1992.-1995.

Nakon premijerne prve, povijesne i po mnogočemu posebne sezone uslijedila je sezona u kojoj su konačno svi prvoligaši igrali na svojim stadionima. Prvoligaško društvo je prošireno sa Segestom iz Siska, Belišćem, Radnikom iz Velike Gorice i Pazinkom iz Pazina.

Poslije uvodnog poraza od 3:0 na Poljudu, u 2. kolu Cibalia je na svom stadionu u Lenijama, udaljena svega nekoliko stotina metara zračne linije od vinkovačkih predgrađa gdje su se smjestile zadnje, najistočnije linije obrane Hrvatske, odigrala svoju prvu službenu domaću utakmicu u Hrvatskoj nogometnoj ligi.

Pred oko tri tisuće gledatelja pogotkom Zvonka Nedića s 1:0 poražen je Dubrovnik. Uoči te sezone, Mile Petković je zbog privatnih poslovnih obveza odstupio s mjesta prvog trenera. Stručni stožer činili su prof. Marijan Nosić, trener vratara Franjo Šafran, dok je za prvog trenera došao Dragutin Krizmanić kojeg je kasnije naslijedio njegov pomoćnik Stanko Mršić.

Cibalia je tu sezonu po riječima trenera Croatije (ex Dinama i HAŠK-a Građanskog) Ćire Blažavića bila najugodnije iznenađenje lige jer je kao mali klub osim tradicije i navijača u svim drugim segmentima naspram ostalih bila u podređenom položaju. U jednom trenutku nebeskoplavi su bili ozbiljno u igri za plasman u Kup UEFA no na kraju su se morali zadovoljiti s osvojenim visokim petim mjestom na ljestvici.

Iskusni Davor Čop s osam i Josip Markovinović sa sedam postignutih golova činili su jak napadački dvojac. Obranu su držali na golu Marijan Mrmić te Nevres Zahirović, Zlatko Raguž, Danijel Bogdan, Ivica Šimunec, Dražen Pernar, a sve povezivali Goran Meštrović, Hrvoje Lončarević i Mario Meštrović.

Tu sezonu osim po vrlo dobrim igrama, Cibalia je u HNL-u imala među najvećom posjećenost na tribinama. Kroničari bilježe po pet tisuća gledatelja na domaćim utakmicama protiv Pazinke, Inkera, Varteksa, Rijeke i Zagreba. Utakmicu s Istrom iz Pule,  u Lenijama je pratilo šest tisuća gledatelja, a slavonski derbi u Vinkovcima je za današnje pojmove gledalo velikih osam tisuća gledatelja. Do danas u HNL-u, rekordna domaća posjeta zabilježena je na utakmici između Cibalije i Croatie (Dinamo Zg) koja je na tribinama okupila 15 tisuća gledatelja.

I sljedeće dvije sezone (1993./94. i 1994./95.), Cibalia igra dobar i dopadljiv nogomet. Drugu sezonu za redom u Maksimiru ostaju neporaženi, a bodovi ne izostaju niti u srazovima s Hajdukom, jakim Zagrebom, Rijekom, Osijekom…

Na kraju tih sezona klub s Bosuta zauzima sedmo i deseto mjesto među 16 odnosno 18 momčadi na ljestvici. Bilo je to vrijeme kad su iz Cibalije u Hajduk prešli Darko Jozinović i Mario Meštrović, a iz Osijeka su stigli vratar Ilica Perić i čvrsti Ivica Šimunec. Iz klupske škole u seniorskom timu ustalili su se Darko Raić-Sudar i Danijel Bogdan koji je postao reprezentativac mlade Hrvatske U-21 reprezentacije, zatim Dražen Pernar, Hrvoje Ratković, Jure Jurić, Miroslav Bojko…

Velik trag u nebeskoplavom dresu ostavljaju igrači iz Posavine, neumorni trkač Klaić i navijačima omiljeni dva metra visoki napadač Nedić, Županjac Lončarević. Josip Markovinović nakon tri pogotka u premijernoj HNL sezoni u sljedeće tri postiže još 20 prvenstvenih i dva pogotka u kup natjecanju. Standardni postaju Cerićanac Ivica Marinčić, Siniša Odorjan. Minute skupljaju Željko Jurković iz domaće Lokomotive i Irfan Islami koji će poslije završiti u prvoligašu Mladosti iz Suhopolja i potom u Hajduku. Svojim igrama i pristupom status klupskih legendi zaslužili su Zlatko Raguž i jedan od najvećih kapetana Nerves Zahirović. Još jedna klupska ikona i miljenik navijača, nekadašnji najbolji strijelac jugo-lige Davor Čop, u prekrasnom ambijentu na utakmici protiv Hajduka oprostit će se od aktivnog igranja.

Prvo ispadanje iz 1. lige (1995./96., 1996./97.)

Pripremni period u ljeto 1995. bio je napet i neizvjestan. S neskrivenom dozom straha koju je domar Mile nogometašima pokušao maskirati vicevima i šalama. Bilo je to vrijeme kad je neprijateljska strana s okupiranih područja pojačala izviđanja, grupiranja i sve glasnija izazivanja incidenata. Ponovno su se počele oglašavati zračne uzbune, a na području županije zabilježeni su zračni napadi. U gradu i oko grada na prvoj liniji bojišnice udaljene tek nekoliko stotina metara zračne linije od stadiona u Lenijama, gomilala se Hrvatska vojska. U zraku je mirisalo da se nešto sprema, ali nitko sa sigurnošću nije mogao znati što. U takvoj situaciji skoncentrirati se na treninge i nogomet nije bilo nimalo lako. Radi navedenih okolnosti klupski stožer i nogometaše Cibalije na neko vrijeme je širokog srca ugostio podravski Ludbreg. Nakon velike pobjede hrvatske vojske u akciji Oluja stanje se u gradu euforično mijenja te se Cibalia vraća u svoju bazu na stadionu u Lenijama.

Prvi dio sezone nebeskoplavi tek s bodom iza Segeste završavaju na sedmom mjestu ljestvice što ih odvodi u ligu za ostanak. Bio je to razlog za ostavku trenera Tomislava Radića kojeg zamjenjuje Mile Petković. Niti promjena trenera među nogometašima nije donijela pozitivan šok pa u posljednjem kolu Cibalia s Marsonijom u Slavonskom Brodu odigrava nedovoljnih 1:1. Takvim ishodom Cibalia je trebala završiti u drugoj ligi što istu večer izaziva veliko nezadovoljstvo među vinkovačkim navijačima pa oni na povratku iz Slavonskog Broda demoliraju dijelove vinkovačkih tribina paleći ih na centru glavnog terena. U idućim, za klub napetim danima, izvanrednom sjednicom HNS-a liga se proširuje, pa Cibalia ostaje i dalje prvoligaš.

Sljedeću sezonu klub iz nekadašnje Ružine ulice, danas Genscherove u prvoj polovici prvenstva najveći dio provodi u gornjem djelu ljestvice, no strmoglavi bodovni pad počinje u proljetnom djelu sezone. Zbog loših rezultata klupu Cibalije napušta Mile Petković kojeg zamjenjuje Tomislav Radić. Godinu prije, nebeskoplave je neočekivano spasilo proširenje lige, godinu kasnije pred sam kraj sezone stigla je potvrda odluke Saveza o smanjenju prve lige. Takvom odlukom Cibaliju su čekale kvalifikacije za ostanak u najjačem nogometnom razredu.

U skupini sa Segestom i Slaven Belupom sve utakmice odigrane u Zagrebu završile su s neodlučenim istovjetnim rezultatom od 1:1. Stoga su se kvalifikacije neočekivano morale ponoviti. U novim utakmicama rezultati prvih dvaju utakmica ponovno nisu dali pobjednika (Slaven Belupo – Segesta 0:0, Cibalia – Segesta 0:0) pa je odlučivala posljednja, treća utakmica između Belupa i Cibalije. U tom srazu, uz oko tisuću i pol pristiglih Vinkovčana u Kranjčevićevu ulicu u Zagrebu, potpuno neprepoznatljivi nogometaši Cibalije porazom od 2:0 po prvi puta napuštaju ligu.

U sezoni bez neriješene utakmice (11 pobjeda i 19 poraza), u odlučujućim kvalifikacijama Cibalia je, kada je to najmanje trebala, tri puta remizirala i upisala poraz. Tu sezonu, uključujući trenere Petkovića i Radića zakazala je cijela momčad. Neraspoloženi napadači – Slaven Damjanović doveden iz bosanske Posavine postigao je tri, a domaći Željko Jurković i Zoran Zekić iz Osijeka tek po dva pogotka. Obrana je poslije Inkera iz Zaprešića najviše puta kapitulirala. Interesantno redom obrambeni igrači u napadačkom dijelu, ispunili su klupska očekivanja. Tuna Andričević i Ivica Marinčić postigli su po pet pogodaka, Mario Čutura ponikao iz klupske škole i kapetan Zahirović po tri, Siniša Sesar dva, Zlatko Raguž jedan…

Nastavlja se…

*Radi zaštite autorskog angažmana, drugi mediji/portali mogu preuzeti objavljeni tekst i fotografije isključivo uz dozvolu autora i navođenje poveznice na originalni tekst, u prvome odlomku prenesenog teksta.