- Tekst se nastavlja ispod oglasa -

Vinkovci su bogatiji za još jednu knjigu o svojoj povijesti. Ovaj put predstavljene su vinkovačke spomen-ploče, spomenički objekti kojima se odaje počast zaslužnim osobama, ustanovama, udrugama…

Knjiga „Tragovi vremena, vinkovačke spomen-ploče” autora Tihomira Marojevića objavljena je početkom godine, urednik je mr.sc. Zlatko Virc, a izdavač Povijesno i športsko društvo „Hrvatski sokol” Vinkovci.

Jako je zanimljivo da je knjiga o vinkovačkim spomen-pločama nastala zahvaljujući nepostojećoj spomen-ploči. O čemu je riječ?

  • Spomen-ploče kao tema su sasvim slučajno odabrane. U mojoj matičnoj ustanovi Gradskoj knjižnici i čitaonici Vinkovci smo prije 10-11 godina imali goste, povjesničare koji su željeli vidjeti spomen-ploču Stojanu Dimitrijeviću. Nismo imali nikakvih podataka o toj ploči niti smo znali gdje se nalazi pa je tadašnja ravnateljica Emilija Pezer rekla kako bi netko morao istražiti i popisati da znamo gdje su nam spomen-ploče. I ja sam tako to počeo istraživati, popisivati i fotografirati. Radio sam oko dvije godine i onda sam stao. Tako je rukopis knjige je ležao dobrih 6-7 godina kada mi je mr. sc. Zlatko Virc, predsjednik “Hrvatskog sokola” Vinkovci, krajem 2019. godine predložio da završim knjigu, što sam i učinio. U startu sam sve to zamislio kao jedan interaktivni turistički vodič, međutim previše je tu bilo materijala, ploče su stalno izvirale te sam bio prisiljen preći u format opsežnije monografije kako bi sve informacije bile zastupljene. I što je zanimljivo na kraju? Spomen-ploča Stojanu Dimitrijeviću uopće ne postoji, tako da je cijeli ovaj projekt ponukala nepostojeća spomen-ploča

Kojom ste se metodologijom vodili u istraživanju?

  • Prva etapa bilo je istraživanje literature. Dakle, naći pisane izvore o spomen-pločama. Spomen-ploče su na granici umjetnosti i klesarstva. Nažalost, ne postoji nekakva teorijska podloga o njihovoj izradi. Postoji jedna definicija spomen-ploče koja kaže da je to ploča kojom se obilježava neko mjesto za koje vežemo neki značajan događaj. Nepostojanje literature je u konačnici meni olakšalo tumačenje što jesu, a što nisu spomen-ploče pa sam odlučio okupiti sve što se moglo tumačiti spomen-pločom što uključuje i spomen-ploče koje su dijelom spomenika kao spomen-ploča kod Hrvatske ruže u Gradskom parku ili na Kumanovoj ciglani ili spomen-ploče koje su praktički spomenici kao što je spomen-ploča u Maloj Bosni. Nakon (ne)pronalaženja teorijske literature krenuo sam s istraživanjem vinkovačkih spomen-ploča. Ovdje sam na sreću imao dosta izvora jer o postavljenim spomen-pločama ima dosta izvora ponajprije u vinkovačkoj periodici.

Druga etapa bilo je terensko istraživanje, opet po mnogo čemu specifično?

  • U terenskom istraživanju obišao sam sve lokacije, fotografirao objekte, spomen-ploče i slično. Kako živimo u čudnom vremenu korone bio je problem ući u ustanove unutar kojih se nalaze spomen-ploče pa sam tako imao pomoć od Maje Lovrić iz vinkovačke Gimnazije, Branke Lasić iz OŠ Josipa Kozarca Vinkovci, Alena Turjaka iz OŠ Nikole Tesle Mirkovci, koji su mi poslali fotografije spomen-ploča koje se nalaze u ustanovama koje rade. Nakon fotografiranja spomen-ploča krenuo sam u pronalaženje spomen-ploča koje su uklonjene. Veliku pomoć sam imao od Gradskog muzeja Vinkovci gdje su mi ravnatelj Hrvoje Vulić i voditelj povijesnog odjela Danijel Petković dali na uvid ploče koje čuva Muzej. Gotovo svi vinkovački intelektualci i istraživači su mi pomogli u pronalaženju fotografija spomen-ploča koje su uklonjene pa se želim zahvaliti uredniku mr. sc. Zlatku Vircu, Željku Iveljiću, Tomi Šaliću, Martinu Grgurovcu, Vladmiru Ćiriću, Darku Stojanoviću, Igoru Banovcu i Jakovu Barišću, koji su mi pronašli fotografije, dali mi podatke ili me uputili na određene izvore.

U konačnici prikupljena i obrađena građa svoje je mjesto našla na 225 stranica nove knjige. 

  • Kada sam prikupio sve izvore i analizirao prikupljeno, onda sam donio odluku o koncepciji knjige, podjeli na poglavlja i slično. Koncepcija knjige je ustvari moja profesionalna deformacija. Mi u knjižnicama nastojimo sistematizirati sve informacije kako bi bile lakše dostupne pa sam i ja ovom knjigom želi sistematizirati i unificirati podatke o našim spomen-pločama kako bi bile dostupne na jednom mjestu.

Ima li nekih detalja koji bi se mogli izdvojiti kao posebno zanimljivi?

  • Prilikom pisanja o subjektima spomen-ploča kao i o otkrivanju spomen-ploča nastojao sam događaje staviti u povijesni kontekst, razjasniti okolnosti u kojima su se određeni događaji zbivali. Spomen-ploče puno govore baš kao i okolnosti u kojima su postavljene.

Izdvajate otkrivanje spomen-ploča Kozarcima kao i spomen-ploča Vinkovačkoj čitaonici i 1000 godina hrvatskog kraljevstva ? 

  • Otkrivanje spomen-ploča Kozarcima je bilo veliki događaj, narod je spontano odlučio ukrasiti grad, dići to na jednu višu razinu. Otkrivanje spomen-ploča Vinkovačkoj čitaonici i 1000 godina hrvatskog kraljevstva su bile manifestacije hrvatstva. Govornici koji su sudjelovali na otkrivanju spomen-ploča su bili politički predstavnici Hrvata, najčešće iz HSS-a koji su otvoreno govorili o ugroženosti Hrvata u Kraljevini Jugoslaviji, što je bio jedan vid otpora Beogradu i manje-više se otvoreno ulazilo u sukob s kraljem.

Postavljanje spomen-ploče Slavku Jankoviću imalo je velike protivnike?

  • Spomen-ploča Slavku Jankoviću postavljena je 1972. godine nakon nasilnog gušenja Hrvatskog proljeća i smjene hrvatskog liberalnog komunističkog vodstva. SUBNOR koji je tada bio izuzetno moćan, bio je veliki protivnik otkrivanja te spomen-ploče jer su tvrdili i bezuspješno pokušali dokazati da je Janković bio predsjednik Prijekog suda za vrijeme NDH. Unatoč političkom pritisku, Vinkovčani su odali počast Jankoviću i postavili mu spomen-ploču. Sadašnja spomen-ploča je druga spomen-ploča Jankoviću. Prva je oštećena u Domovinskom ratu. Na sreću plaketa koju je izradio Antun Babić je ostala čitava. Pronašao ju je Tomo Šalić. Antun Babić ju je restaurirao tako da se na sadašnjoj spomen-ploči nalazi plaketa s izvorne spomen-ploče, a sama ploča i tekst na njoj su promijenjeni.

Zanimljiva je priča i o spomen-ploči Josipu Runjaninu u centru grada, na korzu?

  • Vinkovčani su po sadašnjim saznanjima otkrili tri spomen-ploče caru Franju Josipu. Dvije od tri spomen-ploče su bile izgubljene da bi 1991. godine spomen-ploča Runjaninu bila oštećena i prilikom njenog skidanja je utvrđeno da se na poleđini nalazi spomen-ploča Franji Josipu i Khuenu Hedervaryu. Vjerojatno je padom Austro-Ugraske spomen-ploča Franji Josipu bila politički nepoželjan eksponatu u gradu pa je uklonjena, a zbog uštede iskorištena je za izradu spomen-ploče Runjaninu. Danas je na korzu replika izvorne spomen-ploče, a original se čuva u Gradskom muzeju i radi se o jedinioj spomen-ploči s dva lica, bez poleđine.

Spomen-ploča Josipu Kozarcu koja se nalazi na kući u kojoj je živio pred smrt isto nosi neočekivanu priču?

  • Na toj ploči nalazi se plaketa Josipa Kozraca koju je izradio češki kipar Vojta Braniš, prema predlošku slike Josipa Kozraca koju je naslikao Josip Bužan. Sama je plaketa izrađena od ostataka zvona sv. Vinka koje se nalazilo na zvoniku crkve sv. Ivana Nepomuka, današnje crkve sv. Euzebija i Poliona. Radi se o zvonima koje je izlio Salesisus Felke 1793. godine, a razbijena su zbog ratnih potreba 1917. godine. Nekoliko komada zvona je sačuvao Mato Medvedović koji ih je donirao za potrebe izrade spomen-ploče pa tako možemo reći kako se posljednji ostatci prvih vinkovačkih crkvenih zvona nalaze na spomen-ploči Josipa Kozarca.

Po broju spomen-ploča koje su dobili reklo bi se kako je “najslavnije” ime u Vinkovcima Josip?

  • Danas možemo reći kako se najslavniji Vinkovčani zovu „Josip“ koji imaju po dvije spomen-ploče u gradu, a to su: Kozarac, Runjanin i Šokčević. Još jedan Josip je imao čak tri spomen-ploče u gradu, a to je car Franjo Josip, ali danas u javnom prostoru nema niti jedne njegove spomen-ploče, dvije se čuvaju u Muzeju, a jedna je izgubljena.

Po dvije ploče zaslužili su još neki?

  • Još je Khuen Hedervary bio zastupljen s dvije spomen-ploče, ali također niti jedna od njih se više ne nalazi u javnom prostoru. Taakođer, još su dvojici Vinkovčana spomen-ploče postavljane u dva navrata, to su Mato Medvedović i Slavko Janković, ali danas se u javnom prostoru nalazi po jedna njihova spomen-ploča.

Neki su spomen-ploče dobili još za života, a samo dvije Vinkovčanke imaju svoje spomen-ploče?

  • Za sada je dvoje Vinkovčana spomen-ploče dobilo za života, to su Dina Merhav, nedavno i Martin Baling, 1941. godine, ali je ta spomen-ploča izgubljena. Nažalost, samo su dvije Vinkovčanke dobile spomen-ploče, a to su Dina Merhav i Laura Klajn, a postoji još značajnih Vinkovčanki kao što je Alojzija Ulman ili Snježana Petika, koje su zasigurno zaslužile mjesto u javnom prostoru.

Sada kada je knjiga u rukama čitatelja, kako ju gledate kao autor?

  • Knjiga je temelj koji će se nadograđivati, s novim spomen-pločama i spoznajama o uklonjenim. Već sada sam otkrio još tri spomen-ploče koje treba dodati. Ova knjiga u principu predstavlja presjek kulturno-političke povijesti grada u posljednjih 140 godina, od 1879. godine kada je postavljena prva spomen-ploča u Vinkovcima, caru Franju Josipu i Franji Filipoviću. Njenim čitanjem dolazimo do spoznaja kako se povijest u jednom trenutku tumači na jedan način, a u nekom drugom trenutku na drugi način. Moja osnovna namjera je da se javnost, posebice Vinkovčani, upoznaju s bogatstvom svoga grada, a to su ljudi. Da si osvijeste kako iz Vinkovaca dolaze veliki umjetnici i znanstvenici, veliki političari i vojnici i da na to nasljeđe moramo biti ponosni, ali da se prema tome nasljeđu moramo odgovorno ponašati i biti dostojni svega što su nam oni ostavili.
  • Trenutno najstarija spomen-ploča u javnom prostoru
    Najstarija spomen-ploča ustanovi
    Dina Merhav, jedna od dvije žene koje su dobile spomen-ploču u Vinkovcima i jedna od dvoje Vinkovčana koji su spomen-ploču dobili za života
    Spomen-ploča Josipu Runjaninu na čijoj se poleđini nalazi spomen-ploča Franji Josipu i Khuenu Hedervaryu