Često možemo čuti da je naš kraj idealan za tov junadi, odnosno proizvodnju goveđeg mesa koje je jako cijenjeno i traženo, pogotovo kada su jadranski hoteli u pitanju. Bogata, plodna zemlja može osigurati dovoljne količine hrane za tov i stočari ne bi smjeli imati poteškoća u proizvodnji vrhunske slavonske junetine. Primjer onoga koji je s entuzijazmom krenuo u taj posao, očekujući da će od istoga moći pristojno živjeti, zasigurno je Stjepan Filić iz Ilače koji je među prvima u svom mjestu prije nekih 17-18 godina, odmah po povratku iz progonstva, kupio 11 grla i započeo s tovom. “Računajući na otvaranje tržišta i sve veću potražnju digao sam kredit i kupio prva grla. U samom startu mogao sam primjetiti da to neće ići onako kako sam zamislio. Ako i zanemarimo činjenicu da sam telad kupovao po cijeni od 30 kuna po kilogramu, a kasnije utovljenu junad prodavao po 16-17 kuna, dodatni problemi su se počeli pojavljivati kada su razni prekupci tu cijenu počeli spuštati i na 11 kuna za kilogram. Unatoč svemu, kapacitete sam povećavao, pa sam na vrhuncu proizvodnje hranio i 30 grla. Imam i 30 hektara svoje zemlje, s koje sam skidao potrebnu hranu za životinje, tako da je sve to donekle i klapalo. Kap koja je prelila čašu, nakon čega sam odlučio odustati od svega bio je nedostatak domaće teladi, pa smo telad puno lošije kvalitete morali uvoziti iz Rumunjske, što je dodatno povećalo troškove i zaduženja”, kaže Filić, koji se sada, nakon što je odustao od tova junadi bavi poljodjelstvom. Ipak, u posljednjih godinu-dvije stvari su se pokrenule, jer su odgovorni i na državnoj i na lokalnoj razini shvatili koliko je proizvodnja govedine važna gospodarska grana. Ministarstvo poljoprivrede, tako je na prvom natječaju za dodjelu sredstava za kupovinu steonih junica kombiniranih i mliječnih pasmina goveda odobrilo 20 milijuna kuna za 669 korisnika. Iznos potpore ograničen je na maksimalnih 30.000,00 kuna po korisniku, a potpora se dodjeljuje za sufinanciranje troška kupovine minimalno tri grla steonih junica. “Posebno me raduje što je među odobrenim korisnicima čak 305 mladih uzgajivača mlađih od 41 godinu. Upravo su oni temelj daljnjeg razvoja hrvatskog stočarstva. U sljedeće tri godine želimo povećati naš fond steonih junica za 6.000 novih grla, a broj prijava na ovaj javni poziv potvrđuje da smo dobro procijenili potrebe naših stočara i da će svaka kuna od 20 milijuna biti dobro iskorištena” poručio je ministar Tomislav Tolušić.
I u našoj županiji radi se na poticanju ove grane stočarstva, jer Slavonija svoje potencijale mora iskoristiti i kada je govedarstvo u pitanju. “Naši poljoprivrednici shvatili su da se moraju udružiti kako bi napredovali i upravo takav slučaj imamo i kada je proizvodnja govedine u pitanju. Nedavno osnovana Proizvođačka organizacija “Pannonia Beef” okuplja proizvođače koji su zajedno spremniji izaći na tržište kako domaće tako i strano. Naša govedina cijenjena je i u susjednim EU zemljama, ali i na Bliskom istoku, tako da ne moramo biti ograničeni samo na prodaju jadranskim hotelima i domaćim trgovačkim lancima”, kaže pročelnik za poljoprivredu naše županije Andrija Matić. Pannonia beef sa sjedištem u Drenovcima, orgnizacija je osnovana početkom ove godine i okuplja proizvođače iz Vukovarsko srijemske, Osječko-baranjaske i Brodsko-posavske županije, odlučne u namjeri da zajedničkim snagama naprave iskorak na tržištu. “Bio je to posljednji trenutak da se ujedinimo, da zajedno nastupimo na tržištu prodaje i nabave roba i osiguramo si jaču pregovaračku moć u odnosu prema trgovačkim lancima i Ministarstvu poljoprivrede. Samo zajedno možemo više postići i količinom predstavljati ozbiljnog poslovnog partnera bilo kojem trgovačkom lancu ili hotelu. Trenutno smo u fazi osnivanja, prijavljujemo se na mjere Ministarstva poljoprivrede i trudimo se povećati kapacitete. Udruženo nas je ukupno 15 iz ove tri županije s oko 3000 grla stoke”, ističe upravitelj organizacije Željko Petrović, koji na svojoj farmi u Soljanima hrani 60 grla junadi i kojem je ovo treća godina da se bavi ovim poslom. Željko je, za razliku od mnogih mladih s područja županjske Posavine koji su otišli trbuhom za kruhom odlučio ostati na selu, boriti se i svojim radom si pokušati osigurati egzistenciju. Hoće li on i njemu slični u svom naumu uspjeti, puno će ovisiti i o pomoći i potpori državnih i lokalnih institucija.
