The Sword and the Sorcerer pripada sword & sorcery podžanru fantasy filmova, a snimljen je 1982. godine kada su izašla dva dominantna filma tog žanra – Beastmaster i Conan The Barbarian. Režirao ga je Albert Pyun prema vlastitom scenariju u suradnji s Tomom Karnowskim i Johnom Stuckmayerom, a priča u osnovnoj premisi govori o putu osvete mladića kojem zle sile unište domovinu.
Radnja započinje sklapanjem saveza između zlog kralja Cromwella (Richard Lynch) i nemrtvog čarobnjaka Xusia od Delosa (Richard Moll) koji ujedine sile kako bi razorili i osvojili moćno ali miroljubivo kraljevstvo Ehdan. Po uspjehu, Cromwell prevari Xusiu i ubija ga prije posljednjeg pohoda u kojem se kraljevsku obitelj uništava, a mladić Talon (Lee Horsley) bježi u sjenu divljine. Jedanaest godina kasnije, Talon se vraća kao ratnik i sudbina ga ponovno uvlači u grad gdje će se, dok se istovremeno diže buna protiv zlog Cromwella, sresti oči u oči s njegovim krvnikom. No, iz mračnih dubina i Xusia se ponovno uzdiže da uzme od Cromwella ono što mu pripada…
Isti studio koji je u opticaj pustio ‘Conana’ te je godine prisilno izbacio ‘Sword And The Sorcerer’ naslov koji je spram konkurentskih imena neslavno završio. U vrijeme fantasy eksplozije, njihova kvaliteta je rasla s vremenom, ali ‘Princ osvetnik’ pripada skupini loše izvedenih uradaka, izbačen poradi novca. Ovaj naslov sadrži solidne elemente s&s-a, ali se definitivno može pričati o najkompleksnijoj priči unutar žanra, takvoj koja ima iskreni potencijal biti i epska saga u kakvom zrelom remakeu.
Izvedba režije i manifestacija scenarija je ispod svakog prosjeka i prilično bliska kultnom trashu ‘Hawk The Slayer’, zbog čega je film gotovo nemoguće shvatiti ozbiljno, a još manje odgledati ga bez salve smijeha, no priča nudi more likova, čvrstih motivacija, obrata i općenito događaja koji se brzinski nadograđuju, ali uvijek nanovo osvježavaju radnju. Titularno ime, ‘Sword And Sorcerer’ tiče se tek kratkog razdoblja na početku i na kraju filma pa čak i u simbolici teško drži naziv, vjerojatno tako odabran zbog privlačnosti. Zapravo se radi o filmu osvete i ljubavi kojem je trebalo biti pridano puno više pažnje i novca no što je to učinjeno.
Pa opet, setting, materijali s kojima su radili, okruženje i specijalni efekti te solidna (iako generična) glazba Davida Whitakera potvrđuju dobar posao glavnog studija i brigu o art direkciji. Film se odvija na podosta različitih lokacija, najvećim dijelom u glavnom gradu Edhana i njegove okolice, a sadržaj scena je bogat. Kostimografija formira specifičnu kulturu, odjeća i okolina ne djeluju jeftino, plastično ili papirnato. Prisutan je izniman broj statista, a film vrvi solidno odrađenim borbama. Uzimajući maha, tempo radnje raste kako se film primiče sto-minutnom kraju, a vižljasti sukobi povećavaju se u proporcijama.
Osim Richarda Lyncha koji je dobio nagradu Saturn za najboljeg sporednog glumca, koliko ga je malo u filmu, impresivan je Xusia. Demonski čarobnjak čijem grotesknom buđenju, spoju kakva dva-tri popularna trash horrora, prisustvujemo na samom početku filma, obećavao je zanimljiv naslov koji se kreće mračnim smjerom pričanja priče, no ubrzo, unatoč golotinji i povremenom ekscesnom nasilju, film se pretvara u ležernu direktorsku ekskurziju kroz ideju i postaje sasvim laki, pomalo i neozbiljan film, a taj se stav utjelovljuje u mačo glavnom liku Talonu koji, ponovno slično Hawku, kao da nije u stanju skloniti smiješak pred filmom u kojem se glumac našao. Odbacuje dramu, suptilnost i emocije i baca se u ralje trasha. Stariji dio glumačke postave, uključujući Molla pod zanimljivom maskom Xusie, je uvjerljiv i predan filmu koji vapi za dobrim performansima kako ne bi bio sasvim ismijan, no ostatak glumačke postave ne uspijeva iznijeti bremene scena koje su bile zamišljene. Sarkastično rečeno, epski moment filma je kreacija glavnog mača koji pripada Talonu, oružja koje se sastoji od tri paralelne oštrice na velikoj dršci. U borbi, mač je u stanju ispaliti vanjske oštrice poput strijela. Na stranu simpatična ideja, radi se o jednom od najzabavnijih momenata uopće, izuzev dovitljivih dijaloga i šarmantne posljednje borbe. Šteta po radnju filma također se tiče Xusie koji, kao najzanimljiviji lik filma, dobiva nedovoljno vrijeme na platnu pa nažalost završava kao posve suvišan lik.
‘Princ osvetnik’ je u nekim aspektima vodeći film svog žanra, a već u drugima pripada samom dnu. Bez obzira na to, vrijedi ga jednom prilikom pogledati bilo tijekom noći zabave ili, sasvim plauzibilno, tijekom noći studije filmova. Valja pretpostaviti, mogao je biti znatno kvalitetniji naslov da se našao u neko drugo vrijeme, s nekim drugim donesenim odlukama iza svog imena. [Fantasy-hr.com]
