Svečano, lijepo i pobožno upaljena je večeras druga adventska svijeća. Betlehemska svijeća, pomirilica, svijeća mira. Upalio ju je maleni Jakov Šebalj iz Župe Bezgrešnog srca Marijina, uz molitvu svojih župljana i župljana sv. Euzebija i Poliona.

„Ovaj adventski hod je naš hod prema Božiću kada ne samo da želimo proslaviti Kristovo rođenje, nego se želimo pripraviti i za to da ovo bude blagdan i našega novoga rođenja. Kao što se nekoć mali Bog rodio u jaslicama, želimo da se tako i u našem srcu rodi taj isti Bog, da i mi postanemo kao dijete – da se ponovno u nama rode one vrijednosti koje krase svako dijete, a to su nevinost, čistoća, ljubav i prijateljstvo“, poručio je fra Matija Antun Mandić, župnik iz Novog Sela.

Napomenuo je velečasni kako nam u ovom vremenu itekako puno treba da budemo kao djeca, dobri i puni ljubavi i razumijevanja jedni prema drugima. S tim je mislima svima poželio sretan i blagoslovljen Božić.

„Upalili smo i drugu svijeću, svijeću mira koji nam je u ovo vrijeme svima jako potreban. Pozivam sve građane da nam se pridruže i u sljedeću subotu kako bi napravili još jedan korak bliže Božiću“, poručila je pročelnica Odjela za kulturu i turizam grada Vinkovaca Marija Liščić Drmić.

Svjetlošću lampica okupana Kućica bake Eve i ove je subote okupila velik broj znatiželjnih mališana i njihovih roditelja. Uz slatke ušećerene jabuke i male kolačiće pažljivo su upijali svaku riječ bake Eve koja je male učila, a velike podsjetila što je to advent i adventski vijenac te što druga upaljena svijeća zapravo simbolizira. „Božić nije vrijeme, nego osjećaj. Osjećaj mira koji dolazi iznutra. A svakome tko ga ima i vjeruje u sebe samo nebo je granica“, poručila je.

Drugu subotu Adventa u Vinkovcima zaključio je koncert grupe Emanuel. Srce predajem Ti, Divan Si, Kako divno ime, Iscjelitelj, Ti znaš, Krist je istina – samo su neke od duhovnih pjesama koje su večeras odzvanjale gradskim parkom. Njihovu zaraznu energiju nije spriječila ni niža temperatura, ples je grijao ruke i noge, a dobru atmosferu upotpunila je i pokoja čaša kuhanog vina.

Advent nastavljamo već sutra u Gradskom kazalištu Joza Ivakić gdje nas s početkom u 20 sati čeka koncert  sopranistice svjetskog glasa Marije Vidović i komornog orkestra. Vidimo se!

Vinkovački rukometaši u 12. kolu Paket24 Premijer lige ugostili su Poreč i upisali poraz od dva razlike (30:32). Tako su Narančasti u drugom međusobnom susretu ubilježili i drugi poraz.

Prvo poluvrijeme bilo je neizvjesno, igralo se gol za gol, tek na momente su se jedni i drugi znali odvojiti na dva pogotka razlike. Najveću razliku u prvom dijelu imali su gosti kada su u posljednjoj minuti imali čak četiri zgoditka prednosti. Na odmor se otišlo s rezultatom 15:18 u korist Porečana.

Drugo poluvrijeme se nastavilo u istom ritmu, gol za gol. Domaći su uspjeli uhvatiti priključak i izjednačiti na 20:20 u 35. minuti ogleda.

No, to je bilo sve od Spačve koja je cijelo vrijeme hvatala zaostatak koji na kraju nije uspjela dohvatiti. Istrijani se u 57. minuti ponovno odvajaju na +2 što je presudilo utakmicu u njihovu stranu.

Najraspoloženiji kod Vinkovčana bio je Marin Božičević s 9/9, a odmah iza njega je Vignjević s 8 postignutih golova. Goste su predvodili Krajcar, Rađaković i Bošnjak sa 7 zgoditaka.

Spačva se nakon 12 odigranih utakmica nalazi na 7. mjestu s 8 osvojenih bodova.

Ostale su još dvije utakmice do kraja jesenske dionice u kojem Narančasti dočekuju PPD Zagreb, a zatim idu u goste Rudaru.

Da su Vinkovci već davne 1952. godine imali Planinarsko društvo, svjedoče brojni tekstovi u bogatoj arhivi tadašnjih Vinkovačkih novosti, a broj 13 iz 1954. godine na trećoj nam stranici otkriva bogate aktivnosti planirane za tu godinu. Osnovani 1952. godine, u startu su okupili 32 člana, a samo dvije godine kasnije, u trenutku nastajanja teksta kojeg potpisuju „Dva prijatelja”, čak njih 240.

Planinari su, navodi se u članku, bili važan dio ondašnjih društveno-političkih događanja, pa su tako „svečano ispraćeni od mnoštva građana pri nošenju Titove štafete”, a o aktivnostima koje su planirali te godine svjedoči plan brojnih izleta po bivšoj državi – od Plitvičkih jezera, preko Doboja i povijesnog Bihaća, Jankovca, Đakovštine i požeškog kraja. Najveći je bio na Zagrebačku goru i Samoborsko gorje, uz posjet dvorcu Mokrice, kažu.

Na godišnjoj skupštini, povodom koje je sadržaj i našao mjesto u tadašnjim Vinkovačkim novostima, najavili su brojne izlete među kojima nama najzanimljivije kampiranje, koje je prije gotovo sedam punih desetljeća, bilo vrlo popularno među građanima, ljubiteljima prirode.

„Najinteresantnije i najpohvalnije u planu za ovu godinu jeste nabava šatora i organizacija logorovanja – kampiranja na Plitvičkim jezerima i na moru, od svibnja do rujna te bi svakih 14 dana moglo u istima provesti odmor oko 50 drugova i drugarica, uz daleko manje financijske izdatke u odnosu na cijene za ugostiteljske usluge,” navedeno je. S ciljem smanjenja troškova svojih članova, društvo je osnovalo zajedničku putnu blagajnu. Bio je to zajednički budžet za sufinanciranje skupljih izleta, pojašnjavaju „Dva prijatelja”, autori teksta iz 1954. godine.

Prvi svibnja, primjerice, slavio se na Đerdapu do kojega su stizali brodom. „ Smatramo da je ova zamisao planinara pohvalna, jer je namjera organizirati za sve naše građane, a u suradnji sa sindikalnim organizacijama. Zatražen je poseban brod od Vukovara do Đerdapa i natrag, dok bi na brodu bila glazba, pored bifea i kuhinje. Brod bi noću bio rasvijetljen lampionima i sijalicama raznih boja, a priredio bi se i vatromet na Dunavu, a eventualno bi se prikazivali filmovi,” stoji u tekstu. Još su predviđeni izleti na Majevicu, uz posjet Tuzli i Kreki, a zatim Erdut. Putovalo se na Trebević kod Sarajeva s izletom u glavni grad BiH potom Jajce, Travnik i eventualno Banja Luku. Ljeto je bilo rezervirano za izlet na Papuk i Zvečevo, a rujan u Šumetlicu kod Nove Gradiške. Najzad, početkom listopada išlo se u Ilok i Šarengrad.

Tako su Vinkovčani djelovali u okviru Planinarskog društva još davne 1952. godine, na žalost svih dušobrižnika koji danas osporavaju postojanje jedne hvalevrijedne udruge ljubitelja prirode u ravničarskom kraju. S obzirom na ondašnje stanje gospodarstva i brojne sponzore, čini se kako je bilo sjajno organizirano te nudilo članstvu i sugrađanima zanimljiva putovanja i avanture u prirodi.