U povodu obilježavanja dvadesete godišnjice Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine Ministarstvo kulture i medija objavilo je publikaciju Nematerijalna kulturna dobra Republike Hrvatske, koja je od jučer dostupna ne samo u tiskanom, nego i u digitalnom obliku.
Riječ je, ističu u ministarstvu, o dvojezičnoj hrvatsko-engleskoj publikaciji u kojoj je predstavljeno više od dvije stotine nematerijalnih kulturnih dobara upisanih u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, od kojih je 21 upisano na UNESCO-ove popise svjetske nematerijalne kulturne baštine.
Uvodni dio daje kratak povijesni pregled očuvanja nematerijalne kulturne baštine u Hrvatskoj, s naglaskom na provođenje Konvencije i suradnju Ministarstva kulture i medija sa stručnjacima različitih stručnih i znanstvenih ustanova. Ukratko je opisan i postupak upisa u Registar te ključna načela prema kojima se provodi očuvanje nematerijalne kulturne baštine u Hrvatskoj. Publikacija je podijeljena prema područjima definiranima Konvencijom (Izvedbene umjetnosti, Običaji, obredi i svečanosti, Znanja i vještine, Tradicijski obrti i Usmena predaja, izričaji i govori) gdje je kratkim opisom i fotografijom predstavljeno svako nematerijalno kulturno dobro.
Ministarstvo kulture i medija zahvaljuje svim suradnicima izdanja, nositeljima kulturnih dobara, autorima fotografijama i ustanovama na uloženom trudu i vremenu, a ponajviše na dobroj volji u izradi ove publikacije.
Kako podsjećaju, UNESCO je na Općoj skupštini u Parizu 17. listopada 2003. godine usvojio Konvenciju o zaštiti nematerijalne kulturne baštine. U Republici Hrvatskoj Konvencija je stupila na snagu 2006. godine, nakon što je donesen Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine, čime se potvrdila obveza provođenja zaštite i očuvanja nematerijalne kulturne baštine.
„Izazovi očuvanja nematerijalne kulturne baštine pojavljuju se u odnosu na promjene u životnom i društvenom kontekstu pojedinih mjesta i zajednica. Kako bi se osiguralo daljnje prenošenje vrijednih segmenata tradicije, potrebno je na svim razinama surađivati s nositeljima, ali i stručnjacima i širom društvenom zajednicom. Povećanjem vidljivosti nematerijalne kulturne baštine kroz mjere zaštite potiče se svijest o njezinoj vrijednosti i potrebi daljnjeg očuvanja u vrijeme globalizacijskih procesa i unifikacije kulturnih izričaja. Nematerijalna kulturna baština nepresušno je vrelo kreativnih ideja i može biti temelj stvaranju stabilnih zajednica povezanih s prirodnim resursima na održiv način.“ (Iz publikacije Nematerijalna kulturna dobra Republike Hrvatske)
