Studijski odjel Gradske knjižnice i čitaonice Vinkovci svojim korisnicima nudi stručnu građu. Korisnici su različiti, baš kao i upiti i teme, a o svemu više nam je rekao voditelj odjela Tihomir Marojević, viši knjižničar.

Sva stručna građa koja stiže u Knjižnicu, ističe Tihomir Marojević, prvo dolazi na Studijski odjel, a ako ima više primjeraka istoga naslova dio završi i na Posudbenom odjelu. Građa Studijskog odjela se ne posuđuje, međutim, zbog korone i epidemioloških mjera, studijska čitaonica trenutačno ne radi pa se građa ipak posuđuje, ali samo na tri dana s tim da je zakasnina puno veća nego na Posudbenom odjelu.

„Nužno je da nam se knjige brzo vrate jer nam se u pravilu događa da, kada se pojavi neka tema, onda s tom temom dođe desetak, petnaest korisnika, a mi imamo jednu ili dvije knjige. Zato moramo osigurati dostupnost građe u ovoj situaciji kada činimo ustupak i dajemo građu van”, ističe naš sugovornik.

Fond Studijskog odjela prilagođen je ponajprije studentima, ali i cijeloj akademskoj zajednici i svima koji žele istražiti određeno područje ili temu. Građa je složena po znanostima prema univerzalnoj decimalnoj klasifikaciji koja omogućava unošenje novih naslova kako se fond širi. Uz knjige i udžbenike, odjel posjeduje i nekoliko zbirki. To je referentna zbirka s enciklopedijama, leksikonima i rječnicima te zbirka časopisa, a još postoje i Zavičajna zbirka Cibaliana, Zbirka Radauš te Zbirka Domovinskoga rata.

„Tako da pokrivamo veliko područje, pa ponekad kada korisnici postave određenu temu trebamo malo vremena da nađemo sve ono što bi im moglo pomoći. Inače, imamo puno stalnih korisnika koji već vrlo dobro znaju gdje što mogu naći i jako su dobro upoznati s građom iz područja koje ih zanima. Ima i onih koji prvi put dolaze i samo pitaju gdje vam stoji pravo ili neko drugo područje, međutim, kada vide opseg građe, onda ipak od nas traže pomoć jer se ne mogu snaći u svemu tome. Ima onih koji stalno žure i sve bi htjeli za minutu, a i onih s kojima samo u uvodnom razgovoru potrošite i po pola sata, sat. Ja sam sve to prihvatio kao dio posla i ne smeta mi. Čak više volim one koji će duže ostati, koji će sve istražiti kako treba pa ću i ja doći do novih informacija koje će mi koristiti u budućem radu”, ističe Marojević.

Usluge Studijskog odjela trebaju i osnovnoškolci, uglavnom kada rade plakate te srednjoškolci kada pišu seminare. Savjet je roditeljima, bakama, djedovima, braći, sestrama: Nemojte dolaziti umjesto njih. Pustite ih da dolaze sami, neka „kopaju”, neka se uče istraživati.

Većina korisnika ipak su studenti te istraživači: znanstvenici i ostali, raznih profila. Zanimljivo je, međutim to, da je studenata znatno manje nego nekada, a razlog je, tumači Marojević, državna matura čijim su se uvođenjem vinkovački studenti disperzirali gotovo ravnomjerno po svim sveučilištima u Hrvatskoj, dok ih je ranije gotovo polovica bila u Osijeku.

„Tada smo u vrijeme priprema za ispite imali velike gužve koje zadnjih desetak godina izostaju, da bi nam se opet ponovile sada kada su studenti većinom kod kuće zbog pandemije”, ističe Marojević.

Sa svim korisnicima, kaže, zanimljivo je raditi jer se može jako puno naučiti, i tražeći građu za njih i od njih samih, posebno od istraživača koji se ozbiljno bave određenim područjima.

„To je u stvari najveće bogatstvo koje sam stekao radeći na ovom odjelu. Što sam upoznao sve naše lokalne istraživače jer s kojom god se temom bave ovo im je baza”, ističe Marojević.

A kada je o temama riječ ljudi doista svašta istražuju. Među novijim upitima su, primjerice, tema Rock opera u Hrvatskoj ili tema Intervju s bolesnikom u bolnici, a među onima neobičnima posebno pamti gospodina od prije desetak godina koji je došao s uvjerenjem kako je potomak Sulejmana Veličanstvenog i puno vremena proveo na Studijskom odjelu pokušavajući naći građu kojom bi to potkrijepio. Jedan je korisnik, primjerice, mahom „kopajući” po arhivi Vinkovačkog lista, pokušavao dokazati kako smrt njegovoga prijatelja nije bila nesreća kako je to službeno utvrđeno. Dvojica su došla nekoliko sati prije isteka roka za predaju maturalnoga rada u okviru prekvalifikacije, kako bi dobili rad, pa im se moralo objašnjavati da se maturalni rad na Studijskom odjelu ne dobiva nego se istražuje građa, a rad se onda piše.

„Ugodno iznenađenje bio je, primjerice, Mišo Klarić, koji živi u Schwarzu u Tirolu. Svojim izgledom odavao je nekakvog motoristu, rokera: kožnjak, kaubojke, duga kosa, naušnica… Pomislio sam sad ću opet čuti neku temu na koju ću potrošiti dva dana, a čovjeku neću ništa pomoći. A ono izrazito načitan i elokventan čovjek koji piše doktorat na sveučilištu u Innsbrucku i za to istražuje germanizme u slavonskim govorima. Ovo je dobar primjer da čovjek ne bi smio imati predrasude”, ističe naš sugovornik.

Rad s korisnicima donosi i druge zanimljive situacije pa i anegdote. Tako, primjerice, korisnici često Studijski odjel nazivaju Studentski odjel, misleći da tu dolaze samo studenti, a ne percipiraju kako je riječ o studijskom načinu rada, o mjestu gdje se dođe i istražuje.

„Stvarno zna biti smiješnih situacija. Najčešće ih nazovu na mobitel i pitaju gdje si, a odgovor zna biti: u knjižari, a najbolje je kad kažu: na Studentskom odjelu u knjižari”. Inače, ima toga i na Posudbenom, pa sam jednom prilikom kada sam mijenjao kolegicu imao priliku čuti kako gospođa isto kaže da je u knjižari i to na blagajni. Kad smo već kod knjižare i blagajne, ljudi znaju doći na Studijski i pitati mogu li kupiti knjige. Onda im ja kažem da mi nismo knjižara nego knjižnica kao i to da je kod nas jeftinije jer treba samo platiti članarinu i možeš čitati što god želiš”, ističe Tihomir Marojević.

Rad s korisnicima, međutim, nije jedini posao Studijskog odjela. „Ovdje se radi i katalogizacija, inventarizacija, sva naša izdanja se priređuju ovdje, stručni radovi se ovdje manje, više odrađuju, radi se na usluzi Pitajte knjižničara… I zato je ovdje lijepo raditi jer je riječ o raznovrsnim poslovima i kada nema korisnika svaki dan možete birati nešto drugo što ćete raditi”, ističe Tihomir Marojević.