Na današnji dan prije 34 godine, 2. svibnja 1991., u Borovu Selu mučki je ubijeno dvanaest hrvatskih redarstvenika, među kojima Stipan Bošnjak, Luka Crnković, Josip Culej, Mladen Čatić, Janko Čović, Zoran Grašić, Antun Grbavac, Željko Hrala, Zdenko Perica, Marinko Petrušić, Mladen Šarić i Ivica Vučić. Njihovo stradanje obilježeno je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na stadionu HNK Cibalia – mjestu odakle su krenuli u svoju posljednju akciju – kao i podno murala posvećenog njima, ispod vinkovačkog podvožnjaka.
Redarstvenici su tog dana, pokušavajući osloboditi dvojicu zarobljenih kolega – Zvonimira Matkovića i Dalibora Križanovića – upali u unaprijed postavljenu zasjedu srpskih paravojnih snaga. U krvavom napadu ranjen je još 21 policajac. Taj događaj duboko je ranio Vukovarsko-srijemsku županiju, ali i cijelu Hrvatsku, a ostao je zapamćen kao simbol početka oružane obrane od velikosrpske agresije.
„To je bio iznimno tužan, crn, ali i ponosan dan. Krenuli su sa stadiona Cibalije sa željom da osiguraju mir, da sve riješe dijalogom. Nažalost, dočekalo ih je nasilje. Zato je važno na njihovom primjeru pokazati što znače herojstvo, hrabrost i ljubav prema domovini. Njihove obitelji zaslužuju naše najveće poštovanje jer su njihovi najmiliji utkali ono najvrijednije – svoje živote – u temelje Hrvatske”, poručio je gradonačelnik Ivan Bosančić, istaknuvši koliko je taj dan bio bolan, ali i ponosan za grad i županiju.
Snažnu poruku uputio je i predsjednik Udruge specijalne policije „Delta“ iz Vinkovaca Stevo Culej, čiji je brat Josip bio jedan od poginulih redarstvenika. U svom govoru odao je počast nevinim žrtvama, ali i kritizirao način na koji je operacija provedena.
„Oni su trenirali ovdje na stadionu za druge zadatke, a ne za ono što ih je dočekalo – klaonicu u Borovu. Nisu bili spremni za takvu vrstu sukoba. Akcija je bila ishitrena. I dok su živi oni koji znaju istinu – ona neće biti zaboravljena. Država, osobito Ministarstvo kulture, mora se pobrinuti da se istina o Domovinskom ratu ne briše, nego čuva kroz medije, knjige i filmove”, poručio je Culej.
Komemoracija je završila u dostojanstvu, ali i s porukom odgovornima u institucijama: sjećanje na žrtve ne smije biti samo simbolično. Ono mora biti trajno utkano u kulturu sjećanja, obrazovni sustav i kolektivnu svijest nacije. Dvanaestorica redarstvenika, heroji Borova Sela, zaslužuju da njihov doprinos slobodi ostane zapamćen – zauvijek.
