Ljudi u hrvatskom rukometu i svi oni koji prate taj sport probat će zaboraviti ovu rukometnu godinu koja je kad je Hrvatska rukometna reprezentacija (ali i hrvatski klupski rukomet) u pitanju bila uvjerljivo najlošija u posljednjih dvadesetak godina. Priželjkivali smo da je nastup u Egiptu bio samo jedan loš turnir koji ga ima svaka rukometna sila, ali nes(p)retni poraz Francuske od Portugala na nedavnim kvalifikacijama za Olimpijske igre dokaz je da je problem malo dublji.
„To je odraz i rezultat naše lige i općenite situacije u sportu. Možda ovaj neplasman u Tokio i nije toliko loš da se povuku neki potezi kako bi se neke stvari posložile. Čekamo Zakon o sportu već deset godina i konstantno slušam kako se mora u sport ulagati i donijeti neka strategija dok se s druge strane ništa ne događa”, poručuje trener Spačve Josip Mečić.
No, nije samo u rukometu loša situacija, ista sudbina zadesila bi i vaterpoliste da nismo imali sreće u izvođenju peteraca, dok košarke „nema na mapi svijeta” već dugi niz godina. U sport se jako malo ulaže, a ovo što se događa rezultat je rada posljednjih godina. Rukometna reprezentacija Portugala najbolji je primjer sustavnog rada. Od potpune nerukometne nacije napravili su ekipu koja se može nositi sa svima pa i s Danskom, Španjolskom i Francuskom.
„Reprezentacija Portugala ima deset igrača Porta koji igraju u reprezentaciji. Dok mi ne budemo imali pet, šest igrača iz Zagreba, tri, četiri iz Nexea, možda iz Spačve i Zameta po jednog i kad se na to dodaju igrači koji igraju vani, mislim da će tek tada biti napretka. Ovo je dovoljna opomena svima da više radimo i ulažemo. Od talenata se više ne živi”, naglašava Mečić i navodi da je recept jednostavan; ulaganje, rad, profesionalizam.
„Treba pružiti podršku Hrvoju Horvatu, a mi moramo biti svjesni da nama godinu i pol dana mlađi uzrasti ne treniraju. Pa kako onda mislimo za nekoliko godina izbaciti nekog igrača”, pita se trener Spačve.
