Svjetskim danom šuma, koji se obilježava danas, 21. ožujka, želi se podsjetiti da šume kao jedan od najraznovrsnijih bioloških ekosustava, u kojima živi više od 80 posto kopnenih vrsta, prekrivaju trećinu Zemljine kopnene mase, a oko 1,6 milijardi ljudi ovisi o njima, no unatoč tomu godišnje se uništi 13 milijuna hektara šume.

Šumama treba posvetiti veliku pozornost jer su danas globalno ugrožene uslijed lošeg gospodarenja, požara, poremećenog režima voda, kukaca, glodavaca, bakterija, gljivica, onečišćenja zraka, tla i voda, kiselih kiša i drugog. Šume pokrivaju trećinu kopnene površine planete Zemlje, biološki su najraznovrsniji ekosistemi na kopnu, u kojima obitava više od pola kopnenih vrsta životinja, biljaka i insekata. Osim što su od iznimne važnosti u našoj borbi protiv klimatskih promjena, šume doprinose ravnoteži kisika, ugljik-dioksida i vlage u zraku, štite riječna područja i izvorišta voda. Usprkos svim tim neprocjenjivim ekološkim, privrednim, društvenim i zdravstvenim dobrobitima, čovjek uništava iste te šume bez kojih ne može živjeti.

Krčenje je i dalje ozbiljan problem u cijelom svijetu. Prema podacima UN-a, godišnje se uništi oko 13 milijuna hektara šume, a 12-20% emisija stakleničkih plinova u svijetu, koji prouzrokuju klimatske promjene, izazvano je upravo krčenjem šuma. Kako ističu u “Hrvatskim šumama”, u Hrvatskoj krčenja šuma i straha od njihova nestanka nema. Šumama i šumskim zemljištem u Hrvatskoj gospodari se planski, na temelju Šumskogospodarskih osnova područja koje se donose na razdoblje od 10 godina. Na taj se način kontinuirano održava prirodna ravnoteža. Osim toga, svaka površina koja se prenamijeni u infrastrukturne i razvojne objekte zamijeni se novopošumljenom površinom, tako da se površina pod šumama u Hrvatskoj ne smanjuje.

Šume i šumsko zemljište u Hrvatskoj prostiru se na 2.688.687 ha, što je 47% kopnene površine države. Od toga je 78% u državnom vlasništvu, a 22% u vlasništvu privatnih šumoposjednika. U Hrvatskoj čak 95% šuma ima prirodnu strukturu. Stoga se u šume intervenira samo onda kada se primijeti da određeno područje nema dovoljno snage za samoobnovu, na primjer nakon šumskih požara ili sanitarne sječe.