Njeno ime je Mirela Blažević i dolazi iz Vinkovaca, grada koji krije puno mladih s velikim umjetničkim potencijalom. Magistra je edukacije likovne kulture i bavi se slikarstvom te redovito predstavlja svoje radove na skupnim izložbama i likovnim kolonijama u Hrvatskoj i inozemstvu.
“Vodim radionicu u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku pod nazivom „Osnove slikarstva“, te zajedno s kiparom Markom Babićem izrađujem interaktivne instalacije za najveći obiteljski festival „Zemlja bez granica“ koji će biti održan od 26. do 31. kolovoza u Perivoju kralja Tomislava u Osijeku”, objašnjava Mirela.
Najviše od svega se bavi istraživanjem klasičnih slikarskih i crtačkih tehnika: uljanim slikarstvom, akvarelom, mekim pastelom, ugljenom i tušem. Imala je priliku izrađivati vitraj, povezivanje komadića stakla uz pomoć olovnih traka, koji je isto slikarska tehnika. Htjela bi savladati tehniku mozaika jer ju jako privlače ranokršćanski, bizantski i islamski mozaični prikazi. Ako ih bolje pogledate danas, mogu izgledati jako neobično zabavno. Njezino područje stvaranja je figurativno slikarstvo. Prikazuje neke prepoznatljive motive ali na drugačiji način, onako kako ona razmišlja o njima.
Odabire neobične kadrove koji nerijetko odsjeku dio motiva, a nastavak slike se događa izvan slike, u glavi onoga tko promatra. Tako mašta proradi ili se počnu postavljati pitanja. Svi imamo različitu viziju što, zašto i na koji način treba biti naslikano, kako bi „izgledalo bolje“ i čemu slike uopće. Uz pomoć slika i razgovara pokazuje kako se teme ili problemi mogu sagledati na drugačiji način, iz drugačijih perspektiva. Na njezinim slikama svatko će na prvu prepoznati ono što ga najviše zanima: je li to određena knjiga, ambalaža ili ima li pitanje.
“Od svojih skupnih izložbi bih izdvojila 8. Hrvatsko triennale akvarela, putujuću izložbu koja počinje u Slavonskom Brodu, nastavlja se u Karlovcu i završava u Muzeju Mimara, putujuću 19. Međunarodnu izložbu minijatura u Zaprešiću i Celju u Sloveniji, a redovito izlažem i na “Budici” u Meraji i članica sam Fotokluba”, ističe.
Nakon studija se vratila u gimnaziju kao profesor na zamjeni te je imala priliku s likovnjacima, kreativnom grupom gdje su razvijali likovne vještine, i u suradnji s prof. Mežnarić raditi na izradi scenskog prikaza za učeničku predstavu na latinskom povodom VI Rimskih dana.
“Mislim da to puno govori o izvorima mojih interesa. Privukli su me sadržaji koji su direktno povezani sa slikarskom profesijom kao npr. kemijski sastav i dobivanje pigmenata iz prirode, slikarska veziva, korištenje raznih otapala i na kraju njihov utjecaj na ljudski organizam pri udisanju, dodiru s kožom ili slučajnim ulaskom u organizam jer svi smo bar jednom umočili kist u kavu. Najbolje od svega je što u slikarstvu i općenito u umjetnosti mogu pronaći dodirne točke s različitim znanstvenim i humanističkim područjima. Raspon materijala s kojima radi se proširio od uljanih boja do željeznih šipki i cijevi. Studij likovne kulture, koji je pedagoški usmjeren, zapravo ju je opremio da uzme bilo koji materijal u ruke i provede ideju u djelo. Za veće konstrukcije je potrebna suradnja s dobrim kiparom, a nekad i većim timom kvalitetnih likovnjaka.”U budućnosti se vidim u lokalnoj okolini koja razumije zbog čega su likovni i glazbeni važni predmeti u školama”, dodaje.
