Obiteljska tradicija urarstva u Vukovarsko-srijemskoj županiji, utkana u ime Pisačić, traje već nešto duže od sedam desetljeća. Iako se činilo da će ovaj znat odoljeti vremenu, danas se nalazi na rubu izumiranja, a posljednji nositelji tog nasljeđa u našem gradu su otac i sin – Ivan i Krunoslav Pisačić. Njihovi urarski obrti smješteni u Vinkovcima prava su riznica priča, uspomena i povijesti.
„Otac je posljednji urar starog kova, još uvijek se bavi mehanikom satova, dok ja radim s modernijom tehnologijom. Mehaniku ne popravljam jer nije ekonomski isplativa, no zato popravljam elektroničke satove i ručne satove u kompletu”, iskreno nam objašnjava Krunoslav Pisačić dok uz osmijeh dodaje kako njegov otac Ivan, iako u mirovini, i dalje „raducka”.
„Tata će raditi dok god bude mogao, a ja planiram raditi do mirovine i, naravno, nastaviti nakon toga, dok me zdravlje služi”, dodaje.
Priča o obiteljskom poslu Pisačić počinje pedesetih godina prošlog stoljeća, kada je Ivanov ujak, rođeni brat njegove majke, otvorio urarski obrt. Vinkovci su tada bili dom čak četiri poznata urara – Šestaka, Gojkovića, Duždagića i Živkovića. Ivan Pisačić, kojeg su prozvali „Mali Šestak”, zanat je učio upravo kod ujaka Šestaka. S godinama je stečeno znanje prenio na Krunoslava koji sada vodi obiteljski obrt pod vlastitim imenom uz dodatak Jr. kao oznakom da je ipak on mlađi. No, radi to s istim entuzijazmom i predanošću.
„Ja sam prvi Pisačić urar u gradu, jer tatu i dalje zovu Mali Šestak”, otkriva Krunoslav uz dozu ponosa.
Iako se vremena mijenjaju, a s njima i potrebe tržišta, Pisačići i dalje pronalaze način da ostanu relevantni.
„Danas više ne radimo onoliko koliko se radilo nekada. Usluga je sve manje, pa uz popravke satova imamo i prodaju novih, modernijih”, objašnjava nam Krunoslav.
U njihovoj radionici može se popraviti gotovo sve – od strojeva, kazaljki, stakla i remena do elektronike. Ipak, kod jeftinijih verzija satova popravak često nije isplativ jer, kako kaže Krunoslav, „skuplja je pita nego tepsija”. No, za satove vrijednije više od 100 eura popravak je uvijek opravdan, posebno ako sat ima sentimentalnu vrijednost odnosno nekakvu uspomenu. Njihov radni dan traje od jutra do večeri, a posao zahtijeva predanost i preciznost. Krunoslav priznaje kako nije siguran hoće li njegova djeca nastaviti tradiciju.
„Imam troje djece, no sumnjam da će se cure htjeti time baviti, možda sin, iako je još mali. Ima vremena”, kazao je.
Unatoč neizvjesnoj budućnosti ostaje optimističan: „Sve je moguće”. Krunoslav često razmišlja o tome kako se zanat mijenjao kroz desetljeće. Prisjeća se vremena kada su urari u Vinkovcima imali posla napretek, a popravci satova bili su dio svakodnevice. No, unatoč promjenama, posao Pisačić opstaje, zahvaljujući njihovoj prilagodljivosti i ljubavi prema samom zanatu.
„Bez prodaje satova ne bismo mogli opstati, ali popravci su i dalje srž onoga što obojica radimo”, naglašava.
Za Krunoslava i Ivana Pisačića urarstvo nije samo posao – to je dio obiteljske povijesti, priča o upornosti koja će se prenositi s koljena na koljeno i prilagodbi vremenu kada su ručni satovi postali gotovo relikvija prošlih vremena. Svaki sat koji prođe kroz njihove ruke nosi svoju priču, a u radionici Pisačić one se ispisuju s ljubavlju i pažnjom prema detaljima. I dok posljednji urari u Vukovarsko-srijemskoj županiji neumorno rade, svakodnevno čuvajući tradiciju, njihov primjer podsjeća sve nas na važnost očuvanja zanata i vrijednosti koje oni predstavljaju.
Tko zna, možda će jednog dana netko od mlađih članova Pisačić obitelji preuzeti obiteljski obrt i nastaviti ovu priču dalje. Za sada, Krunoslav i Ivan predano drže kazaljke vremena u svojim rukama, dok se u njihovoj maloj vinkovačkoj radionici satovi popravljaju, prodaju i priče nastavljaju.
