Na Trgu bana Josipa Šokčevića u središtu Vinkovaca danas je svečano otkriven spomenik tom hrvatskom velikanu, rođenom u Vinkovcima.

U nazočnosti brojnih uglednih gostiju i građana Vinkovaca spomenik banu Šokčeviću otkrili su ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije Gabrijela Žalac, predsjednik Povijesnog i športskog društva “Hrvatski sokol” Vinkovci Zlatko Virc i domaćin svečanosti, gradonačelnik Vinkovaca Ivan Bosančić. Autora spomenika i njegov rad predstavio je akademik Slobodan Prosperov Novak, a nazočnima se obratio i autor Ivan Kujundžić, akademski kipar iz Zagreba. Spomenik je blagoslovio mons. Tadija Pranjić, župnik župe Sv. Euzebija i Poliona. U svečanom programu sudjelovali su Gradski puhački orkestar, Muška pjevačka grupa “Lipa”, glumci Ivica Lučić i Đorđe Dukić, Sanja Toth, altistica (HNK Osijek), Konjanička garda i Garda Hrvatskog sokola Vinkovci i Vinkovački šokački rodovi. Scenarij i režiju potpisuje Vladimir Andrić.

“Kako su to znali reći za njega “naše gore list”, ban Josip Šokčević se vratio na njegov trg u njegov grad. Grad koji je obilježen željeznicom, ali željeznicom za koju je baš on inzistirao da skrene prema Vinkovcima. Puno je velikih stvari napravio za Hrvatsku, za Vinkovce. Ban Šokčević je naš Vinkovčanin koji zaslužuje jedan lijep spomenik u svom gradu. Nadam se da smo u tome uspjeli, vidjet ćemo kako će građani reagirati, ali drago mi je što je konačno došao trenutak da otkrijemo našem banu, hrvatskom banu, banu Šokčeviću, spomenik u središtu grada Vinkovaca”, istaknuo je gradonačelnik Ivan Bosančić.

“Skicu ove skulpture počeo sam raditi još od davnog susreta s hrvatskim sokolarima koji su bili u jednoj, možemo reći hrabroj akciji povratka posmrtnih ostataka bana Šokčevića iz Beča. Tada smo došli na ideju o podizanju spomenika banu u Vinkovcima. Nažalost, trebalo je puno vremena proći kako bi se došlo do financijskih i drugih mogućnosti da se ovo realizira i danas sam posebno sretan što ćemo ovdje u Vinkovcima, na njegovom trgu, otkriti i blagosloviti spomenik banu Šokčeviću”, istaknuo je autor spomenika Ivan Kujundžić.

Bana Josipa Šokčevića prikazao je u nadnaravnoj veličini od 2 metra i 25 centimetara. Skulptura je od bronce i patinirana je bez voštenja te će boju mijenjati ovisno o vremenskim prilikama, a nalazi se na postamentu od bračkog kamena. Pri samom postavljanju skulpture prije nekoliko dana Kujundžić je o svom djelu kazao: “Bana sam prikazao odvažnim, kao što je i bio kada je odbio nazočiti inauguraciji cara Josipa jer se nije slagao s njegovom politikom prema hrvatskim zemljama. Njegov pogled uperen je prema središtu Hrvatske, jer sam htio istaknuti njegov ponos, nesavijanje kičme, držanje uzdignuta čela, i to je moja poruka kako takvi moramo biti mi danas pred europskim moćnicima kada se Slavonija suši od odlazaka i moguće je da će ostati pusta. Zato nam je i danas važan banov stav”

Baš kao što je inicirao i vodio povratak posmrtnih ostataka bana Šokčevića iz Beča u Vinkovce, “Hrvatski sokol” predložio je i tražio i postavljanje spomenika banu zbog njegova značenja u povijesti hrvatskog naroda te stoga što je on jedini ban rođen u Vinkovcima. Na značaj bana Šokčevića i danas je kratko podsjetio predsjednik društva Zlatko Virc. “Zahvaljujući banu Šokčeviću, održana je Prva dalmatinsko-hrvatska-slavonska izložba koja je imala vrlo značajnu ulogu u razvoju i procvatu gospodarstva. Na njegov je zahtjev Hrvatskoj vraćen teritorij Vojvodine, a za njegova banovanja donesena je i odluka o osnivanju tadašnje JAZU, izglasan je Kazališni zakon, osnovan Stol sedmorice, a hrvatski jezik postao je službeni u javnoj komunikaciji”, istaknuo je Virc.

Hrvatski ban Josip Šokčević bansku dužnost obnašao je od 1861. do 1868. godine. Umro je u Beču 1896., gdje je i pokopan, ali su na poticaj Hrvatskog sokola 2002. njegovi posmrtni ostaci pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora preneseni na vinkovačko groblje i pokopani u kapeli sv. Marije Magdalene, koju je 1845. dala podignuti banova majka Elizabeta Šokčević. Pripadao je političkoj strani koja je smatrala da se u ostvarenju hrvatskih prava treba oslanjati na Austriju. Da nije bilo Šokčevića, ne bi bilo ni spomenika banu Jelačiću u Zagrebu. Ni za jednog bana nije bilo toliko kvalitetnih promjena koje su utjecale na razvoj Hrvatske.