Na našem poznatom vinkovačkom moru, Banji, ljeto je u punom jeku. Djeca skaču s otočića u vodu, mladi se sunčaju na travi i kamenčićima, igra se odbojka na pijesku, roditelji iz hlada paze na najmanje, a iz svima poznatog kafića širi se miris kave i zvuk ležerne glazbe. Sve izgleda bezbrižno, ali sigurnost kupača nije prepuštena slučaju. Među onima koji o tome svakodnevno brinu je i Domagoj Šego, spasilac kojem je ovo druga sezona na vinkovačkom kupalištu.
Susreli smo ga dok je uz kratku pauzu u hladu promatrao jezero. Ispričao nam je kako je uopće došao do ovog posla i što sve jedan spasilac mora znati i proći prije nego što obuče žutu majicu i preuzme odgovornost za sigurnost kupača.
„Dobio sam prijedlog od svog trenera plivanja“, kaže Domagoj. „Nakon toga sam upisao tečaj koji traje otprilike sedam dana. Ima tu raznih ispita – od prve pomoći do samog spasilačkog ispita. Nije jednostavno, potrebno je dosta učenja i fizičke pripreme.“
Uvjeti za upis na tečaj nisu za svakoga. Potrebno je preplivati 400 metara za osam minuta, isplivati 50 metara ispod jedne minute, a tu je i obvezno poznavanje ronjenja na 25 metara. Sve to zahtjeva dobru kondiciju i ozbiljnu pripremu. „Cijeli život sam trenirao plivanje i danas se još uvijek bacim, ali rekreativno, tako da mi nije bilo strano, ali nije lagano“, priznaje Domagoj.
Poticaj za bavljenje ovim poslom došao je i iz društva – više njegovih prijatelja odlučilo se za istu sezonu, a zajednički interes i sportska prošlost pomogli su mu da se odluči okušati u nečemu novom. Kao dio obuke, učili su i o razlikama između različitih vrsta voda – mora, jezera i rijeka.
„More je znatno opasnije zbog valova, morskih struja i živih organizama“, objašnjava. „Ovdje na jezeru nema takvih opasnosti, ali zna biti varljivo. Ljudi znaju precijeniti svoje sposobnosti, uđu preduboko ili krenu raditi nešto što ne bi trebali.“
Temperatura vode je još jedan od važnijih faktora. Iako je vani vruće, voda jezera zna biti znatno hladnija, što može predstavljati opasnost ako se u nju ulazi naglo. „Treba pripaziti, pogotovo nakon jela ili konzumacije alkohola“, ističe. „Ovo je mjesto za odmor i uživanje, ali treba imati dozu odgovornosti.“
Prošla godina prošla je mirno, bez ozbiljnih incidenata. „Imali smo samo sitnih nezgoda – porezotine, ogrebotine, udarci, i to većinom izvan vode ili kamenčića. Ništa zabrinjavajuće“, prisjeća se svog prvog iskustva na ovom poslu.
Kao ključnu poruku svima koji se odluče na kupanje na Banji, Domagoj izdvaja brigu jednih za druge. „Moja najveća preporuka je da pazite jedni na druge. Roditelji na djecu, prijatelji među sobom. Makar je ovo sigurno područje, uvijek se može dogoditi nešto nepredviđeno“, poručuje.
Također, dodaje kako mu je ovaj posao, uz svu odgovornost, i dalje zanimljiv i vrijedan. „Na otvorenom si čitav dan, radiš nešto korisno i stalno si u pokretu. A i kada se ništa ne događa, lijepo je znati da si tu ako zatreba.“
U trenutku kad završavamo razgovor, prema kupalištu stiže nekoliko obitelji s djecom koja jure igrati se i skakati u vodu. Domagoj stoji na oprezu i pogledava u smjeru jezera kako bi se uvjerio da je sve u redu. Njegova uloga možda se na prvi pogled ne vidi, ali bez sumnje čini veliku razliku.
