U nastojanjima da znamenite žene koje su ostvarile hvale vrijedne rezultate, a koje su podrijetlom ili radom vezane za Vinkovce i okolicu ne padnu u zaborav nastavljamo s pričama iz povijesti upravo o nekima od njih. Sigurno je kako ih je bilo i više od onih koje sam za ovu priliku odabrao, no opće je mišljenje kako su odabrane ipak najbolje. Kako sam započeo s onima koje su kroz sport bile poznate i najviše eksponirane ostajemo i nadalje u tom tematskom području, nakon čega ćemo se baviti i s uspješnim Vinkovčankama iz područja kulture, obrazovanja i drugih profesija.
Novu priču posvetio sam vinkovačkim sportašicama koje su iznimne rezultate ostvarile u rukometu.
Premda se ženski sport gotovo uvijek nalazio u sjeni muškog sporta ostvarenja ženskih klubova i individualni rezultati bili su takvoga značaja da ih vrijedi pamtiti.
Zanimanje ženske mladeži za igre s loptom povećano je u razdoblju između dva svjetska rata. Uz tenis mlade Vinkovčanke započele su s igranjem hazene. Pri sportskim društvima koja su u to vrijeme osnovana postojali su ženske ekipe koje su igrale hazenu. Taj trend nastavljen je i nakon drugog svjetskog rata kada se kao igračica hazene istaknula Jolanka Varadi-Marjanović koja je još prije II. svjetskog rata bila članica državne reprezentacije. Kako je hazena evoluirala u veliki, a potom i mali rukomet već pedesetih godina 20. stoljeća pri SD Lokomotiva stvorena je ženska rukometna sekcija od koje je nastao rukometni klub Lokomotiva. Već šezdesetih godina dvadesetog stoljeća igračice vinkovačke Lokomotive zabilježile su značajnije rezultate. U najistaknutije rukometašice toga perioda spadale su : Zlata Paleka, Anka Čalić, Anica Martinović, Kata Galić, Biserka Štok, Jelica Jovanović, Zdenka Biljan, Branka Šekulin, Mira Ivanović, Anđelka Doko, Emilija Hajdek, Jelica Rulj, Branka Cagarić i Kata Mažar. Nakon Lokomotive Anka Čalić nastupala je za RK Beograd koji se natjecao u Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije, a Zdenka Biljan za prvoligaški sastav zagrebačke Lokomotive.
Zdenka Biljan rođena je u Vinkovcima gdje je pohađala osnovnu školu i gimnaziju gdje je maturirala 1963. godine. Za RK Lokomotivu započela je igrati s 13 godina kada je pohađala gimnaziju. 1962. godine upisala se na studij u Akademiji likovnih umjetnosti, a sportsku karijeru nastavila je u zagrebačkoj Lokomotivi. Za Lokosice je nastupala četiri sezone i odigrala preko 200 utakmica. S zagrebačkim klubom odigrala je i 15 utakmica u europskoj ženskoj rukometnoj Ligi prvaka. 1966. godine diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. Raula Goldonija. Vratila se u Vinkovce i zaposlila kao profesorica likovnog odgoja u osnovnoj školi, a od 1970. godine u vinkovačkoj Gimnaziji. Bila je vrsna i omiljena profesorica koja je na studij Akademije likovnih umjetnosti, grafički i tekstilni dizajn te srodne fakultete i visoke škole uputila desetine svojih učenika. Bila je aktivna i kao slikarica koja je izlagala na kolektivnim i samostalnim izložbama.
Njezinim putem krenula je još jedna rukometašica vinkovačke Lokomotive. Mandu Mrgan rođenu u Starim Mikanovcima vrlo rano uočili su rukometni stručnjaci, pa je karijeru nastavila u zagrebačkoj Lokomotivi za koju je nastupala od 1970. do 1982. godine. Nastupala je za reprezentaciju Jugoslavije s kojom je na prvenstvu Europe 1975. godine osvojila drugo mjesto.
Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina 20. stoljeća vinkovačka Lokomotiva imala je vrlo dobar tim u kojem se isticalo nekoliko vrsnih igračica. Uz Branku Dedović, Evu Miškulin i Ljiljanu Hrgovčić u igračicu svjetskog formata razvila se Snježana Pavlović udana Petika. Valjalo bi ih kako se to kaže upoznati izbliza.
Počnimo od jedinstvene i neponovljive, Snježane Petika najbolje igračice Hrvatske svih vremena koja je svoje prve korake na rukometnom terenu započela u Vinkovcima.
Vrlo rano su zapazili su je rukometni stručnjaci. U Lokomotivi je igrala do 1986. Iz Vinkovaca otišla je u Koprivnicu. U Podravki je započela igrati 1987./88. godine kada se natjecala u Drugoj ligi. U sezoni 1989./90. ušla je s Podravkom u 1. saveznu ligu. S ekipom osvojila je prvo prvenstvo i Kup u sezoni 1992./93. i tako sve do 1998./99. kada je slijedila stanka u nastupima dvije sezone, a potom je odigrala dvije zadnje sezone u Podravkinu dresu (2001./02. i 2002./03). U zlatna vremena koprivničkog rukometa predvodila je Podravku u europskim nastupima, a bez nje je bila nezamisliva i reprezentacija Hrvatske. Bila je i službeno jedna od najboljih vanjskih igračica Europe. U igri ”jedan na jedan” – nenadmašna. Proglašena je 7 puta najboljom rukometašicom Hrvatske 1992.;1994.;1996.;1997.;1998.;2002.;2003. g. osvajačica je Lige prvakinja s koprivničkom ekipom 1996.g. Odlikovana je Redom Danice s likom Franje Bučara 1995. i 1996. godine. Bila je najbolji je strijelac Europske lige prvakinja u sezonama 1994./95. i 1995/96. godine.
Prvakinja je Hrvatske i osvajačica Kupa Hrvatske 9 puta. Na Europskom prvenstvu u Njemačkoj 1994. g. s reprezentacijom osvojila je peto, a na Svjetskom prvenstvu šesto mjesto. Osvajačica je Europske lige prvakinja i Super kupa 1996. godine. Prvakinja je Mediterana 1991. i 1993. g., te osvajačica srebrne medalje 1997. godine na Mediteranskim igrama.
U Ligi prvakinja i Kupu prvakinja za Podravku je odigrala 89 utakmicu i postigla 571 zgoditak. Nastupala je za Selekcije Svijeta 1994., 1997. i Europe 1993., 1995. i 2008. godine. Kao trenerica vježbala je mlade generacije i s kadetkinjama Podravke višestruko osvajala naslov prvakinja na završnici prvenstva Hrvatske. Godine 2017. postala je prva ženska osoba na mjestu trenera seniorske ekipe u Podravkinoj povijesti.
U spomenutom razdoblju najbolje vinkovačke rukometašice koje su ostale u Lokomotivi bile su Branka Dedović koja je za Lokomotivu nastupala više od desetljeća. O njezinom igračkom umijeću i značaju u ekipi najbolje svjedoči podatak kako je godinama bila kapetanica ekipe, a 1983. godine proglašena za sportašicu Općine Vinkovci.
Njoj uz rame bila je Eva Miškulin jedna od glavnih poluga ekipe koja je 1988.g. proglašena za sportašicu Općine Vinkovci.
U plejadi vrsnih vinkovačkih rukometašica posebno mjesto zasigurno ima i Ljiljana Hrgovčić. Za RK Lokomotivu nastupala je od 1978. do 1990. godine. Igrala je za kadetsku i omladinsku reprezentaciju SR Hrvatske. Bila je organizator i glavni oslonac RK Lokomotive. Odbila je brojne ponude prvoligaških ekipa i ostala vjerna Lokomotivi i Vinkovcima. Rukomet je igrala isključivo iz razonode. Studirala je na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, a glavni cilj je bio završiti fakultet i zaposliti se u struci. Za sportašicu Općine Vinkovci bila je proglašena 1987. godine.
Ovome nizu uspješnih sportašica treba dodati i najmlađu Tihanu Šarić, rođenu u Starim Jankovcima koja je svoju sportsku karijeru započela u Vinkovcima u ŽRK Terme, a od 1996. godine nastavila u RK Podravka iz Koprivnice za koju je godinama nastupala Snježana Petika. S Podravkom zakoračila je na rukometnu euro scenu i do nastupa za A i B reprezentaciju Hrvatske. I nakon odlaska iz Vinkovaca održavala je kontakte s nekadašnjim suigračicama i klubom kojega nije zaboravila i kojemu je na bilo koji način željela pomoći uz čuđenje kako to da klub u kojem su ponikle proslavljene rukometašice poput Anke Čalić, Zdenke Biljan, Mande Mrgan i Snježane Petike nema odgovarajuću podršku u gradu i Vukovarsko-srijemskoj županiji.
