Policijski službenik Policijske postaje Vukovar i dugogodišnji ultramaratonac, Stjepan Čošić, na svojoj jubilarnoj 200-toj utrci spasio je život 25-godišnjoj sunatjecateljici iz Slavonskog Broda, javljaju danas iz Policijske uprave vukovarsko-srijemske.
“Policijskom službeniku Stjepanu trail utrke koje uključuju hodanje, planinarenje i trčanje po različitim prirodnim terenima po označenim stazama, same su po sebi avantura, no nije ni slutio kakav će ga izazov snaći u subotu, 19. rujna, kada je, zajedno s još 26 natjecatelja, među kojima i šest žena, trčao na trail ultramaratonu “Dilj trail-46 km”. Na ovoj izuzetno teškoj i zahtjevnoj utrci po planinskim stazama kroz šumu po Dilj planini, svaki natjecatelj je morao imati prvu pomoć, mobitel i vodu, a na startnom broju koji svaki trkač nosi na prsima, imali su SOS broj za slučaj ozljede ili gubljenja te je i Hrvatska gorska služba spašavanja bila uključena u osiguranje utrke u slučaju potrebe za njihovim angažmanom”, ističu iz policije. Naglašavaju da je upravo ovaj SOS broj pokazao dosta važnim u događajima koja su uslijedila. Naime, obzirom na težak teren, uzbrdice i nizbrdice, natjecatelji su se vrlo brzo razvukli po stazi i veliki dio staze trčali sami, prateći oznake uz stazu kako ne bi krivo skrenuli i izgubili se u šumi.
Na otprilike 23. kilometru utrke, Stjepan je čuo vrisak i poziv u pomoć trkačice na stazi ispred njega.
“U prvi tren sam pomislio da se ozlijedila, vjerojatno izvrnula zglob ili nešto slično. Kada sam pritrčao bliže rekla je da su ju izboli stršljeni. Tada sam i sam vidio roj stršljena iznad i oko nje”, rekao je policajac Stjepan. Uočio je da se gnijezdo stršljena nalazi na drvetu na samoj traci kretanja trkača, a njihov trenutni položaj je bio iznimno nepristupačan teren, oko 5-6 km od naseljenog mjesta i asfaltirane ceste. Taj dio staze prolazi kroz gusto i neprohodno raslinje koje je raskrčeno tek za širinu jedne osobe, a natjecatelji su se jedino tom stazom mogli kretati. Stjepan se probijao kroz gusto raslinje i izderao noge, pokušavajući što prije doći do trkačice, pazeći da i njega roj ne napadne. Srećom, trkačica je u svojoj kutiji prve pomoći imala ampule dexametazona koje je ponijela jer je, kako kažu iz policije, alergična na ubode insekata. “Odmaknuo sam je od roja stršljena i ona je iz svoje kutije prve pomoći izvadila dvije injekcije. Inače radi kao medicinska sestra. Rekla je da joj otiče jezik i da joj ruke trnu te me zamolila da joj ja dam injekciju u venu. Nikada u životu nisam nikome dao nikakvu injekciju, a kamoli u ovakvoj stresnoj situaciji i još u venu. Dao sam joj jednu injekciju, potom je izvadila još jednu te sam joj i drugu dao. Plakala je. Tješio sam je da će preživjeti i da će sve biti dobro” ispričao je Stjepan. Stjepan je potom s njenog mobitela nazvao SOS broj te javio što se dogodilo i gdje se nalaze. Dozvao je i ostale trkače da im priteknu u pomoć, znajući da iza njih ima dva, tri trkača. Trkače koji su pristigli također su napali stršljeni, no zajedno su uspjeli povesti djevojku stazom kojom vodi utrka. Stjepan zatim nastavlja trčati, a unesrećenu trkačicu je prepustio brizi trojici trkača do dolaska motocikliste koji je došao po unesrećenu kako bi je na najbrži mogući način prevezao do vozila hitne medicinske pomoći koje je čekalo na rubu šume. “Za sebe ne mislim da sam heroj, već da sam postupio kao što bi postupila i velika većina trkača. Igrom slučaja ili sudbine, desilo se da baš ja budem taj koji će biti najbliži izbodenoj trkačici i koji će prvi doći do nje. Trkačici je pružena pomoć i sve je dobro završilo” dodao je Stjepan.
Trkačica je izbrojala čak 30 uboda, a i niz drugih trkača je doživjelo po desetak i više uboda stršljena, a jedan je trkač iz Preloga zbog uboda zadržan u bolnici. Svega je 16 trkača završilo utrku, a Stjepan je naposljetku završio utrku na 3. mjestu.
