Foto: Nikola Knežević

Hard Place je mjesto na kojem je bend Lili Gee često puta nastupao, ali sada je povod bio još bolji – zagrebačko koncertno predstavljanje novog studijskog albuma “Ispod kože”.

Veliki broj njihovih kolega glazbenika, prijatelja, onih koji su sudjelovali u nastanku albuma i obožavatelja došlo je u kultno zagrebačko mjesto gdje rock and roll živi punim plućima. Na pozornici im se u jednom trenutku pridružio i saksofonist Ivica Premelč, a osim pjesama s novog albuma imali su i akustični dio nastupa te dio rezerviran za obrade hitova.

“Crveno i crno”, “Lutka”, “Sunce”, “Nestajem” i “Skidam se” samo su neke od pjesama s aktualnog studijskog albuma “Ispod kože” koje su čule to veće u Hard Placeu.

“Sreća je što smo malo pričekali s predstavljanjem jer smo na terenu uspjeli stvari uvježbati”, istaknula je sjajna vokalistica Lidija Graovac koja i autorski sudjeluje na albumu, a gitarist i autor pjesama Miro Odak je dodao kako je Lili Gee bend koji ni korona ne može zaustaviti.

Ovogodišnje ljeto im je bilo gusto po rasporedu koncerata.

“Bili smo u Splitu, Šibeniku, na Murtetu, u Gospiću, Čakovcu, potom na CMC 200 Slavonija festu u Slavonskom Brodu, zatim malo u Vinkovcima i Đakovu. Idemo dalje, čekaju nas novi gradovi”, rekao je Miro.

Lili Gee poznat je kao bend koji se s jednakom strašću sluša na radiju te na pozornicama, a izvedbe uživo smatraju posebnim guštom.

“Live smo za razliku od albuma brži jer nas ponese adrenalin i to je prirodno. Svirka je žešća, neke stvari možda izmaknu kontroli, ali takvi su koncerti”, rekla je Lidija, a Miro dodaje: “U liveu je uvijek puno strasti, od publike dobiješ nešto posebno, a to im tijekom koncerta vratiš nekom svojom energijom. Zato postoje koncerti.”

Album “Ispod kože” grupe Lili Gee potražite na svim prodajnim mjestima Croatia Recordsa te na webshopu.

Foto: Deenoise promo

Što se sve krije ispod slojeva tjeskobe tema je kojom se u svom debitantskom singlu “Blood Vessel” bavi Deenoise, autorsko-producentski projekt iza kojeg stoji Dino Seferović, frontmen Achromatic Attica.

I dok se kroz desetljeće djelovanja istaknuo kao autor i frontmen zagrebačkog garage-rock benda, u želji za drugačijim izražavanjem započeo je svoj solo projekt Deenoise, u kojem se okreće glazbenom istraživanju i nešto drugačijem zvuku. Upravo novopredstavljena pjesma “Blood Vessel” označava početak njegovog novog autorskog poglavlja.

“Pjesma govori o hipertenziji koja se javlja tijekom tjeskobe; borbi s njom i pomirbi s njom”, otkriva i nastavlja: “Govori o pokušaju kontrole tog osjećaja unutarnjih tjelesnih znakova hipertenzije, pri čemu se događa da upravo tjeskoba preuzima tu kontrolu. Razlozi za tjeskobu su raznovrsni, a ovom sam pjesmom htio prenijeti poruku da se mnogo ljudi bori s tim osjećajem te da je isti postao svojevrsni pečat generacije i smatram da je vrlo bitna spoznaja da nisi sam u tom osjećaju. Nadam da će ovaj singl prenijeti tu poruku slušateljima te im pomoći u upoznavanju sebe u nešto izazovnijem okruženju. Također, pjesma ima i ljubavnu dimenziju te je na slušatelju da osjeti govori li o ljubavi između dvoje ljudi ili o ljubavi između tijela i uma pojedinca.”

Kao i većina pjesama koje će u narednom razdoblju predstaviti kao Deenoise, i ova je nastala tijekom autorovog studiranja u Engleskoj, gdje su početna odcjepljenost i samoća dovele do viška slobodnog vremena, što je posvetio razmišljanju i muziciranju. Tijekom tog procesa i potrage za producentom, klik se dogodio s Nikolom Batelićem, koji se pridružio ovoj priči.

Nakon dvije godine poliranja novih pjesama, Deenoise na scenu izlazi upravo s debitantskim singlom “Blood Vessel”, s kojim najavljuje i objavu albuma prvijenca. Finalni miks i master pjesme nastao je u berlinskom studiju UnderCurrent, a sam miks napravio je Jonathan Amir.

Objava pjesme popraćena je i animiranim Lyric Videom koji je baziran na naslovnici singla, a za njegovo kreiranje zaslužni su Paolo Čerić (programer, dizajner), Mislav Martić (dizajner, arhitekt i gitarist Achromatic Attica) i Marko Knezović (montažer). Ideja je bila osjećaj anksioznosti i interne borbe prikazati kroz svojevrsni “loop” koji predstavlja tjeskobne misli koje se konstantno vraćaju. Vizual Lyric Videa ujedno je i cover debitantskog albuma.

Svojim nadolazećim albumom Deenoise želi predstaviti one koji često vode unutarnje borbe te o istima nemaju hrabrosti progovoriti. Također, u fokus stavlja pojedinca koji u današnjem ubrzanom svijetu često biva izostavljen. “Cilj glazbenog projekta je dati glas ljudima koji se osjećaju otuđeno današnjim ritmom života”, zaključuje Dino Seferović

Foto: Nikola Tanhofer

Zavirite u druge kulture i živote diljem svijeta kroz audiovizualne arhive: briljantni hrvatski filmovi u kinima su dostupni besplatno od 27. do 31. listopada 2021. godine.

Zbog važnosti očuvanja audiovizualne baštine za sljedeće naraštaje Kino mreža će u partnerstvu s Hrvatskim državnim arhivom/Hrvatskom kinotekom od 27. do 31. listopada 2021. po peti put održati program povodom Svjetskog dana audiovizualne baštine koji se diljem svijeta tradicionalno obilježava od 2005. godine, kada ga je utemeljio UNESCO.

Publika će tako moći pogledati tri digitalno restaurirana hrvatska filma među kojima i najpoznatiju hrvatsku ljubavnu komediju “Tko pjeva zlo ne misli” (Krešo Golik, 1970.) i uplesti se u zgode i nezgode zagrebačke obitelji Šafranek. Film je nastao prema noveli Iz dnevnika malog Perice Vjekoslava Majera. U Zagrebu polovicom 1930-ih živi obitelj Šafranek – Franjo, Ana i sin Perica. Ana upozna gospodina Fulira, koji joj se počne udvarati, iskorištavajući njeno nezadovoljstvo brakom. Franjo, nesvjestan te činjenice, odluči spojiti Fulira s Aninom sestrom Minom.

Na programu je i hrvatski dugometražni film iz 1952. godine koji je u bunkeru proveo 25 godina da bi na koncu bez velike pompe 30. travnja 1977. dobio dozvolu za javno prikazivanje. Radi se o filmu “Ciguli miguli” redatelja Branka Marjanovića i scenarista Jože Horvata. Film je 2011. restauriran, a prati lik Ivana Ivanovića, funkcionara Komunističke partije koji dolazi u provincijski gradić kao zamjenik odsutnog referenta za kulturu. Ivanović je fanatično revan u nastojanju da kulturni život gradića reformira u skladu sa socijalističkim idealima, pa ukida svih pet glazbenih društava, nastojeći ih objediniti u jedno, i daje nalog da se s gradskog trga ukloni spomenik slavnome pokojnom mjesnom skladatelju Ciguliju Miguliju jer nije politički podoban. Međutim, građani – a posebno mladi – ne prihvaćaju Ivanovićeve poteze i odlučno im se odupiru.

Popularni film Obrada Gluščevića, “Vuk samotnjak“, osvojio je Srebrnu arenu i Jelena na pulskom festivalu 1972., a iste godine osvojio je i nagrade na više međunarodnih festivala. Dječak Ranko iz jednog malog sela u Lici u šumi pronalazi ozlijeđenog njemačkog ovčara zaostalog iz rata. Brižljivo mu je previo rane i nazvao ga Hund, prema natpisu Militär Hund koji je visio o njegovom vratu. No Hund se plaši ljudi te ostaje u svom šumskom skrovištu. Nedugo zatim tor s ovcama u kojem se našao i Ranko napao je vuk samotnjak. Ovaj obiteljski film slovi kao jedan od najboljih hrvatskih dječjih filmova ikad snimljenih.

Na programu su i kratkometražni dokumentarni filmovi jednog od najznačajnijih redatelja hrvatske kinematografije, Krste Papića. Publika će tako imati priliku vidjeti briljantne dokumentarne filmove poput: “Halo München“, “Čvor“, “Kad te moja čakija ubode“, “Nek se čuje i naš glas” i “Mala seoska priredba“.

Iako su vrijedan povijesni izvor, audiovizualni zapisi (pokretne slike i snimljeni zvuk) u stalnoj su opasnosti od propadanja. Brojni materijali nepovratno su izgubljeni zbog zanemarivanja, prirodnog propadanja i tehnološke zastarjelosti. Upravo zato posebna pažnja pridaje se podizanju svijesti o važnosti audiovizualnih dokumenata kao sastavnog dijela nacionalnog identiteta svake zemlje te se upozorava na hitnu potrebu njihove zaštite.

Program povodom Svjetskog dana audiovizualne baštine održava se u partnerstvu Kino mreže i Hrvatskog državnog arhiva/Hrvatske kinoteke uz financijsku podršku Zaklade Kultura nova i Hrvatskog audiovizualnog centra. Svi materijali koji se koriste za održavanje programa arhivsko su gradivo iz zbirke Hrvatskog državnog arhiva.

Kina koja sudjeluju u programu:   Kulturni i multimedijski centar Bjelovar, Centar za kulturu Čakovec, Kino Korzo (Gospić), Kino 30. svibnja (Daruvar), Kinematografi Dubrovnik, Kino Ivanec, Kino Velebit (Koprivnica), Centar za kulturu Korčula, Kino Krapina, Kino Moslavina (Kutina), Kino Labin, Kino Nova Gradiška, Kino Marof (Novi Marof), Kino Novska, Kino Urania (Osijek), Kino Valli (Pula), Kulturno prosvjetno društvo ‘Sloga’ Pakrac, Art-kino (Rijeka), Kino Samobor, Kino Slatina, Kino Zelina (Sv. Ivan Zelina), Kuća umjetnosti Arsen / Art-kino Arsen (Šibenik), Kino Gaj (Varaždin), Kino Gorica (Velika Gorica), Kino Vrbovec, Kino Forum (Zagreb), Kino Zabok.

(preneseno sa stranica HAVC-a)