U prošlu nedjelju otvorena je samostalna izložba vinkovačke fotografkinje Suzane Bota koja je privukla veliki broj građana pa je Galerija fotografije Meraja bila dupkom ispunjena. Izložba naziva „Novi život se rađa” nudi umjetnost koja dotiče i nadahnjuje, propitkuje i osvješćuje te eliminira tabu iz jednog sasvim prirodnog trenutka poroda. O aktualnoj izložbi, ali i o njenom radu razgovarali smo sa Suzanom Botom koja nam je otkrila kako se dojmovi od nedjelje još uvijek sliježu te da su emocije i dalje vrlo prisutne.
„Svaka izložba je veliko emotivno pražnjenje, a ova izložba za mene je bila osobna, intimna i duboko emotivna. Na otvaranju sa shvatila da nije samo moja, ona je naša, zajednička, okupljenih obitelji i mene, i to ne samo zbog tematike, nego reakcije prisutnih”, kaže Bota kojoj su mnogi prilazili sa suzama u očima dijeleći vlastita iskustva poroda i rađanja i upravo to prepoznavanje i iskrena povezanost za nju su neprocjenjivi. Neizmjerno je zahvalna za povjerenje i pristanak da bude prisutna tijekom najvećeg i najintimnijeg događaja u životu, a bitno je naglasiti da se s nekima od rodilja nije poznavala do prije poroda, odnosno dogovora za snimanje poroda.
„Osjećam veliku zahvalnost osoblju vinkovačkog rodilišta jer fotografije na izložbi nastajale su tijekom dugog razdoblja, tražile dugotrajan i neizvjestan angažman i moju prisutnost”, dodaje članica Fotokluba Vinkovci koja inače fotografiji pristupa intuitivno s velikim poštovanjem prema datom trenutku. Kao fotografkinja nije isključiva prema temi jer je njeno oko istrenirano na motiv u svakoj situaciji, a poslije se oni slažu u temu ili po sadržaju. Njen stil su, kako kaže, nerežirani prizori, a aparat je samo produžetak Suzaninog unutarnjeg osjećaja.
„Moj umjetnički rad isprepleten je mojom svakodnevicom, fotografija mi je život, posao i strast od osnovne i srednje fotografske škole pa sve do danas. Čak i kada dođe do malog zasićenja, kako bi moj suprug rekao, samo se nastavim družiti s fotografijom jer je to jedini način za oduševiti se nekim novim motivom”, dodaje. Najveći dio vremena provodi dokumentirajući stvarne, autentične životne trenutke, radi u studiju i na terenu, nikada joj nije dosadno i što je više angažmana više je spoznaja i prilika za autorski rad. Godine sudjelovanja na natječajima i žiriranim izložbama donosile su i priznanja i nagrade, no s vremenom se sve to prestane brojati.
Najveća nagrada u dosadašnjem radu je svaki porod koji je dokumentirala jer su to trenuci koje zauvijek ostaju urezani u srcima obitelji. „Sada me raduju izložbe gdje je fotografija ravnopravna s ostalim likovnim disciplinama, izložbe i natječaji koji dozvoljavaju autorski pristup. Danas nagradom smatram svako dijeljenje znanja jer svakim izlaganjem radova vi prenosite znanja onima koji znaju „čitati”, koji su slobodni i koji znaju gledati”, poručuje Suzana Bota kojoj je želja da dok radi na knjizi, koja bi objedinila priče i fotografije poroda, aktualna izložba „Novi život se rađa” zaživi i u drugim sredinama, a poziva i nove trudnice, javite se!
U tijeku je i rad na novoj seriji fotografija koju je nazvala „Domaštavanja” čiji se dio mogao vidjeti na izložbi „One su tu”.
„Tako da, ako me negdje vidite da virim u tuđa dvorišta kroz poštanske sandučiće ili ključanice, nemojte mi zamjeriti, to su samo okviri priča za domaštavanje”, kroz smijeh će naša sugovornica.
