Prošli tjedan obilježili smo Valentinovo, Dan zaljubljenih, kada je grad blistao u bojama ljubavi te odisao romantikom za sve one koji su poželjeli stvarati nove uspomene. U bojama ljubavi osvanula je i poznata londonska, telefonska govornica koja je zasigurno simbol Vinkovaca već nekoliko godina.
Vremeplov je to koji nas je vratio u dane učestalog korištenja telefonskih govornica, kada nismo mogli nazvati bližnju osobu u svakom trenutku, a tehnologija nije uzimala toliko maha. Neopterećenošću društvenim mrežama i telekomunikacijom uvjerljivo smo bezbrižnije, kreativnije i lakše živjeli. Na području Vinkovaca trenutno se nalazi oko 20 javnih telefonskih govornica, dok se na području cijele Hrvatske nalazi njih oko 2000 te su sve u funkciji i mogu se koristiti za dolazne i odlazne pozive. Međutim, ne postoji funkcionalnost uspostavljanja poziva na račun primatelja poziva.
Važno je spomenuti kako je Hrvatski Telekom započeo s projektom zamjene javnih telefonskih govornica s multifunkcionalnim govornicama te je dosad u Zagrebu, Trogiru, Zadru i Rovinju postavio više od 30 multifunkcionalnih telefonskih govornica, a u narednom periodu taj će broj biti i veći. Takve govornice građanima nude mnogobrojne mogućnosti, od bežičnog punjenja mobilnih uređaja do informiranja o razini peludi u zraku pomoću posebnih senzora unutar govornica.
Kako bi korisnici i prolaznici bili povezani, svaka govornica ujedno je i Wi-Fi s besplatnim internetom. Za lakše snalaženje po gradovima, na digitalnom zaslonu nalazi se interaktivna mapa na šest jezika, koja korisniku nudi upute kako doći do željene lokacije. Inače, javne telefonske govornice se u Hrvatskoj, jednako kao i u svijetu, i dalje koriste, ali u znatno manjem obimu nego ranije, a kartice su dostupne na kiosku.
Razlog je, u prvom redu, rezultat razvoja i rastućeg korištenja mobilne komunikacije. Prva javna telefonska govornica u Hrvatskoj je postavljena u zgradi zagrebačkog željezničkog kolodvora 1889. godine. U počecima se ova usluga ostvarivala uz pomoć običnih telefonskih uređaja, dok su se početkom 20. stoljeća postepeno uveli uređaji s automatskom naplatom.
Uključenjem u promet prve automatske telefonske centrale 1928. godine, postavljene su govornice koje su primale kovanice, a sljedećih tridesetak godina obilježilo je širenje mreže javnih telefonskih govornica, prvenstveno u urbanim sredinama, iako su potrebe stanovništva za takvom vrstom usluga bile veće od broja govornica. Zbog učestalih promjena vrijednosti novca, uvedeni su žetoni, a od 90-ih magnetske kartice.
