Od samog početka zna se kako će se sve završiti, Pobunjenički savez domoći će se planova Zvijezde smrti, ubojitog oružja Carstva, koju će zatim u Epizodi IV uništiti Lyke Skywalker uz neočekivanu asistenciju Hana Sola u frenetičnom finalu tog filma.
Možda bi ‘Rogue One’ trebao dobiti podnaslov ‘Epizoda III i ½.’, no mnogi se s time ne bi složili, jer u njoj ima jako malo likova iz prve trilogije (one koja je nastajala od 1999. do 2005.): pojave se tek senator Bail Organa koji je usvojio princezu Leiu (glumi ga Jimmy Smits), Mon Mothma (Genevieve O’Reilly) ima najviše autoriteta u Pobunjeničkom savezu, na trenutak vidimo i omiljene robote C3PO-a i R2D2-a, a najveći žamor odobravanja u dvorani nastao je kad je Darth Vader isukao svoju svjetleću sablju i počeo mlatiti pobunjenike. Negativac ubija pozitivce a publika mu plješće? To je samo jedan od paradoksa kada je Lord Vader u pitanju.
Radnjom, međutim, dominiraju novi likovi i zato se ‘Rogue One’ opravdano smatra samostalnim filmom koji je iskoristio dramsku nišu između ‘Epizode III’ i ‘Epizode IV’. Većina ih je vrlo efektno profilirana, počevši od junakinje Jyn Erso (Felicity Jones) i njezina oca Galena (Mads Mikkelsen), robot K2SO ne izgleda tako dopadljivo kao C3PO i R2D2, no ima svoje adute kojima vas brzo osvaja (osobito dok se bori s pripadnicima svoje vrste), a među brojnim važnim sporednim likovima izdvajaju se slijepi borac Chirrut Imwe (odlični Donnie Yen) i njegov prijatelj Baze Malbus (Wen Jiang). Glavni junak, obavještajni časnik Cassian Andor (Diego Luna), postaje ozbiljan protagonist tek u drugoj polovici filma, dok vam za pilota Bodhija Rooka (Riz Ahmed) nikad nije previše jasno zašto je izdao Carstvo i prešao Pobunjeničkom savezu. Tek za upozorenje, stopa smrtnosti među junacima dosta je visoka, otprilike kao i u ‘Sedmorici veličanstvenih’.
Redatelj Gareth Edwards opisao je ‘Rogue One’ kao ratni film i to je dosta točno. Kad započne misija krađe planova Zvijezde smrti smjenjuju se scene non-stop akcije, puca se, odjekuju eksplozije, a Edwards dosta vješto koristi raznolike krajolike, jurnjava kroz visoku trsku smjenjuje se sa sudarima svemirskih brodova, dok su Maldivi tako ekspresivno snimljeni da imate dojam kako se sve to odigrava u nekakvom rajskom pejzažu.
132 minute – koliko traje film – nekima su protekle u trenu, nekima baš i ne. Nije baš lako uzbuđivati se pričom čiji je završetak poznat, bez obzira na to koliko imala efektnih odvojaka, što donekle objašnjava činjenicu da su prvi korisnici web portala www.imdb.com filmu dali nešto nižu ocjenu nego preklani ‘Epizodi VII.: Sila se budi’, koja se također povremeno činila razvučenom, ali je imala dramski naboj, superioran onome u ‘Rogue One’. Tamo se sin suprotstavljao ocu, iskrsavali su junaci s kojima smo proveli desetljeća, dok su nam ovdje od samog početka objašnjavali da je to uglavnom samostalna cjelina. Izostao je i karakteristični uvod svakog od filmova iz serijala, slova koja putuju u daljinu, kao da se i time htjelo naglasiti da je ovo umetak a ne ravnopravni dio ‘Ratova zvijezda’: nakon što završi odjavna špica to je i oproštaj sa svime što ste u filmu vidjeli. Šteta, jer o ponečemu biste htjeli doznati više, a sve je proteklo u takvoj jurnjavi da za to nije bilo prilike. [Nenad Polimac, Jutarnji list]
Izdavač: Menart, 18.4.2017.
