Kontaktirajte nas

Povijest

Prohujalo s vlakovima

Objavljeno

-

Nakon spomena o potrebi revitalizacije X.  željezničkog prometnog koridora prigodom posjete srbijanskog predsjednika Vučića Republici Hrvatskoj u medijima kako tiskovnim tako i elektronskim pojavili su se članci i prilozi u kojima se govorilo o značaju Vinkovaca nekada jednog od najfrekventnijih čvorišta bivše države i ovoga dijela Europe.

Jesu li realna očekivanja, kada pod kojim uvjetima i uz čiju pomoć bi se takva revitalizacija mogla dogoditi pokazat će vrijeme. Nije to jednostavno, lako i brzo izvodivo. Ne mogu to ostvariti samo dvije države kroz koje znatnom dužinom prolazi X. koridor.

Nekada najkraći i najfrekventniji put od Karavanki do Dimitrovgrada odnosno Gevgelije zbog rata na prostoru bivše Jugoslavije bio je otpisan i zaboravljen upravo od zemalja koje se sada zalažu za njegovu revitalizaciju. Zbog rata prestao je biti u funkciji, a europski lobiji sukladno geopolitičkim prilikama i vlastitim interesima kao i u ranijoj povijesti u nekoliko su mahova promovirali nove koridore. Slovenija koja želi obnovu brze željezničke veze s Beogradom uvođenjem intercity vlaka poput nekadašnje Emone i Hrvatska preferirale su meridionalne koridore koji su iz srednje Europe vodili prema lukama na Jadranskom moru, označene kao V a, b i c koridor. Preferiranju meridionalnog pravca okrenula se i Srbija poboljšavajući uvjete prometovanja od mađarske granice odnosno Subotice prema jugu i preko Bugarske prema Istanbulu.

U toj konstelaciji nekada važni željeznički čvor i Vinkovci još za vrijeme rata postali su, a do mirne reintegracije i nadalje bili, pretposljednja postaja na putu od Zagreba do Nuštra. Nakon završetka rata o obnovi međunarodnog prometa na X. koridoru nije se puno razmišljalo. Jaki cestovni lobi preferirao je razvitak cestovnog prometa, a željeznički je obnavljan u manjoj mjeri tek toliko da hrvatski Istok bude povezan sa Zagrebom. Kolodvori i postrojenja teško su stradali prigodom topničkih napada na grad i okolna naselja.

Pomaka je ipak bilo, premda se više od dva desetljeća čekalo na obnovu nekada vrlo frekventne pruge od Vinkovaca do Osijeka. U proteklom desetljeću obnovljena je i dionica pruge od Vinkovaca do Tovarnika, no za potrebe međunarodnog prometa ne i dionica od Šida do Beograda. Protok vlakova i pregled na granici traje satima, a suvremeno doba traži brz i efikasan prijevoz roba i putnika u što kraćem vremenu. I dionice pruge kroz Hrvatsku od Zagreba prema Slavonskom Brodu nisu osposobljene za veće brzine vlakova. Kako bi se riješili svi ti nedostaci potrebna su ogromna financijska sredstva kako domaća tako i inozemna i prije svega interes gospodarskih subjekata srednjeeuropskog, jugoistočno europskog i bliskoistočnog prostora odnosno trgovinske razmjene između njih.

Isto tako učinjeno je i nekoliko kardinalnih grešaka u izboru prometnih pravaca i iskoristivosti nekada izgrađenih tehničkih uređaja koji su se nakon ratnih razaranja trebali i mogli obnoviti. Odabir dionice pruge od Osijeka preko Đakova do Vrpolja kao glavne na V. c koridoru umjesto pruge Osijek-Vinkovci jedan je od takvih primjera. Uništenje i devastacija  tzv. parkova teretnog kolodvora koji su se nalazili u zapadnom dijelu grada i spojnih kolosijeka koji su ga spajali s putničkim, a ne izgradnja prometnog terminala na tom prostoru propuštena je prilika koja je željezničkom prometu uopće, vinkovačkom čvoru posebice, mogla dati novu dimenziju i značaj.

Ranžirnog kolodvora više ni nema. Od 11 prijemnih, 29 ranžirno otpremnih,12 pomoćnih, 3 pretovarna, 2 vezna i 6 drugih, ukupno 63 kolosijeka, ukupne dužine oko 58 km gdje se rad odvijao 24 sata, jedva da je nešto ostalo.  Bez traga nestale su tisuće metara tračnica, a na nekoliko preostalih, godinama su stajali avetinjski ostaci uništenih vagona tijekom Domovinskog rata. Naravno ne treba zaboraviti ni organizacijske i strukturalne promjene unutar sustava Hrvatskih željeznica i državne politike, koje su otjecale na sve navedeno.

Unatoč svemu treba se nadati. Opcija o obnovi međunarodnog transporta je realna, a s njom i oživljavanje Vinkovaca koji su novi život započeli prije140 godina nakon izgradnje prvih kolosijeka i željezničke postaje 1878. godine. Od vojnograničarske varošice počeli su izrastati u grad.

Na vrijeme kada su Vinkovci bili grad željezničara podsjeća nas puno toga, posebno  građevina o čijoj se namjeni i vlasništvu raspreda već duži niz godina. Radi se o katnici sagrađenoj u neposrednoj blizini putničkog kolodvora, Vinkovčanima znanoj kao Mađarska škola. O njezinoj budućnosti i namjeni uglavnom se raspreda bez argumenata i poznavanja stanja, što sadrži, u kakvom je stanju i slično.

Zgrada je sagrađena 1911. g. kao tzv. julijanska škola. Školu u kojoj se nastava izvodila na mađarskom jeziku osnovalo je  1894. godine Ravnateljstvo državnih željeznica u Budimpešti za djecu željezničkih činovnika i zaposlenika iz Vinkovaca i okolice. Mađarski jezik morali su znati i svi željeznički zaposlenici. Impozantna katnica čije je pročelje sačuvano u gotovo izvornom obliku sagrađena je u stilu tzv. mađarske  secesije.

Nakon Prvog svjetskog rata tu su se nalazili uredi Direkcije državnih željeznica. Iza Drugog svjetskog rata tu se nalazilo i sjedište Željezničkog transportnog poduzeća Vinkovci kao jedne od sastavnica ŽTP Zagreb.

Jedno vrijeme do izgradnje montažne zgrade u nekadašnjoj Lenjinovoj ulici, nakon osnutka tu je bila smještena V. osnovna škola Vinkovci.

Nakon preustroja Hrvatskih željeznica u toj zgradi nalazila se uprava Hrvatskih željeznica, Dom sindikata željezničara, dvorane za kulturne, društvene i sportske aktivnosti željezničara, zdravstvena ambulanta za željezničare, a u dvorišnom dijelu i kasnije izgrađena kuglana.

Pročelje ove secesijska ljepotice koju bi trebalo adekvatno zaštititi u prizemnom dijelu prepoznatljivo je po žutoj fasadnoj opeki koja obrubljuje i prozorske otvore katnog dijela.
Zgrada se sastoji od dva rubna izbočena dijela između kojih se nalazi središnji dio uvučen nekoliko metara od ulične crte. Ispred toga dijela nalazi se vrtni zeleni pojas. U prošlosti obrubljivala ga je žičana ograda, a kasnije i danas živica.

Ukupna dužina zgrade iznosi oko 86 metara, a uvučenog dijela koji ima dva ulaza oko 64 metra. Dvorišni prostor s ulicom povezuje natkriveni kolni ulaz koji se nalazi između sjevernog dijela zgrade i susjedne građevine.

Zgradu obilježava i specifično krovište, posebno rubnih dijelova. Na  središnjem krovišnom dijelu nalazi se  ukrašena balustrada.
Visina prostorija prizemlja iznosi 3,20 cm, kata 3,72, a podruma 2,90 cm.
Na sredini dvorišnog dijela zgrade nalazi se tzv. mala dvorana sagrađena kada i cijela zgrada. Ta dvorana s pozornicom duga je oko 23, a široka oko 12 metara.
U dvorišnom dijelu 1980. godine sagrađena je nova sportsko-društvena dvorana  tlocrtnih dimenzija 34,74 x 12,60 metara unutar koje se također nalazi pozornica. Visina dvorane iznosi 5 metara.
U doba julijanske škole mala dvorana služila je kao gombaonica. Kasnije u njoj održavale su se priredbe i nastupi nekada popularnog željezničarskog KUD Maksim Gorki, a pedesetih godina protekloga stoljeća tu su se povremeno prikazivali filmovi i nalazilo jedno od četiri vinkovačka kina.

Kako su vinkovački željezničari 1948. godine, dakle prije 70 godina, osnovali vrlo jako SD Lokomotiva, tu su se održavala brojna natjecanja. U toj dvorani rađali su se vinkovački stolno teniski šampioni poput Brankice Batinić, Damira Jurčića i drugih pod vodstvom Ljubinka Skakića Joleta i Hermana Vukušića koji su dali veliki obol razvitku stolnog tenisa i na nacionalnoj razini.

I nova dvorana bila je mjesto gdje su se stvarali igrači i igračice stolnog tenisa koji su se natjecali u STK Lokomotiva, prvoj prvoligaškoj ekipi koju su Vinkovci imali u nekom sportu. U prostorima Mađarske škole svoj dom imali su i vinkovački šahisti, kuglači i drugi, ali i brojni rekreativci.

Nekadašnji uredski prostori već dugo nisu u funkciji i prilično su zapušteni, a za njihovu temeljitu obnovu trebat će osigurati znatna financijska sredstva.

Dvorišni dio zaprema oko 4 403 m². Uz dvoranu u dvorišnom dijelu nalazi se  nekoliko manjih objekata, a nekada nalazio se i jedan od simbola Vinkovaca, vinkovački Eiffelov toranj, najviši UKT  i TV toranj u Slavoniji. Toranj visok 104 m u čiju je konstrukciju ugrađeno 67,5 tona željeznih cijevi sagrađen je 1962. godine.

O njemu biti će riječi drugom prilikom.

 

Aktualno

Vinkovci su svoje prve studente dobili 1960. godine

Objavljeno

-

Napisao/la

    2470 pregleda

U Vinkovcima je ovoga tjedna upriličen svečani doček prve generacije studenata dislociranog Preddiplomskog stručnog studija drvne tehnologije Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Studij su upisala 34 studenta, traje tri godine, a po završetku studenti stječu naslov stručnog prvostupnika drvne tehnologije. Iako se radi o prvoj generaciji studenata ovog fakulteta, Vinkovci fakultetsko obrazovanje njeguju već duži niz godina. Naime, 1960. godine u vinkovačkom kotaru osnovano je nekoliko stručnih škola, među kojima je bila i Viša poljoprivredna u okviru centra za školovanje poljoprivrednih kadrova u Vinkovcima.

Viša poljoprivredna škola u Vinkovcima počela je s redovnim radom u mjesecu rujnu 1960. godine. Imala je četiri semestra s dva smjera, jednim ratarskim i jednim stočarskim, a trajala je dvije godine. Kako stoji u 29. broju Vinkovačkog lista iz 1960. godine, studenti Više poljoprivredne škole mogli su biti redovni i izvanredni. Kao redovni primali su se završeni učenici poljoprivrednih škola, gimnazija i ekonomskih škola pod uvjetom da imaju dvije godine prakse u poljoprivredi. Izvanredno su mogli studirati poljoprivredni kvalificirani radnici s tri godine praktičnog rada, s time da prethodno polože prijemni ispit. Na prve semestre oba smjera škola je primila po 20 redovnih i 30 izvanrednih studenata.

Škola je bila smještena u prvom paviljonu kruga vinkovačke poljoprivredne škole, a adaptacija s nabavkom potrebnog inventara koštala je oko tadašnjih 2,500.000 dinara. Škola je bila opremljena sa svim potrebnim učilima te laboratorijama i kabinetima, a studenti su teorijsko znanje praktično primjenjivali na imanju Poljoprivrednog dobra Poljoprivredna škole u Vinkovcima. Nakon završetka školovanja, studenti su mogli dobiti titule viši poljoprivredni tehničar, rukovoditelj pogona, grana proizvodnje i nositelji drugih odgovarajućih radnih mjesta u poljoprivrednoj proizvodnji. Oni su također, nakon reorganizacije fakulteta u skladu s Rezolucijom Savezne narodne skupštine, imali pravo upisa na peti semestar poljoprivrednih fakulteta, jer se Viša poljoprivredna škola u Vinkovcima smatrala prvim stupnjem fakulteta, od predviđena tri.

Nastavi čitati

Aktualno

Dan grada Vinkovaca se od 1990. godine slavi na blagdan svetog Ilije

Objavljeno

-

Napisao/la

    1471 pregleda

Svake godine 20. srpnja, Vinkovčani slave Dan grada, blagdan svoga zaštitnika sv. Ilije. Zanimljivim sadržajem razne udruge i institucije predstavljaju svoj rad, a bogat program ne izostaje ni u okviru popratnih manifestacija. Epidemija koronavirusa ovogodišnju je proslava učinila nešto skromnijom nego inače, no to ne znači kako se naši građani neće prisjetiti starodrevnog zaštitnika grada.

Međutim, nije se oduvijek Dan grada obilježavao na blagdan svetog Ilije. Sve do 19. listopada 1990. godine, kada su na skupnoj sjednici SO Vinkovci prihvaćene izmjene i dopune Statuta općine Vinkovci, ovaj se dan proslavljao kao Dan oslobođenja grada, 13. travnja.

Naša tiskovina svake je godine izvještavala kako se radi o prazniku slobode, budući da su na taj dan 1945. godine Vinkovci oslobođeni od ustaša i njemačkih okupacijskih trupa. Bogati kulturno-umjetnički programi, svečane sjednice, razgovori i brojne manifestacije dio su obilježavanja ovoga dana od samih početaka. Programi proslave uključuju otvorenja likovnih izložbi i izložbi fotografija, otvorenja novouređenih zgrada i prostora, svečane koncerte, ali i sportske susrete i natjecanja. U svim događajima naglasak je stavljen na svetog Iliju, zaštitnika grada Vinkovaca, a kako je pater Jozo Ivić pisao u 15. broju Vinkovačkog lista iz 1991. godine, prorok Ilija najprije naviješta kaznu – veliku sušu, što za palestinskog čovjeka odmah znači i smrt, zbog nevjere i odvrgnuća od Jahvea.

Ni jedan od starozavjetnih proroka nije ušao u židovsku tradiciju kao Ilija. Spominju ga i mudrosne knjige kao onoga koji ima opet doći.

Na izmaku Starog zavjeta pred Isusovu pojavu bila su u židovstvu nazočna mesijanska očekivanja, a vezana upravo za proroka Iliju. Jedan dobar dio crkava u Hrvata posvećen je sv. Iliji. Osim toga, zaštitnik je bosansko-hercegovačke crkvene pokrajine i naše biskupije đakovačke i srijemske.

  1. srpnja 1991.

Broj 15

Nastavi čitati

Aktualno

Mozak se u vinkovačkoj bolnici može snimiti od 1974. godine

Objavljeno

-

Napisao/la

    1108 pregleda

Vinkovačka bolnica, kojoj gravitira oko 120 tisuća korisnika s područja cijele županije i šire, gotovo svakodnevno radi na unaprjeđenju kvalitete zdravstvenih usluga, nastoji se funkcionalno opremiti uređajima i opremom te poboljšati njihovu učinkovitost. Zadnjih nekoliko godina je kroz projekte poboljšana  učinkovitost i pristup dnevnih bolnica i kirurgija, nabavljena je suvremena medicinska oprema poput CTG uređaja i tri nova 4D ultrazvučna uređaja koje smo dobili prošle godine, a educirani su i medicinski djelatnici. Opremljeni su odjeli opće kirurgije i urologije, ortopedije, traumatologije, otorinolaringologije, oftalmologije i radiologije.

Međutim, u bolnici u kojoj su vršene prve obdukcije u Hrvatskoj, koja je bila treća bolnica u Hrvatskoj koja je otvorila antituberkulozni dispanzer i koja je prednjačila u još nekim zdravstvenim segmentima, opremljenost još uvijek nije na razini na kakvoj bi trebala biti, a to je nedavno potvrdio i ravnatelj bolnice Krunoslav Šporčić, istaknuvši kako je OŽB Vinkovci jedna od većih ustanova u Hrvatskoj koja još uvijek nema magnetsku rezonancu koja bi pružila savršenu vizualizaciju cijelog organizma i promjena uvjetovanih različitim bolestima.

Sigurno je kako bi taj uređaj bio od velike koristi za sve pacijente i kako bi se njegovom nabavom nastavilo ulaganje u bolničku opremu koje se u našoj bolnici njeguje već dugi niz godina.

Tako valja podsjetiti kako je prije 35 godina nastavljen razvoj neurofiziološkog laboratorija koji je u Vinkovcima započeo još 1974. godine kada je kupljen elektroencefalograf i kada je na neuropsihijatrijskom odjelu započelo snimanje mozga.

Prema tekstu koji je 1985. godine za Vinkovački list napisao kolega Josip Merki, uređaj je imao široku primjenu jer je služio za ispitivanje mišića i živaca s područja neurologije, ali i drugih specijalnosti – reumatologije, ortopedije i traumatologije. Nabavkom ovog uređaja bolnica je dobila bržu i kvalitetniju obradu pacijenata, pa time i liječenje bolesnika.

Nastavi čitati

Zadnje objave

Aktualnoprije 19 minuta

Hrvatska obala i dalje u narančastom

Kod Hrvatske na najnovijoj karti Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (ECDC) koja bilježi 14-dnevnu incidenciju zaraze koronavirusom nema promjena...

Aktualnoprije 2 sata

Oglašavanje igara na sreću i energetskih pića s porukom rizika ovisnosti

U saborsku će proceduru konačni prijedlog Zakona o elektroničkim medijima kojim se, u odnosu na prvo čitanje, propisuje da pružatelj...

Aktualnoprije 3 sata

Upoznajte judo kroz zabavu i igru

Nakon uspješno završene pandemijske sezone, Judo klub „Vinkovci” poziva sve zainteresirane na ljetni program pod nazivom „Upoznaj judo” koji je...

Aktualnoprije 4 sata

Beroš: Rast novozaraženih i dalje poziva na oprez; danas 188 novih slučajeva koronavirusa

Ministar zdravstva Vili Beroš upozorio je danas, na posljednjoj sjednici Vlade uoči ljetne stanke, da je u Hrvatskoj zabilježeno 188...

Aktualnoprije 5 sati

3 novooboljelih od koronavirusa u županiji

U Vukovarsko-srijemskoj županiji, prema podacima pristiglim do 8:00 sati, od testiranih 168, u posljednja 24 sata PCR testiranjem na COVID-19,...

Aktualnoprije 5 sati

“Proizvod hrvatskog seljaka“ certifikat 17 proizvođača na vukovarskoj tržnici

Grad Vukovar četvrtu godinu za redom uključio se u provedbu projekta Certificiranje seljačkih tržnica te je povjerenstvo za nadzor i...

Aktualnoprije 6 sati

Vukovar, Graničar i Otok uz Dilj na ovogodišnjem Memorijalnom turniru Tomislav Mihin i Tomislav Bartulović

Predstojećeg vikenda, 31. srpnja i 1. kolovoza na stadionu NK Dilj odigrat će se osmi po redu Memorijalni turnir „Tomislav...

Aktualnoprije 7 sati

Vinkovčanin budućnost hrvatskog rukometa

Svaki početak je težak, a da je stvarno tako, dokaz je i 17-godišnji Franko Krstić iz Vinkovaca koji se sportom...

Najčitanije