U organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima, Družbe Braća hrvatskog zmaja Zmajski stol u Vukovaru i Gradske knjižnice i čitaonice Vinkovci 3. lipnja u vinkovačkoj Knjižnici održana je tribina i predstavljanje drugog izdanja knjige “Dr. Elza Kučera” autora dr.sc. Luke Boršića i dr.sc. Ivane Skuhala Karasman. Knjigu “Dr. Elza Kučera” Institut za filozofiju izdao je 2022. godine, a 2024. uslijedilo jedrugo dopunjeno izdanje.
Elza Kučera (Vinkovci, 1883. – Zagreb, 1972.), prva je hrvatska profesionalna knjižničarka te time i prva javna službenica, prva je eksperimentalna psihologinja i prva doktorica filozofije u Hrvatskoj. Već na prvu dovoljno impresivno da bi Elza Kučera, kći poznatog hrvatskog prirodoslovca Otona Kučere, zaslužila valorizaciju u hrvatskoj znanosti i kulturi. To se, međutim, nije dogodilo sve dok se njezinim životom i radom nisu pozabavili znanstvenici s Instituta za filozofiju, ravnatelj dr.sc. Luka Boršić, znanstveni savjetnik i dr.sc. Ivana Skuhala Karasman, znanstvena savjetnica.
Uz autore, o knjizi je govorila recenzentica dr.sc. Marijana Borić, Zmajica od Dalmacije, viša znanstvena suradnica u Odsjeku za povijest prirodnih i matematičkih znanosti HAZU. Uvodnu riječ dala je knjižničarka Mateja Jurčević, a nazočne su pozdravili ravnateljica Knjižnice Vedrana Lugić i predsjednik OMH u Vinkovcima doc.dr.sc. Dražen Švagelj.
„Monografiju smo nazvali „Dr. Elza Kučera” zato što se ona cijeli život tako potpisivala jer je bila ponosna na svoju titulu i to s pravom. Ona je, naime, prva Hrvatica rođena u Hrvatskoj koja je stekla doktorsku titulu iz filozofije. Ona je općenito bila prva u mnogim stvarima i jedna je fantastična osoba. S obzirom na to da je bila žena i da je napravila to što je napravila, mislim da je u svakom slučaju jedna od najzaslužnijih Hrvatica 20. stoljeća”, istaknuo je Luka Boršić.
Elza Kučera, moglo se čuti, izabrala je jedan vrlo nekonvencionalan život za svoje vrijeme. Nije se udala, nije imala djecu, sama se financirala.
„Dakle, donijela je neke odluke koje za ono vrijeme nisu bile uobičajene i bila je vrlo aktivna u ženskim udrugama. Pokazala je kako žena može imati samostalan život i kako može imati karijeru i tu je bila izuzetna i među prvim Hrvaticama koje su to započele raditi”, istaknula je Ivana Skuhala Karasman.
Najveća ljubav Elze Kučere, istaknuto je, bila je psihologija, ali kao psihologinja se u ono vrijeme nije mogla ostvariti. Tada je za ženu njezinoga staleža i obrazovanja najveći doseg bio biti učiteljica, ali ona ni to nije mogla biti jer je jako mucala. U vrijeme kada je i knjižničarstvo bilo muška struka, nakon što je prvo volontirala u tadašnjoj Kraljevskoj, danas Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, uspjela je, našavši presedan za to u Mađarskoj, izboriti se da bude zaposlena.
„Na kraju života rekla je kako bi, da ponovno bira opet odabrala biti knjižničarka jer je to zanimanje zavoljela, a pružalo joj je materijalnu sigurnost koja joj je omogućavala da se bavi psihologijom jer, ipak, za sebe ona bi uvijek rekla da je psihologinja”, kazala je Skuhala Karasman.
Ovom sjajnom knjigom jedna gotovo potpuno zaboravljena osoba ponovno je vraćena u našu svijest, istaknula je dr.sc. Marijana Borić.
“Ovo je ozbiljna znanstvena monografija, međutim, ona se s takvom lakoćom čita da ju preporučam jednom širokom krugu čitatelja. Knjiga je načinjena na temelju istraživanja 13.000 zapisa koje je Elza Kučera ostavila, njezine bogate korespondencije s prijateljima, ali i svjedočanstava živih ljudi. Tako da se njezin život može razmatrati iz aspekta područja kojima se znanstveno bavila, ali i jednog šireg spektra njezinih interesa, misli, ideja i emocija koje su je pokretale. Sve daje sliku jedne tople, samozatajne žene, koja je ipak u svojim rukama čvrsto držala kormilo svoga života”, kazala je dr.sc. Borić.