22. rujna u Hrvatskoj obilježavamo Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, u spomen na tri ubijene žene na zagrebačkom Općinskom sudu 22. rujna 1999. godine, kada je tijekom brakorazvodne parnice Mato Oraškić usmrtio svoju suprugu Gordanu Oraškić, njezinu odvjetnicu Hajru Prohić te sutkinju Ljiljanu Hvalec, a ranio zapisničarku Stanku Cvetković.
Županijskj tim za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama u obitelji Vukovarsko-srijemske županije tako je danas održao sastanak povodom obilježavanja toga dana.
„Obilježavanje Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama za cilj ima osvijestiti i senzibilizirati društvo o problematici nasilja nad ženama te poslati poruku o nultoj toleranciji prema svim oblicima nasilja nad ženama”, poručuju.
Glede društvenog odnosa prema nasilju nad ženama, možemo reći da se tijekom godina percepcija mijenja pa se obiteljsko nasilje više ne doživljava isključivo kao „privatna stvar“, a javnost uviđa da se radi o društvenom problemu. Napredak je također vidljiv na području zakonodavne regulative vezane za progon i kažnjavanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, no još uvijek je rano govoriti o učincima izmjena paketa zakonskih izmjena. Nedostaci društvenog mehanizma su i dalje vidljivi po pitanju učinkovitog sustava ranog sprječavanja nasilja, odnosno stručne pomoći i podrške obiteljima u problemima kroz sustav socijalne skrbi, a posebice je vidljiv nedostatak obrazovanja i edukacije struke o rodno utemeljenom nasilju.
Unatoč brojnim promjenama u sustavnom poboljšanju položaja žrtava, mnoge žene se još uvijek susreću s problemom zadovoljavanja temeljnih egzistencijalnih potreba za sebe i djecu, naplatom uzdržavanja i diobom imovine koju su stekle u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici te se nadamo da će daljnji koraci društva u cjelini biti usmjereni ka tome da prijava nasilja ne znači neizvjesnost, borbu sa siromaštvom i druge životne probleme koje imaju mnoge žrtve.
„Ovim putem pozivamo sve aktere društva na nultu toleranciju na svaki oblik nasilja. Ono što smatramo da je najpotrebnije sustavu jest edukacija, senzibilizacija i međusobna suradnja svih čimbenika u sustavu podrške ženama žrtvama nasilja”, zaključuju.
