Zbog epidemije koronavirusa sve je stalo. Normalan život kakav smo živjeli do prije nekoliko mjeseci naglo se promijenio, a navike koje su upotpunjavale našu svakodnevicu neće postojati do daljnjega. Između svega, stale su i pripreme za najveći kršćanski blagdan Uskrs koje su ovih dana trebale biti u punom jeku, a o tome na kakav način pristupiti pomirenju s Bogom i kako se, unatoč socijalnoj distanci, što bolje pripremiti za ovaj blagdan, pitali smo Roberta Farkaša bivšeg svećenika vinkovačke crkve.
Radi zaštite i vjernika i svećenika, radi sprječavanja kontakta koji je najbolji način zaustavljanja epidemije, trenutno ne postoji mogućnost osobne ispovijedi. Kako nam je ispričao Robert Farkaš, studentski kapelan i župnik u Župi sv. Leopolda Mandića Slavonski Brod, Crkva je davno predvidjela i takve situacije, pa vjernicima preporuča savršeno kajanje.
„To ne znači da se dokida ispovijed ili da ona gubi svoju važnost za spasenje. U redovitim situacijama sakrament ispovijedi je nužan za spasenje. Ovo, dakle, nikako ne zamjenjuje važnost i spasonosnu potrebu sakramenta, ali može u kriznim situacijama kao što je ova pobuditi u vjerniku pouzdanje u Boga i njegovo milosrđe, otvoriti srce za Božju milost i umiriti vjernikovo srce pred Bogom dok ne dobije ponovno prigodu za sakrament ispovijedi“, pojasnio je Farkaš.
Opasnost od epidemije, nažalost, ne dopušta ni okupljanje u crkvi, a to je posebno važno budući da je posebno teškim situacijama Crkva predvidjela zajedničko odrješenje.
„Puno puta smo pristupali ispovijedi bez temeljite pripreme, često i bez velikog razmišljanja o ozbiljnosti svojih grijeha, onako rutinski, po navici, s izverglanim kajanjem da ni sam ne znam što sam maloprije rekao. Ne kažem da svi tako, ali, vjerujte mi, nije baš ni rijetko“, ističe župnika te dodaje kako je važno učiniti nekoliko važnih stvari.
Najpotrebnije je, kaže, najprije pronaći trenutak samoće, mira i tišine i nakon toga obaviti temeljiti ispit savjesti. Važno je dobro promisliti o svakom svom grijehu te pobuditi u sebi žaljenje radi svojih grijeha, ne prvenstveno zato što nas je strah smrti i pakla, nego zato jer smo povrijedili Boga. To se zove savršeno kajanje.
„Izmoli, polako, pobožno i skrušeno, molitvu savršenog kajanja: Moj Bože, kajem se i žalim od svega srca ne samo zato što sam grijesima kaznu zaslužio, nego još više zato što sam grijesima uvrijedio Tvoju neizrecivu dobrotu. Čvrsto odlučujem, uz pomoć Tvoje milosti, da ću čim budem u prigodi ispovjediti svoje grijehe i za njih učiniti dostojnu pokoru, da Te neću više vrijeđati i da ću se čuvati grešne prigode. Amen“.
Nakon toga važno je izmoliti Oče naš, Zdravomariju i Slava ocu, a svi vjernici mogu i još malo ostati u molitvi i zahvaljivanju. Nakon toga umirite se pred Bogom i prepustite se njegovoj ljubavi jer sluša svaku našu riječ i poznaje dubinu našeg srca.
