Odlukom Hrvatskog sabora u studenom prošle godine Dan državnosti se od ove godine ponovno slavi 30. svibnja u spomen na konstituiranje prvog demokratski izabranog višestranačkog Sabora, ali i na povijesnu ulogu Hrvatskog sabora u očuvanju hrvatske državnosti tijekom mnogih stoljeća. Odluka je to koja je mnogima donijela nezadovoljstvo, ali i brojne nejasnoće.
Dan državnosti je praznik koji se obilježavao pretposljednjeg dana svibnja od 1990. do 2001. godine, kada je zamijenjen datumom 25. lipnja 1991., a kada je Hrvatski sabor donio ustavnu odluku o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske. Hrvatski sabor na lipanjsku odluku stavio je tromjesečni moratorij, kojom se odgađaju svi daljnji postupci i nikada nije službeno poništio ustavnu odluku donesenu 25. lipnja, već nije vršio postupak razdruživanja. Tek poslije isteka ta tri mjeseca, Hrvatski sabor je na zasjedanju 8. listopada 1991. proglasio punu neovisnost Republike Hrvatske na temelju odluke o raskidu državnopravnih veza s ostalim republikama i pokrajinama bivše Jugoslavije.
Izmjenama iz 2001. taj je dan proglašen Danom neovisnosti, dok je 30. svibnja postao spomendanom – Dan Hrvatskog sabora. Postojanje spomendana Dana Sabora 30. svibnja i Dana državnosti 25. lipnja te Dana neovisnosti 8. listopada zbunjivalo je mnoge građane, no zbrka je razriješena prošle jeseni kada je praznik Dan državnosti vraćen na 30. svibnja, dok je 25. lipnja postao spomendan Dan neovisnosti, a 8. listopada Dan Hrvatskog sabora, također spomendan.
Pored zbrke oko datuma, dio javnosti postavlja pitanje smisla proglašenja dvaju datuma jer se ističe da su saborski zastupnici u lipnju izglasali ono što se na kraju dogodilo tek u listopadu 1991. godine. Sudeći po redovitim anketama, danas mnoštvo Hrvata još uvijek ima problema s datumima vezanim za Dan državnosti i Dan neovisnosti, jer ih učestalo brka s 15. siječnja 1992. kada je Hrvatska međunarodno priznata.
