Dan nakon Božića vjernici diljem svijeta obilježavaju blagdan sv. Stjepana, prvog kršćanskog mučenika koji je bio jedan od sedmorice đakona u crkvenim počecima. Blagdan svetog Stjepana prvomučenika, u našoj zemlji i neradni dan.
Iako time slave radost novog početka, priča o mučeničkoj smrti svetog Stjepana temelji se na podmetanju i zloći. O životu ovog sveca nema puno podataka, a tradicija obilježavanja spomendana započela je 26. prosinca 380. godine.
Stjepan je bio Židov iz Jeruzalema koji je prihvatio Kristov nauk i odlučio je svima propovijedati Radosnu vijest. U Djelima apostolskim stoji kako je posebno brinuo za siromašne i nemoćne, a prva kršćanska zajednica imenovala ga jednim od sedmorice đakona.
Ogorčeni njegovim propovijedima, pojedinci su počeli javno sa njim raspravljati o sadržaju Evanđelja. Kako ga nisu uspjeli nadmašiti riječima, spletkama su postigli svoj cilj. Lažno su ga optužili da je govorio protiv Mojsija i Boga, a pismoznanci i starješine u Hramu jedva su dočekali.
Uhitili su ga 36. godine i pod optužbom za bogohuljenje doveli pred Veliko vijeće. Ondje su mu sudili uz lažne svjedoke, a Stjepan je nadahnuto govorio o povijesti kršćanstva od Mojsija do Isusa te o činjenici da su ga Židovi pogubili, što je dodatno uznemirilo moćnike koji su ga tada odvukli izvan grada i kamenovali.
Sveto Pismo prenosi kako je Stjepan tada, po uzoru na svog Učitelja, samo tiho zavapio: Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh.
Zbog svega toga postao je simbolom oprosta, ali i borbe protiv nepravde. Najčešće ga prikazuju kao mladića odjevena u đakonsko ruho te u jednoj ruci drži palmu, dok u drugoj drži kamen. Njegova smrt značajna je za prvu kršćansku zajednicu jer od tog dana počinju veliki progoni koji su rezultirali pogibijom mnogih vjernika, ali i iznjedrili neke od najvećih svetaca.
Stoljećima se nije znalo gdje su posmrtni ostaci svetog Stjepana, a 400 godina poslije palestinski svećenik Lucijan navodno je imao viziju u kojoj je otkrio posljednje počivalište sveca. Zaputio se na lokaciju, otkopao posmrtne ostatke i prenio ih u Rim, gdje su ih položili uz svetog Lovru, đakona rimske crkve.
Tako je prvi kršćanski mučenik postao zaštitnikom đakona, zidara, klesara, izrađivača lijesova i onih koji boluju od glavobolje. Ime Stjepan pak grčkog je podrijetla i već u sebi sadrži simboliku. Stefanos znači okrunjen ili ovjenčan, a vijenac je simbol nade, vječnog života i beskonačnosti. Osim Stjepana tako na današnji dan imendan slave Stefani, Stipani, Štefe i Štefanije, ali i Krunoslavi, Krune i drugi sa izvedenicom tog imena koji imaju imendan i u kolovozu.
