Vinkovačka je bolnica druga bolnica nastala u Hrvatskoj u 19. stoljeću. U vinkovačkoj bolnici obavljane su prve obdukcije u Hrvatskoj, bila je treća bolnica u Hrvatskoj koja je otvorila antituberkulozni dispanzer i prednjačila je u još nekim zdravstvenim segmentima. U sklopu vinkovačke bolnice djelovala je i hitna medicinska služba i čiji su djelatnici u Domovinskom ratu na prvoj crti bojišnice, uz hrabre branitelje, dali veliki obol u stvaranju slobodne Hrvatske.

Za vrijeme Domovinskog rata hitna služba radila je u sastavu tadašnjeg Medicinskog centra Vinkovci, a ekipe hitne službe boravile su u bolnici 24 sata na dan te pružale pomoć onima kojima je ona bila potrebna. Tih dana prisjetio se i dr. Mladen Karlić, koji je tada bio šef hitne službe Medicinskog centra Vinkovci i koji je kao mladić spašavao naše ranjene policajce u Borovu Selu iako mu je i samom prijetila smrt.

Za svoju hrabrost i doprinos u Domovinskom ratu odlikovan je Spomenicom domovinske zahvalnosti, Redom hrvatskog pletera, te Redom hrvatskog trolista. Zna s ljudima i ako ga u Vinkovcima netko ne voli, ne voli ga zato što nije u njegovoj stranci ili ne pripada njegovoj političkoj opciji. Neki će reći da zna biti ciničan, ponekad i bahat, ali poštenje i domoljublje mu se ne može osporiti. Kao mladi liječnik (diplomirao je na zagrebačkom Medicinskom fakultetu 1988.) od 1990. do 1992. godine pomoćnik je direktora Medicinskog centra Vinkovci i šef hitne službe, od 1991. – 92. godine član je štaba civilne zaštite za PMP, a od 1992. godine Načelnik Sanitetske službe 109. brigade Hrvatske vojske. Pričao mi je detalje od 2. svibnja 1991. kada je u Borovo selu ubijeno dvanaest hrvatskih policajaca. Dr. Mladen Karlić tog 2. svibnja 1991. radio je u Hitnoj službi vinkovačke bolnice. Ispričao nam je kako im je rečeno da odu u Borovo Selo jer je ekipi vukovarske hitne naređeno iz uprave da ne idu tamo jer je previše opasno.

Kada su došli, vojska im nekoliko sati nije dopustila da dođu do ranjenika. Kada su nas napokon pustili, malo što smo još mogli učiniti, neki su iskrvarili, rekao je dr. Karlić. Ni izvlačenje nije bilo jednostavno, trajalo je više od sata. “Da smo odmah mogli zbrinuti ranjene dio bi njih preživio.”, rekao je svojedobno Mladen Karlić. Nema potrebe posebno spominjati kako se radilo u vinkovačkoj bolnici koja je nekoliko stotina metara od linije bojišnice i pobunjeni Srbi u vinkovačkom predgrađu Mirkovcima nisu morali naštimavati sprave na minobacačima kako bi gađali bolnicu jer ona im je bila kao na dlanu i mogli su je razarati minobacačem nišaneći kao puškom. S ekipom vinkovačke hitne medicinske pomoći sudjelovao je u 33 akcije policije i Hrvatske vojske kao potpora u akcijama i spašavanju ranjenih hrvatskih branitelja.

Liječnici i medicinski tehničari Hitne službe su u Vinkovcima, a valjda je tako bilo i u drugim gradovima, obavljali za rata težak posao, možda i teži i opasniji nego branitelji na bojišnici i u rovu. Nakon smirivanja ratnih djelovanja krenulo se i u bolju organizaciju hitne medicinske pomoći. Osniva se više timova kako bi mogli u što bržem vremenu biti na usluzi krajnjim korisnicima, odnosno pacijentima.

Nedavno je u Vinkovcima svečano otvorena i nova zgrada Zavoda za hitnu medicinu Vukovarsko – srijemske županija. Izgradnjom ove zgrade, djelatnici i pacijenti dobili su kvalitetan prostor koji će omogućiti još bolju zdravstvenu zaštitu građana i pacijenata. Nova zgrada, čija je površina 1.000 m2 (prizemlje i kat) sadrži prostor za prijem pacijenata, reanimaciju, ambulantu, prostor za rad i odmor djelatnika, garaže za vozila, upravu, edukacijski centar i arhivu.