Mladi tamburaški sastav djeluje godinu dana, a uključuje tamburaše starosti u prosjeku 23 godine. Predstavimo ih: Bruno Savčić iz Đeletovaca je prva prima i najstariji član ove sjajne ekipe koju je i sam okupio, Marko Runjaić je prvi basprim, a dolazi iz Cerića odakle je i Ivor Dakić kontraš. Iz grada Otoka dolaze drugi basprim Karlo Šokčević i basist Luka Kovačić, ujedno i glavni vokal. Treba spomenuti i njihovog mentora Filipa Kovačića koji puno doprinosi sastavu i kojeg favoriziraju kao dobrog šefa.
„Za svaku probu i svirku se trudimo što više možemo i dajemo svoj maksimum. Sviramo isključivo tamburašku glazbu jer je tu naša najveća ljubav, a Tamburaški sastavi Patria, Dike i Zlatni dukati su nam najveći uzori”, s ushićenjem su napomenuli u uvodu emisije. Na pitanje tko je glavni lider među njima odgovaraju: „Svi podjednako, ali valjalo bi izdvojiti Brunu koji je na neki način inicijator našeg okupljanja”. „Cijeli život sviram i plešem s kudovcima, ali i cijeli život mi je bila želja osnovati tamburaški sastav. Kad se nalaziš u takvom društvu pogotovo ako sviraš i plešeš, na neki način i poznaješ sve koji se time bave. Tako se dogodilo i ovo spajanje”, pojasnio je Bruno.
Dečki su pokazali što znaju i čime barataju prvim izborom pjesme „Dođi u Vinkovce” kojom su osvojili simpatije naših slušatelja, ali i gledatelja na našoj Facebook stranici. „Svatko od nas svira od malih nogu, dali smo se u tamburu i sviramo s ljubavlju i radošću. Najviše nas ispunjava vidjeti publiku koja pjeva s nama”, kaže Luka.
Što se tiče proba, iako na prvi pogled zvuči komplicirano s obzirom na mjesta iz kojih dolaze, njima očito ni to ne predstavlja problem. „Imamo probe u Ceriću i Otoku, tamo odakle je većina. Prilagođavamo se jedni drugima”, spremno odgovaraju.
Među ovim mladićima definitivno vlada dobra i pozitivna energija, a nije čudo da su to prepoznali svi oko njih. „Ulaskom u Hrvatsku glazbenu uniju u travnju najviše se toga pokrenulo. U svibnju smo surađivali s gradom Otokom, svirali Kulenijadu i Festival glumca. Od tada su se nastavili nizati nastupi. Nama je to došlo kao poticaj za još veći trud. Sviramo i momačke, djevojačke, pratnje, za svašta nas zovu pa i za svinjokolju”, kroz šalu će Sanovci.
I tako dok sviraju, usporedno jedan trojac studira dok je ostatak ekipe zaposlen. Kako barataju s organizacijom vremena, natuknemo li još i privatni život. „Volimo to što radimo. Ovo nas ispunjava i zapravo nam dođe kao ispušni ventil. Mislim da to danas svatko treba imati, kao i super ekipu s kojom to možeš. Mi smo jedna prava obitelj”, odgovara svestrani Ivor. TS San lako zna i iznenaditi, a tako i nas pjesmama koje se baš nemaju prilike čuti na live svirkama određenih sastava „Kirbaj u Parizu” i „O’šo Braca za Englesku” TS Patrie. Što se tiče autorskih stvari i albuma, o tome još ne razmišljaju, kažu „još smo zeleni”, ali ne sumnjamo da će uskoro i to biti jedna od ostvarenih želja ovim nadarenim mladićima.
