Znate li čijih je ruku djelo spomenik Mariji i Ivanu Kozarac? Josipu Runjaninu? A tko radi scenografiju otvorenja Vinkovačkih jeseni? Njegovo ime ste sigurno čuli puno puta, a njegov umjetnički doprinos gradu Vinkovcima svrstava ga među najpoznatije umjetnike u gradu, ali i ovom djelu Slavonije. Radi se o akademskom kiparu Dejanu Durakoviću, umjetniku koji svojim djelima prenosi potpuni doživljaj prirode i svega oko nas.
Dejan Duraković na likovnoj je sceni već dugi niz godina. Diplomirao je 1989. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a izlagao je na mnogim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu te ostvario dvadeset i jednu samostalnu izložbu. Bliski su mu simbolizam, minimalizam te konceptualna umjetnost. Kako ističe, od malih nogu je volio crtati i već tada se isticao njegov talent koji ga je danas doveo do bogate karijere i velikog opusa umjetničkih djela.
„Tek kad sam upisao svoj prvi fakultet, Poljoprivredni, koji me i nije pretjerano zanimao, počeo sam se družiti s našim poznatim kiparom Ivanom Križancem i suradnja s njim me je odvela u smjeru kiparstva“, pojasnio je Duraković koji danas radi kao likovni pedagog, profesor na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Umjetnički voditelj sedam likovnih kolonija te voditelj likovnog odjela Ogranak Matice Hrvatske. Uz sve to, ovaj ambiciozni kipar je član organizacijskog odbora međunarodne smotre kazališnog stvaralaštva u našoj županiji te je scenograf kazališta „Mika Živković“ u Retkovcima. Na poziv Ane Cvenić 2009. godine počeo je i raditi scenografiju otvorenja Vinkovačkih jeseni, a takav posao mu nije stran budući da je iskustvo scenografa dobio radeći u vinkovačkom kazalištu.
Napominje kako su svi njegovi motivi uvjetovani doživljajem koji dolazi spontano. Oko nas ima puno sadržaja, samo je pitanje hoćemo ga ugledati, prepoznati i doživjeti.
„Tijekom studija sam često svoje motive pojednostavljivao i „čistio“ od nebitnog, što je temeljno polazište mog likovnog izričaja. Povratak prvotnom, simboličkom i dječjem“ , rekao je.
Prvu samostalnu izložbu imao je 1993. godine, tijekom rata, kada su nastali temeljni radovi koji su i danas prisutni, iako, priznaje, pravi „izlete“ i u druga područja. Kao jednu od važnijih izložbi ističe i onu iz 2006. godine, „Cvjetni povodi“, a radi se slikama asocijativnog karaktera, to jest pojednostavljenog i plošnog prikaza buketa cvijeća , gdje je postav realnog buketa cvijeća samo povod za likovno ostvarenje na njemu svojstven način. Zadovoljan je i izložbom „Prostorni doživljaji – slavonski nemiri“ iz 2010. kada je htio ukazati da kod nas u Slavoniji ima toliko plemenitih sadržaja koje mi možda više ne vidimo. Prošle godine održao je retrospektivnu izložbu u franjevačkom samostanu u Širokom Brijegu, u sklopu programa „Šimićevi dani“ i likovnom salonu „Vladimir Becić“ u Slavonskom Brodu.
Prolazeći vinkovačkim ulicama naići ćemo i na nekoliko njegovih skulptura i djela. Zadnje djelo je spomenik Mariji i Ivanu Kozarcu, a tu su još i spomenik Josipu Runjaninu, „Jahačica“ na Kunjevcima, spomenik Matiji Gubcu u Jarmini, Krunoslav Tkalac u Županji, spomen ploča Vanji Radaušu, nagradna statue „Satir“ na Festivalu glumca u Županiji Vukovarsko – srijemskoj, „Duhovno hrašće“ na „Pjesnički susreti“ u Drenovcima i nagradna medalja za životno djelo Županije Vukovarsko – srijemske.
„Ono što je bitno u stvaralaštvu je veselje. Od sile nema nikakvih rezultata i to može biti samo kontraproduktivno. Za izradu jedne skulpture ne treba puno vremena, a uvijek je najvažnija ideja. Ja ih crpim iz svakodnevnog života. Nije važno samo vidjeti, važno je ugledati i doživjeti“, ističe Dejan Duraković.
Trenutno se vraća svojim izvorima, a to su crteži. Stoga, provirimo li u njegov atelje u Andrijaševcima, danas ćemo vidjeti uglavnom novije crteže koje priprema za buduću samostalnu izložbu.
