Iako nam je porijeklo “nesreće” koje nosi broj 13 nepoznato, prvo zabilježeno posvećivanje pažnje tom nesretnom broju datira od sredine 19. stoljeća kada je kapetan američke vojske William Fowler osnovao tzv. Klub 13. Osnovan u New Yorku, ta grupa od 13 članova uzela si je za zadaću dokazati da su praznovjerja upravo ono što im samo ime kaže, prazna. Svoju osnivačku skupštinu održali su na petak 13-ti 1881. godine, a njihove aktivnosti obuhvaćale su hodanje ispod ljestava i razbijanje zrcala.
Donald Dossey, američki povjesničar folklora, predložio je da razlog ozloglašenosti petka 13-tog možemo pronaći u antičkoj povijesti. Broj 13 ima loše vibracije u skandinavskoj mitologiji, kao i u kulturalnoj i religijskoj povijesti. U numerologiji, “znanosti” koja proučava simboliku skrivenu iza brojeva, broj 12 predstavlja cjelinu, dok je 13 potpuno nesvrstan i neugodan broj.
Porijeklo petka kao nesretnog dana je još maglovitije. U skandinavskoj kulturi ime petak vuče svoj naziv od božice Frigg, božice ljubavi, ljepote, mudrosti, rata, smrti i magije. Taj dan je smatran poprilično nesretnim za, recimo, vjenčanja, a prodorom kršćanstva u te predjele i njihov pokušaj da demoniziraju božicu Frigg možda također ima veze sa zlim glasom.
Neka od tumačenja govore da se strah od petka 13-tog pojavio u Srednjem vijeku. S druge strane, neki teoretičari smatraju da je na petak 13-ti Eva pojela jabuku sa stabla spoznaje, Noa upregnuo barku, a Babilonska se kula srušila. Navodno je 13 osoba sjedilo za stolom tijekom Posljednje večere, a na petak 13-ti 1307. francuski kralj Filip IV pokrenuo je masovno privođenje templara.
Mnoge starije zgrade u zapadnjačkim zemljama “nemaju” 13. kat, a smatra se i vrlo nesretnim da 13 osoba objeduje za istim stolom.
Triskaidekaphobia je naziv za strah od broja 13, a paraskevidekatriaphobia strah od petka 13-tog.
