Trebao je to biti još samo jedan uobičajeni radni ponedjeljak, redakcija je završavala tekstove od vikenda, dogovarale su se teme i sugovornici za jubilarni broj, pripremale završno Vinkovačke jeseni, svatko za svojim radnnim stolom i poslom.
Naš pčelinjak prekinulo je zvono na vratima i gospođa s tortom u bijelo-plavoj kombinaciji sa svjećicama slavljeničkog broja 70.
Vinkovčanka Marija Uhlik Radmanović samo tako navratila je čestitati Vinkovačkom listu sedamdeseti rođendan, zatekla nas, dirnula i ostavila bez riječi.
“Svake godine, od kako sam prije 35 godina pročitala u prvom izdanju Vinkovačkog lista – tadašnjim Vinkovačkim novostima, svoje ime i prezime u rubrici Iz matičnog ureda, čuvam ga i znam da vam (nam) je godišnjica. Mi smo vršnjaci! Rado vas čitam, a sada me posebno zanima program Vinkovačkih jeseni. To mi je jako bitno pregledati. Volim ljude uveseljavati jer sitnice život znače”, poručila je na rastanku dama s tortom i simbolično podsjetila kako imamo nešto zajedničko – donijeti našim čitateljima toplu ljudsku priču nebrojenih Marija koje su eto, baš kao i ova duša grada.
Na listovima ovog papira od 13. rujna 1952. godine pisala se povijest Vinkovaca, nekada lijepa, nekada manje, no uvijek novinarskim perom potpisana, uvjereni smo, u najboljoj namjeri.
I danas je tako, iako kažu neki, pišemo previše lijepoga?! Spremno odgovaramo, u pravu ste! Ovaj grad i njegovu okolicu čine ljudi, djeca, mladi, njihovi uspjesi i tuge, pobjede i porazi, škole, kazalište, muzej, knjižnica, Cibalia, Lokomotiva, Dilj, Ultrasi, rodilište, tržnica, gospodarstvenici, poljoprivrednici, obrtnici, šetači, čistači ulica, naša Marija s početka priče. Oni su glavni protagonisti naših priča i radosti zbog kojih živimo ovaj poziv. Oni to zaslužuju, jer tko će o njima pisati ako ne lokalni medij?
Kolege prethodnici, novinarke i novinari, urednici, spremačice, prodajna služba, dostavljači, direktori, ugradili su dio sebe i svoga radnog vijeka u ovaj medij, danima ga stvarajući kako bi petkom stigao pred čitatelje, žrtvujući svoju obitelj, privatni život, nerijetko i zdravlje. U zanimanju koje se ubraja u najstresnije, danas se, uslijed bržeg protoka informacija i dinamike posla, čini još stresnije. No, čije nije?
Svjesni smo kako ne možemo svima ugoditi, niti se svidjeti. No to i nije naša zadaća. Zadaća Vinkovačkog lista je informirati, educirati pa i zabaviti s lokalnim predznakom, a svatko od nas pri tome neka misli svojom glavom i samostalno rasuđuje.
Iza nas su do sada milijarde natipkanih znakova. Prigoda je ispričati se i za tipfelere, nenamjerne pogreške jer tko radi taj i griješi. Svako vrijeme nosi svoje breme. Ukusi publike su promijenjeni. Opuštenost, ali pristojnost neće zamjeriti ni govornu manu, ni lektorsku pogrešku jer sve je to dio žive redakcije.
Ovaj naš kruh, češće je sa sedam kora, no sve se to zaboravi kada iz tiska izađe najnovije izdanje kao i prošlog i idućeg petka. Živi grad čine ljudi, a njihovim sudbinama ispisuju se ove stranice punih 70 godina. Osim ako nije crna kronika, informacija koju lokalni tjednik donese, rijetko dobiva prostor u mediju nacionalnog predznaka.
Zato je Vinkovački list odavno prerastao običnu novinu. Nisu ga ugasili ni ratovi, ni politike, ni režimi punih sedamdeset godina do 3552 broja koji je izašao u petak.
On je trajni spomenik kontinuitetu življenja na ovim prostorima. Neka traje i dalje…
I neka o nama govore drugi, naši čitatelji, kolege, bivši djelatnici, najstarija novinarka i najmlađi redakcijski kolega, naši zlata vrijedni grafičari koji svaki naš tekst učine živim.
Aneta Pšihistal, redakcijska novinarka
Vinkovački list ove godine slavi velikih 70 godina, a nešto skromniji jubilej slavim i ja, 20 godina od dolaska u Novosti. Iako sam već bila u novinarstvu, prvo na Vinkovačkoj televiziji, a potom u dopisništvu Večernjega lista, trema je postojala jer Vinkovački list i Radio Vinkovci bili su opet nešto drugo. Vinkovački list mijenjao se kroz vrijeme, ali je u svim uređivačkim politikama zadržao svoj značaj lokalne kronike i to je, rekla bih, i njegovo najvažnije obilježje i vrijednost te je mnogima bio, a i danas je, nezamjenjiv izvor podataka.
Ante Galić, sportski novinar
Vinkovački list ima tradiciju postojanja dugu 70 godina, tako da mi je izrazita čast biti dio cijele ove priče. Malo koji lokalni list može se pohvaliti tolikim godinama postojanja, a to cijeloj priči daje dodatnu vrijednost. U timu sam nekoliko mjeseci, a već sam prošao kroz dosta toga, nije bilo lagano u početku, no zahvaljujući svojim kolegama iz redakcije vrlo brzo sam se uspio uklopiti. Najviše sam usmjeren na sport, tako da mi je kroz rad u Vinkovačkom listu ostvaren jedan veliki san, a to je da izvještavam o sportskim događajima. Najviše volim odlaziti na sportske terene, tamo imam mogućnost upoznati igrače, trenere i ostale aktere u svijetu sporta, a također volim raditi intervjue sa sportašima i mladim nadama.
Mirela Andabak i Andrej Raič, Odjel grafike
U stvaranju svakog novog broja Vinkovačkog lista najstresnija nam je nesigurnost i rokovi jer nikada ne znaš što će te dočekati do zaključenja broja. Novine su živo tkivo, ali imaju svoje grafičke zakonitosti. Najdraži trenutak petak ujutro kada izađu iz tiska pa konačno vidimo što smo stvorili. Imamo sreću slagati novine u vrijeme napredne tehnologije i računalnih programa kada možeš biti puno kreativniji, a istovremeno olakšan je i ubrzan proces kako nama tako i kolegama iz redakcije. To je jedna simbioza, jedni bez drugih ne postojimo. Vizualni identitet tzv. opremanje novina, naš je potpis u dogovoru s novinarima, a timski rad, suradnja, strpljenje i razumijevanje razlog zbog kojeg svakog petka imamo pred sobom najnovije izdanje Vinkovačkog lista.
Šefik Kapetanović, dugogodišnji direktor Novosti (1974.-2018.)
Novosti i ja smo skoro pa vršnjaci. Razlika je dvije godine, jer i meni je dosta godina. Razvijali smo se zajedno i postigli to što jesmo. Danas, kada otprilike, nakon tri godine uđem u Novosti, doista je nevjerojatno koliko je pozitivnih promjena u estetskom prostornom smislu, a po onome što čujem, jednako i po stručnom, kvalitativnom. Radio je veoma slušan, novine i dalje čitane, prema tome, u potpunosti je postignut cilj u smislu osvježenja i promjena. Jako sam zadovoljan Vinkovačkim listom prije svega, izgledom novina. Ima tu još nekih sitnica za dotjerati, ali zapravo čista desetka. Doista, novine ni malo ne podsjećaju na neki lokalni list nego više regionalni što je uvijek i bio cilj osnivaču. Uvijek najbolnija točka u Novostima, jednako kao i svim medijima, je politika. Svatko je imao svoju želju i viziju Vinkovačkog lista i Radija. Osobno, težnja je bila izbjeći biti kopija dnevnog lista, jer je nemoguće i kadrovski i financijski, nego biti List i Radio ovog područja oslikavajući događaje i zbivanja iz županije, a šire samo tada kada se tiče naše županije. U tome sam uspio, a vi ste osjetili da tako treba nastaviti i to i danas funkcionira. Ovo što imamo na internetu, najveći je kulturni iskorak. Rijetko koje lokalne novine imaju digitalizirana svoja izdanja. Vi danas možete vidjeti bilo koji događaj unazad 70 godina. Dovoljno je upisati ime, ključni pojam i izbacit će vam se svi članci vezani uz traženo, a to je bogatstvo teško nadmašiti. Koristit će ga generacije iza nas. Pokazalo se ispravnim da treba biti list trenutnih događanja na ovom području, a ne politikantski ili onaj koji će nalikovati na dnevni list. Vjerojatno vas i danas prati, kao i kad sam ja bio na čelu je da je to list određene stranke, no vi ste lokalni list grada Vinkovaca i normalno je i logično da kao takav Vinkovački list ima zastupljene teme i događaje stranke na vlasti bez obzira na politički predznak. Da je druga stranka na vlasti, ona bi imala veći prostor jednako u novinama i na radiju. Svim djelatnicima Novosti čestitam ovu doista veliku obljetnicu 70. godina Vinkovačkog lista i pet godina manje vinkovačkog Radija uz želju i poziv svim građanima Vinkovaca da podrže ovaj List i Radio jer ta dva medija čuvaju tradiciju grada.
Ksenija Subotić, urednica i novinarka Vinkovačkog lista (1996.-2018.)
To što Vinkovački list postoji 70 godina dokaz je da su čitatelji prepoznali rad i trud koji su svih ovih godina djelatnici Novosti ulagali kako bi u njihove domove donijeli pravovremenu i zanimljivu, a prije svega istinitu informaciju. Svi važni događaji i značajni ljudi u posljednjih 70 godina u vinkovačkom kraju zabilježeni su na stranicama Vinkovačkog lista. Taj, usudila bih se reći, dokumentaristički pristup jedna je od glavnih značajki Vinkovačkog lista. Stoga se slobodno može reći da je Vinkovački list bio, a vjerujem da će tako i ostati, dokument vremena, kronologija vinkovačke povijesti. Vinkovački list veliki je izvor podataka, a zbog činjenice da je digitaliziran i dostupan na internetu sadašnjim i budućim istraživačima vinkovačke povijesti znatno je olakšan posao. Iako mnogi vjeruju da je vrijeme tiskovina prošlo sigurna sam kako one još uvijek imaju svoju draž, a da su lokalne novine nezamjenjive u donošenju lokalnih vijesti i informacija. Vinkovački list danas je drugačije koncipiran nego u vrijeme kada sam bila urednica, ali s istim ciljem informiranja građana Vinkovaca o onome što se događa u našem gradu. Ponosna na svoje 22 godine u Novostima, od čega 12 kao urednica Vinkovačkog lista, želim vjerovati da sam sa svojim kolegama dala sve od sebe kako bi našim čitateljima donosila informacije koje su ih zanimale. Kolegama želim puno uspjeha u daljnjem radu i još mnogo ovako velikih i značajnih obljetnica.
Milka Vida, umirovljena novinarka (1976.-2008.)
Što se tiče Vinkovačkog lista, mogu reći da je uz radio nezamjenjiv medij. Sjećam se prvih tekstova i pisanja na pisaćoj mašini, gotovo svakodnevni odlazak na teren, svojih reportaža, osvrta, izvješća, pa i komentara koji ponekad nisu bili po volji nekih. No, osluškivala sam što građane tišti, što im smeta ili nedostaje i nastojala biti njihov glas razuma. Došla su nova vremena, digitalizacija je uzela maha, a promijenila se i uređivačka politika. Vinkovačkom listu i Radio postaji Vinkovci želim dugovječnost, djelatnicima manje autocenzure i uvažavanje rada i djelovanja ljudi koji su u ova dva lokalna medija ostaviti neizbrisiv trag.
Miroslav Flego, novinar i kolumnist Glasa Slavonije
70 godina trajanja jednih novina je za svako poštovanje pogotovo kada je riječ o lokalnim novinama koje su, više nego drugi, izloženi ćudima lokalne politike, a svaka politika, ako ima pameti, u dobrim je odnosima s novinarima i novinama jer ako te novinari uzmu na zub, politička karijera će ti biti neuspješna i vrlo kratka. I među političarima je Vinkovački list bio poštivan, možda i više nego od običnih čitatelja. Od svojih 67, barem sam se 50 godina družio s Vinkovačkima i u vrijeme kada nisam ni na kraj pameti imao da ću se odati novinarstvu. No, krenulo je i za to, ponekad zamišljam, i Vinkovačke i Novosti imaju zasluge…
Biljana Pavlović, direktorica programa Vinkovačke televizije
Prva asocijacija na Vinkovački list, meni je sjećanje na djetinjstvo. Naime, kako je moj pokojni otac radio u Spačvi ona je zajedno, uz Dilj, Graditelj i neke veće tvrtke u Vinkovcima tada, imala pretplatu za svoje radnike. Znači svakoga petka, na našu kućnu adresu je dolazio Vinkovački list odnosno Vinkovačke novosti. Cijela obitelj je čitala, uvijek smo znali i tko se rodio i tko je umro, a bio je to i moj prvi susret s lokalnim novinarstvom i lokalnim temama. I odmah sam uvidjela što to znači za područje cijele tadašnje Općine Vinkovci, ne samo grada. Imali smo vijesti od tog tjedna jer tada su informacije dolazile sporije nego danas. Zato je tadašnja uloga Lista vrlo velika. Potom dolazi razdoblje Domovinskog rata, vrijeme Mirne reintegracije i događaja iz novije hrvatske povijesti do ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Tako da ću reći da je Vinkovački list i kroničar, i arhivar, i spomenar, i povjesničar. To je ono što osobno vežem uz te novine jer sve ono što se događalo na ovom području, ostalo je trajno zapisano. To nije zanemariva činjenica posebice danas kada smo okruženi tehnologijom i digitalijom. Treba njegovati taj format pisane riječi u obliku tjednika, tako da kolege koje rade u Novostima sve ove godine, kako za Radio tako i za List, imaju veliku ulogu informaciju i lokalne teme prenijeti na kvalitetan način. U odnosu na nacionalne medije, prednost je što dobro vladaju tematikom o kojoj pišu, mogu ju proširiti koliko procjene da je potrebno i dati veći prostor kvalitetnim sugovornicima, a sve se to ubraja u prednosti lokalnog novinarstva. Stoga ovih 70 godina, neka bude samo poticaj da novine, i tjednik kao takav, mora i dalje trajati upravo, ponavljam, jer je svjedok jednog vremena kako fotografijom, tako i pisanom riječju, i to treba nastaviti. Želim nam zato svima da se nastavimo razvijati u što boljem gospodarskom okruženju. Kada su u pitanju novine, svjesni smo da se tu teško može postići financijska isplativost, ali barem neka imaju financijsku pokrivenost. To je nužno i za opstanak i ne bi nikako bilo dobro da se jedan takav tjednik, iz bilo kojeg razloga ugasi. Jako je velika uloga lokalnih medija, posebice pisane riječi koju ništa ne može nadomjestiti. Uzmemo li tih 70 godina i sve te brojeve, nepresušan su izvor za generacije koje dolaze.
