Svjetski dan borbe protiv izrabljivanja dječjeg rada, kao i obljetnica Konvencije Međunarodne organizacije rada broj 182 – Konvencije o najgorim oblicima iskorištavanja dječjeg rada, a koju je 2001. godine potvrdio i Hrvatski sabor, obilježavaju se danas, 12. lipnja.
Milijuni djevojčica i dječaka u cijelom svijetu zaposleni su, a više od polovice te djece izloženo je najgorim oblicima dječjeg rada, kao što su rad u opasnim okruženjima, ropstvo ili drugi oblici prisilnog rada, nezakonite aktivnosti, kao i sudjelovanje u oružanim sukobima. Toj djeci je uskraćeno adekvatno obrazovanje, zdravlje, slobodno vrijeme, uz kršenje njihovih temeljnih prava i sloboda.
Smatra se da su djeca na prisilnom radu kada su premladi za rad i premladi da donesu odluku o zapošljavanju. Djeca na prisilnom radu nemaju temeljna ljudska prava kao što su sloboda kretanja i izražavanja, fizički i psihički su zlostavljana, zaustavlja im se rast, emotivno su traumatizirana i u izolaciji te ne mogu otići/pobjeći iz takve situacije.
Trenutno, 218 milijuna djece u dobi od 5 do 14 godina širom svijeta prisiljeno je raditi, podaci su koje navodi Nezavisni hrvatski sindikat.
Najviše djece, njih 122 milijuna, radi na području Azije i Tihog oceana, međutim dječji rad je prisutan i u mnogim industrijskim zemljama. Čak 126 milijuna djece radi na opasnim poslovima ili uvjetima koji su opasni. Njih 1,2 milijuna žrtve su prodaje, a oko 300.000 djece sudjeluje kao vojnici u oružanim sukobima širom svijeta, navodi se u priopćenju. Djeca su prisiljena raditi jer njihov opstanak i opstanak njihovih obitelji ovise o njihovu radu. Iako je dječji rad nezakonit u mnogim zemljama, djeca su i dalje prisiljena raditi i najteže fizičke poslove.
Djeca koja sve to prežive i uspiju odrasti, često nakon 30. godine starosti fizički više nisu u stanju raditi jer su potpuno “istrošeni ljudi” pa ih nakon toga izdržavaju njihova djeca, radeći nerijetko isti posao. Ovogodišnji Svjetski dan borbe protiv dječjeg rada posvećen je obrazovanju kao ključnom čimbeniku u borbi protiv dječjeg rada. Školu ne pohađa oko 72 milijuna djece u dobi kad bi trebala krenuti u osnovnu školu. Pristup bilo kakvom obliku obrazovanja toj je djeci gotovo nemoguć pa su, ako odrastu, i zbog toga osuđena na doživotno siromaštvo, najniže, najteže i najslabije plaćene oblike rada.
