zaraze koronavirusom, preporuka je i dalje ipak bila “ostani doma” što je više moguće. U “ostani doma” ozračju ovaj put potražili smo glazbenicu Petru Marković, flautisticu i vokalisticu.
Petra Marković (1983.), diplomirala je flautu 2005. godine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Vesne Košir. Od 2007. godine profesorica je flaute na Glazbenoj školi Josipa Runjanina u Vinkovcima. Uz pedagoški rad kontinuirano nastupa, a zadnji koncert imala je pred samu zabranu javnih okupljanja zbog epidemije koronavirusa.
“Bio je to nastup u Matici hrvatskoj održan doslovno zadnji čas prije zabrane okupljanja na javnim mjestima zbog koronavirusa. Iako nas je već počeo zahvaćati strah od te zarazne bolesti mi smo se odlučili da održimo koncert te da još pozitivnim glazbenim ozračjem podijelimo naše najljepše pjesme publici. Kada kažem najljepše doslovno to i mislim jer u suradnji s prijateljem, koji me popratio na klaviru te večeri, posebno smo u duhu naših glazbenih ukusa birali program. Taj ću koncert uvijek posebno pamtiti. To je zapravo moj prvi samostalni koncert kao vokalistice i flautistice u Matici hrvatskoj. Zatim, to je bila večer koju sam posvetila starim evergreenima i šansonama koje su od 60-ih do 80-ih godina izvodili naši glazbeni velikani, koji su moji uzori i ono najljepše, što su na našem jeziku, a rijetko ih se čuje. I tako, mnogo je lijepih razloga zbog kojih ću pamtiti taj koncert”, ističe Petra Marković.
A nastupi ove umjetnice uvijek su poseban doživljaj kao spoj flaute i pjevanja. “Da, uvijek nastojim spojiti i glas i flautu iz jednostavnog razloga što sam zapravo to ja. Cijeli život i sviram i pjevam tako da bez jednog od to dvoje nisam prava ja. Što se tiče glazbenih pravaca preferiram jazz i klasiku, ali ne volim se ograničavati na jedno već volim istraživati i širiti svoje glazbeno iskustvo u većini drugih pravaca. Često surađujem s glazbenicima drugih glazbenih profila i ukusa od kojih uvijek naučim nešto novo”, ističe Petra Marković.
Na sceni, kaže, ljubav prema glazbi i svoje emocije nesebično dijeli s publikom. “Kada izlazim na scenu najvažnije mi je da sam iskrena u tome što radim i da znam da sam dala sve od sebe, svoju emociju i ljubav prema glazbi, koju tako i dijelim s ljudima. Biti svoj i dosljedan to je jako važno u umjetnosti. Kada nastupam jednostavno me ponesu emocije jer u trenutku same izvedbe često otplovim daleko u neki svoj svijet”, ističe naša sugovornica.
U suradnji s prijateljima iz glazbenih voda snimila je i nekoliko pjesama, poput “Sve što trebam si ti” ili “Stiže Božić, dobri ljudi”. “Meni je bila čast da sam im mogla u tome pomoći i da sam osjetila dašak tog stvaralačkog ozračja i bila dio tima koji si vjeruje te se upušta u nešto sasvim avanturistički. To mi se jako svidjelo i planiram još suradnji s glazbenicima u drugim glazbenim pravcima, a u budućnosti i stvoriti nešto svoje”, ističe Petra Marković.
Za svoj rad s učenicima kaže kako je rad s djecom jedno od najljepših zanimanja. “Naime, djeca su uvijek djeca, divni mali čovječuljci koji te nasmiju do suza, iskreni su, vole igru i raduju se životu. Kreativni su nevjerojatno, samo im daj “instrumentić” u ruke i pokaži put u glazbi i iznenadiš se koliko oni mogu. Meni je to velika čast kao što je i velika odgovornost, ali kad vidim da je glazba postala i njima dio života onda to smatram najvećim uspjehom”, ističe Petra Marković.
Virtualna nastava, kaže, sve je zatekla, ali pokušava iz toga izvući najbolje. Snalaze se i ona i djeca, daju sve od sebe. “Pokušavam im nastavu začiniti da im bude zanimljivo i za sada čini mi se uspijevam, ali ipak jedva čekam da se vratimo u školu te da se osim sviranja i podružimo, nasmijemo, zagrlimo”, ističe naša sugovornica koja za sebe kaže kako je velika pozitivka pa tako doživljava i “ostani doma” vrijeme. Uz obveze prema učenicima te sviranje i pjevanje koje svakodnevno vježba, vrijeme skraćuje učenjem novih plesnih pokreta, uživanjem u društvenim igrama s obitelji i drugim sitnicama koje su joj nedostajale, a nije imala vremena za njih u užurbanom ritmu prije izolacije.
