“Neki umjetnici sunce pretvaraju u žutu mrlju. Drugi žutu mrlju pretvaraju u sunce”, rekao je poznati umjetnik Pablo Picasso. Tako su mama i kćer, kreativni duo iz Vinkovaca, odlučile jutene vreće i ostale materijale koje su našle odlučile pretvoriti u svoje sunce. Njihova žuta mrlja su “Vreće pune sreće”, a one su Spomenka i Ana Andrijanić iz Vinkovaca.
Većinom je mama glavni “izvoditelj radova”, ona radi za šivaćom mašinom i ručno šije,
a Ana je zadužena za organizaciju, ideje, dizajn te pomoćne radove. Ana napominje kako, otkad zna za sebe, majka uvijek ima odličnih ideja jer je sve radila sa svoje dvije ruke od malih nogu. Krenule su u zajednički pothvat uoči prošlog Božića, s jutenim vrećama za poklone, iz čega je proizašao i naziv “Vreće pune sreće”. Do sada su to bile i druge stvari osim vreća, kao što su ruksaci, podloge i posteljine za bebe, kao i punjene igračke (mačka, slon, dinosaur).
“Ideja je došla dok smo tražile inspiraciju na internetu da napravimo nešto za nas i bližnje i tako smo naišle na vreće za poklone. Ali nisu bile ovakve kao naše, bile su s jednostavnim tiskom. To nam se svidjelo, a u to vrijeme mama je već nešto radila s jutom i ohrabrila sam ju da probamo napraviti nešto slično. Mi smo bile oduševljenje prvim rezultatima, iako što smo ih više pravile, bile su bolje”, objasnila nam je Ana. Ideja se rodila sa željom da naprave nešto unikatno i nešto što će ih uveseljavati. Prva je bila vreća s motivom soba, zatim je došao lika djeda mraza pa oblaka i pahuljica, sve su bile personalizirane. Naišle su na jako pozitivne komentare okoline i nastavile s radom. Osim božićnih radile su i uskršnje vreće i igračke s motivima zeca, a potom i male ruksake. Radile su i male šivane ukrase za bor za Božić, podloge za bebe, i druge motive igrački. “Radimo po narudžbi pa je sve moguće. Mama sada radi i zahvalnice za svatove s jutom i čuvarkućama. Uvijek je veselo”, dodaje.
Okosnica im je juta, jako vole prirodne materijale, a juta, kako kažu, ima poseban štih.
Osim toga, koriste puno različitih tkanina, uglavnom pamučne i to hrvatske proizvodnje,
a nekada koriste i kožu. “Kad se obje uhvatimo posla, cijeli proces je gotov za tri, četiri
sata. Vreće smo znale raditi doslovno po cijeli dan, i napravile bi ih u prosjeku pet, šest, jer smo sve radile posebno, a svaka vreća nam je drukčija”, ističe Ana te u šali komentira kako se ljudi uvijek javljaju da bi kupili poklon za svoju djecu, tetke, bake, prijateljice, ali nađe se netko tko želi obradovati sam sebe. Sada su malo u pauzi zbog drugih obaveza, ali ne žele i neće odustati. Nadaju se otvaranju obrta, ali zato im treba još dosta podloge, organizacije, rada i truda i želimo im svu sreću.
