Kako su se proteklog tjedna temperaturne vrijednosti spustile oko ništice, stvorili su se idealni uvjeti za svinjokolje pa možemo reći kako je sezona prerade mesa i službeno započela. Nakon što je ministar poljoprivrede Josip Dabro, premda je potvrđen slučaj svinjske kuge u lovištu Vučedol, poručio kako nema prepreka za organizaciju svinjokolja ako se poštuju propisi i mjere kojima je cilj smanjiti rizik od pojave ili širenja afričke svinjske kuge, provjerili smo kako u Otoku izgleda jedna svinjokolja koje, moramo priznati, pomalo odumiru.
Premda se kod nas sve manje „kolje”, skupina mladih Otočana i pravih lokalpatriota ne odustaje od ove tradicije. Evo zašto se kod nas, prema mišljenju jednog od aktera ove priče, u sve manje slučajeva posljednjih godina čuje cvrčanje čvaraka i osjeti miris svježe napunjenih kobasica. „Smatram da je zadnjih godina sve manje svinjokolja zbog modernizacije društva i općenito ubrzanog načina života. Europski zakoni koji se primjenjuju i u Republici Hrvatskoj zabranjuju nam svinjokolje na tradicionalni slavonski način. Naravno, i mjere zbog suzbijanja afričke svinjske kuge zadnjih godina drastično su smanjile organizaciju i održavanje svinjokolja”, govori nam Ivan Klarić jedan od sedmorice momaka koji su prava klapa kad je u pitanju ovaj naš običaj.
Očuvanje tradicije
Ljudi koji su prije držali svinje za vlastite potrebe i klali „godišnjake”, sada više to ne čine, što zbog aktualnih mjera, što zbog poskupljenja hrane za bravce. Većina njih sad kupuje zaklane bravce i krmače u tzv. polutkama, no ovim Slavoncima svinjokolja je ipak nešto više od samog čina klanja i obrade mesa. „Naše društvo još uvijek organizira svinjokolje, no ono što se u zadnjih par godina razlikuje, u odnosu na neka prošla vremena, je to da ih više ne „vadimo” van iz svinjca i sami koljemo, nego ih kupujemo zaklane. No, najbitnije je da pokušavamo održati ovu važnu tradiciju”, dodaje sugovornik i kaže kako na svinjokoljama bude pretežno mlada ekipa uz pokoju stariju osobu koja većinom pomaže savjetima. Oni najmlađi i manje iskusni, kaže Ivan, bace se na rezanje čvaraka, oni nešto iskusniji obrađuju meso, a najstarija generacija nadgleda i dobacuje uz koju čašicu rakijice. Žene za to vrijeme pripremaju doručak i večeru za kraj, peru crijeva, posuđe i dvorište kad sve završi. Naravno svinjokolja nije potpuna ako se ne popije koja čašica rakije, gemišta, a dobro dođe u hladnim danima i kuhano vino, dok se po završetku večere zaigra i koja partija bele.
Svjesni smo kako ni svinjokolje, a ni svinje nisu što su nekad bile. Sve se s vremenom mijenja pa tako i ovaj tradicionalni običaj. Dosta ljudi danas izabire opciju kupnje gotovih suhomesnatih ili svježih proizvoda umjesto svinjokolje zbog jednostavnosti jer im je lakše nekome platiti kako bi posao odradio umjesto njih. To nije slučaj i s otočkim momcima. „Mislim da je svinjokolja važna za očuvanje tradicije jer tako njegujemo stoljetne slavonske običaje. Važno je i prenijeti sve to na naše mlađe generacije. A ono što je najvažnije je druženje što je zapravo i bit naše svinjokolje”, ističe Klarić kojemu je najdraži dio svinjokolje doručak, jer kako kaže, nema ništa bolje i ljepše od svježeg svinjskog mesa i džigerice koju zajedno s prijateljima zalije domaćom šljivom.
Možemo zaključiti kako se tradicija svinjokolja još uvijek održava, ali ne u tolikoj mjeri kao prije, ali se godinama dosta izmijenila. Kolikogod se možda svinjokolja danas isplati ili ne isplati, bolje je imati domaće i svježe, poruka je otočke ekipe koja će s ovom tradicijom nastaviti dokle god okolnosti budu dopuštale. Veseli nas činjenica kako će se u Slavoniji i ove godine uoči Božića čuti cvrčanje čvaraka i osjetiti miris slavonske kobasice.
