Otvorena je 22. samostalna izložba vinkovačkog slikara Šefika Kapetanovića. Gotovo pola stoljeća u ljubavi s kistom, za prijatelje Fiko, gaji ovu ljubav prema slikarstvu od mladih dana.
Puno je to izložbi, ali i puno uloženog truda u minuli rad kako bi se dogodila večerašnja izložba, kaže.
“Predstavljeni su pejzaži i mrtve prirode. Pejzaži su dominantni, teme su uglavnom gradske, preciznije središnji gradski park u Vinovcima ono je što me posebno privlači i stalni mi je izvor novih ideja”, predstavlja svoje najnovije uratke što će se, vjerujemo, svidjeti svim zaljubljenicima u grad i njegove prepoznatljive vizure.
U kazališnoj galeriji, izloženo je četrdesetak slika, kombinirano u tehnikama ulja i akrila, a posebno važno u ekspresiji što želi poručiti svojoj publici, prenijeti je ljepotu grada u kojem živi i sve pozitivne promjene koje se u njemu i vizualno događaju, naravno iz osobne, umjetničke perspektive.
“Cijeli sam život u novinarstvu, kroz svoj posao i profesiju bio sam kroničar vremena. To danas činim i dalje svojim slikama, identificirajući sve ono što se mijenja u Vinkovcima, a oku je zanimljivo”, priča nekadašnji novinar i direktor medijske kuće Novosti.
Ljubav je ovo koja ne pozna ni mjesto ni vrijeme, samo trenutak nadahnuća i težnju prenošenja zabilježene ljepote u vremenu.
“Radim u svako doba dana, ali i noći. Znam uhvatiti samoga sebe u kasnim satima, 03:00/04:00 u jutro, pa se pitam, što mi je to potrebno, ali kada se čovjek uhvati kista i počne raditi, teško je stati. Kada vidite da ćete dobiti ono što ste tražili, ljepotu trenutka, jer jedna je slika ukradeno vrijeme, kažu fotoreporteri, a može se primijeniti i na slikare, tada vam je želja tu sliku dovršiti do kraja pa rad ponekad traje satima, preko granice normalnoga”, dijeli trenutke inspiracije u vremenu Kapetanović u čemu istinski uživa.
Zanimljivo, i kada biste htjeli, kopiju slike nije moguće napraviti, govori o svojoj umjetnosti, a često opet ako krene putem koji nije zamislio, ostavi ju po strani služeći mu kao podloga sljedećem radu – što više nanosa, to je slika bolja, kazuje.
O njegovoj umjetnosti govorio je iz prve ruke višegodišnji prijatelj, saborski zastupnik Mladen Karlić, a otvorenom ju je i kao prijatelj, i kao vukovarsko-srijemski župan, proglasio Damir Dekanić.
“Gledamo motive grada Vinkovaca, mrtve prirode. Iskazujem potporu Županije i želim mu još puno izložbi na koje ću dolaziti kao i prije. Kada sam ga pitao, koja mu je slika najdraža, nije ju imenovao, ali neizravno je rekao kako se zove Kako ne pogledati, a vi pokušajte sami otkriti koja je to i zašto”, duhovito se osvrnuo Damir Dekanić.
Šefik Kapetanović svoju je ljubav i talent prenio na danas dvanaestogodišnju unuku koju je njegova publika upoznala prije četiri godine kada se sa svoja tri rada predstavila na djedovoj izložbi.
“Bila je sva ponosna, a tadašnji gradonačelnik Mladen Karlić rekao je kako je unuka već nadmašila didu”, učenik učitelja, dodajmo, duhovito je prokomentirao unukin put koji ga posebno raduje.
Slike je danas jako teško prodati. Vrijeme u kojem živimo ostavlja trag i na umjetničkom tržištu koje itekako osjeća sveopću krizu, potvrđuje autor večerašnje izložbe. No, i danas kada je u mirovini, kaže prodaja i zarada, nisu mu prioritet.
“Nikada nisam od slika živio niti vjerujem da ću biti prisiljen ovisiti o njima kako bih preživio. S druge strane, uvijek se nešto proda kako biste namirili troškove boja i platna”, zaključuje ovaj vinkovački slikar kreativnu priču o svojoj ljubavi koja mu je, vjerujemo, u ovim umirovljeničkim danima, sjajan odmak od stvarnosti i svojevrsna duševna hrana kako bi izrazio ono što osjeća prema gradu, prirodi i ljudima koji ga okružuju.
Sigurni smo kako su upravo prepoznatljivi motivi Vinkovaca idealan dar onima koji vole ovaj grad i žele ga, osim u srcu, uživati i u svom životnom odnosno radnom okružju.
