Uoči snimanja nove ploče Wrong Creatures bubnjarka Leah Shapiro morala se podvrgnuti operaciji mozga zbog teške neurološke bolesti.

U tom svjetlu, i više je nego razumljivo da nisu odustali od distorziranih, psihodeličnih crnjaka, zbog čega jedinu promjenu u odnosu na ostatak njihove diskografije pronalazimo u sporijem tempu većine pjesama. Album otvara poluinstrumentalni intro ‘DFF’ nakon kojega slijede ‘Spook’ i ‘King Of Bones’, tipične Black Rebel Motorcycle Club (B.R.M.C.) pjesme nastale na nasljeđu Jesus & Mary Chaina, Spacemena 3, Velvet Undergrounda, The Stoogesa i shoegazera poput Ride.

Iako same po sebi sasvim solidne, u pitanju su stvari koje smo od njih čuli već previše puta, zbog čega prvi pamćenja vrijedan trenutak dolazi tek u obliku sporotinjajućeg, darkerskog bluesa ‘Haunt’. Sličnim tragom kreću se i ‘Ninth Configuration’, čiji blago anemičan početak prerasta u jednu od moćnijih stvari na ‘Wrong Creatures’, ‘Echo’, koja zvuči kao da su U2-ov The Edge i Wayne Hussey iz The Missiona u studiju posjetili Coldplay te povratak na izvorište psihodelije ‘Question Of Faith’.

‘Calling Them All Away’ fino spaja klavir s gitarama bliskima ranom Verveu, ali tek u završnici uspijeva preskočiti razinu najobičnijeg ‘jammanja’ na probi, dok u kategoriju ‘fillera’ svakako ulaze bučni blues-rock ‘Little Thing Gone Wild’ i ‘Circus Bazooko’. U odjavnoj ‘All Rise’ približili su se i Nicku Caveu, kojeg prepoznajemo i u stihovima gotovo u cijelosti obojenima tamnim, zagasitim bojama, no sve to i dalje je dostatno tek da nas podsjeti koliko su nekoć, u vrijeme debitantskog albuma, bili dobar bend. [Vedran Harča, Ravnododna.com]

Izdavač: Vagrant / [PIAS] / Dancing Bear, 2018.