Prošle su 24 godine od zatvaranja čuvene vinkovačke robne kuće koja je uspješno poslovala čak 19 godina, no nije uspjela odoljeti nedaćama koje su krajem 20. stoljeća zatekle Hrvatsku. Tim povodom njezini radnici organizirali su okupljanje i zajedno se prisjetili rada u Nami.
Uz pjesmu i ples, ali i suzu u oku, nekadašnji radnici Name i ove su godine odlučili obilježiti postojanje ove robne kuće koja je svojevremeno bila i simbol našega grada. Mlađim generacijama neće zatitrati srce na njezin spomen, no zaposlenici će reći kako je to bilo uistinu jedno lijepo razdoblje, kako za rad, tako i za život u Vinkovcima. Njih 35 prisjetilo se jutarnjeg alarma koji ih je svakodnevno dizao na posao u Nami. Tamo su radili od početka do kraja pa će posvjedočiti kako je na početku kupcima na pet tisuća četvornih metara bilo ponuđeno 50 tisuća artikala, a desetljeće poslije 30 tisuća artikala više.
Radni odnos 1979. godine zasnovalo je 156 djelatnika, a njihov broj povećao se sukladno povećanju obujma posla pa je tako prije ratnih 90.-ih nesuđena „Vinkovčanka” brojila 207 djelatnika. Često su ugostili i kupce iz susjednih zemalja pa tako, kažu „Namaši”, nije bilo neuobičajeno vidjeti automobile s registarskim oznakama gradova BiH ili Srbije.
Njihovi problemi počeli su krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća kada je gospodarska kriza oslabila kupovnu moć stanovništva, a zatim i rat. Problemi u poslijeratnim godinama bili su previše za Namu i s radom prestaje 1998., godine koja će uvijek ostati urezana u sjećanje njezinih bivših djelatnika koji, važno je napomenuti, do sada nisu propustili niti jednu godinu da se okupe i „provrte” uspomene koje su skupili u ovom kultnom vinkovačkom mjestu.
