12 C
Vinkovci
Četvrtak, 29. veljače 2024.

Priča o posljednjem hrvatskom abadžiji

Više od autora

- vl promo-
Aneta Pšihistal
Aneta Pšihistal
aneta.psihistal@novosti.hr

Krajem prošle godine iz tiska je izašla knjiga Antuna Flinčeca „Posljednji abadžija u Hrvatskoj Stjepan Belić iz Antina”. Vrijedan je to zapis o dragocjenom zanatu koji nestaje s posljednjim majstorom koji se njime bavi.

Stjepan Belić (1950.), poznat je kao dugogodišnji predsjednik KUD-a „Lela i Vladimir Matanović” i inicijator manifestacije „Zimsko spremanje”. Stručnjaci etnolozi kao i oni koji narodno ruho posjeduju kao obiteljsko nasljeđe ili nabavljaju pojedine dijelove kako bi upotpunili svoje nošnje, znaju ga i kao vrsnoga abadžiju. Majstora koji je izradio, ali isto tako i od propadanja spasio brojne aljine ili kabanice, koje su dio šokačke nošnje, muške i ženske, izrađene od abe odnosno sukna, tople i nepromočive, u paradnoj ili u radnoj inačici.

Stjepan Belić, koji je u Vinkovcima izučio krojački zanat, a Varaždinu završio srednju tehničku tekstilnu školu, abadžijski zanat izučio je sam jer nije imao od koga preuzeti tu u Hrvatskoj nestalu vještinu. Tako je, barem dok je njega i dok može raditi, spasio od izumiranja ovaj stari zanat, a njegov je obrt 2011. godine uvršten u Registar kulturnih dobara RH kao zaštićeno nematerijalno kulturno dobro – tradicijski obrt izrade slavonsko-srijemskih suknarskih odjevnih predmeta.

Općenito u tradicijskoj tekstilnoj industriji na području Hrvatske značajno mjesto pripadalo je predmetima od vune. Uz različite uporabne i ukrasne predmete od vune u tradicijskom rukotvorstvu istočne Hrvatske, neizostavni su bili i odjevni predmeti obrtničke proizvodnje: suknarskog i pletačkog valjanog obrta, povijesno nazivanih abadžijskog i štrikerskog obrta, prema podrijetlu nastanka i pripadajućoj terminologiji”, stoji u opisu.

A u bogato ilustriranoj i luksuzno opremljenoj monografiji Antun Flinčec na 162. stranice predstavlja Stjepana Belića i njegov obrt iz svoga kuta, ali donosi i viđenje drugih o ovom majstoru i o njegovom radu kao i niz zanimljivih podataka iz raznih izvora općenito o ovom obrtu, o aljinama i njihovim vlasnicima, o drugim odjevnim predmetima od abe, o drugim starim obrtima, o povijesti Antina…


Ako ćemo iskreno abadžija je umjetnik. On je čarobnjak svoje struke, on je virtouz s iglom i koncem“, piše Antun Flinčec o Stjepanu Beliću.

Ovo je bila priča o posljednjem majstoru jednog umjetničkog tradicijskog obrta, čija djela će vrlo vjerojatno nadživjeti njegov zemaljski hod te na taj način svjedočiti o umjetnosti jednog običnog čovjeka koji je živio u malom “paorskom” i starovirskom selu u srcu Slavonije“, kaže Flinčec u knjizi.

Sve je, ističe, krenulo od ideje o svojevrsnom katalogu.

On nema šareni izlog, niti ormar pun gotovih proizvoda, nego kroz razgovor s ljudima dođu do ciljanog proizvoda koji pojedinci žele. To je (po meni) izgledalo pomalo “prazno”, pa je katalog koji sam predložio bio korisno rješenje. Kako sam kroz istraživanje dublje ulazio u materiju što se tiče ove teme tako sam otkrivao čarobni svijet koji postoji iza zatvorenih vrata starinskih šifonjera, pa se priča pomalo širila. I eto nas u konačnici tu gdje jesmo“, zaključuje Flinčec.

Antun Flinčec, inače, već dugi niz godina posvećen proučavanju povijesti rodnoga Antina. Prije ove, objavio je knjige: „77 godina nogometa u Antinu” u suautorstvu s Marinom Kovačevićem (2011.), „Antin narodno ruho – Fotografijom protiv zaborava” (2014.), „Antin kroz ratove” (2016.) i „Starovirski Antin (2019.).

Povezani članci

- vl promo-

Posljednje objavljeno