Diana je studentica slikarstva koja u slobodno vrijeme fotografira za vinkovački modni etno brand MIKO, a unuka je poznatog akademskog slikara i scenografa Joze Matakovića autora grba Vinkovačkih jeseni. Kako kaže, otac Dubravko, umjetnik poznat po svojim stripovima, uvijek ju je podržavao i gurao naprijed. Rođena je u obitelji umjetnika čiji će osebujni umjetnički radovi zasigurno ostati upisani u likovnoj i stvaralačkoj povijesti ovoga grada, Slavonije i Hrvatske.
Sudjelovala je na nekoliko izložbi u Vinkovcima, ali i Osijeku, iako smatra da izložbe nisu toliko bitne u njenom radu. Nije još sasvim sigurna čime se želi baviti i misli da nikada neće ni znati. Spontana je i oslanja se na svoju maštu te izrađuje ili oslikava ono što joj u tom trenutku padne na pamet.
“Spajam kiparstvo, slikarstvo i ilustraciju, nekada mi sve dosadi pa se prebacim na analognu fotografiju, a nekad ilustraciju ubacujem u fotografiju jer mi je dosadila samo fotografija i tako se to sve vrti stalno. Radovi mi se stilski razlikuju. Nekada su to jake i čiste boje, meke i zaobljene plohe, a nekada zamračim pa šaram, kidam, grebem, stružem, koristim tamnije tonove, plohe su oštrije itd., no uvijek im je zajednička ta nekakva infantilnost koja prevladava u mojim radovima. Ali sve to skupa je zapravo dosta kul, može se uvijek puno toga iščitati iz nečijeg rada pa zato volim slušati ljude kako oni sebi interpretiraju neki moj rad, bude uvijek nekih ludih komentara koje nikada ne bi očekivala i razmišljanja koja tebi nisu bila niti na kraj pameti. Mislim da to nekako i je bit svega, da svatko vidi i osjeća nešto drugačije dok gleda tvoj rad, a ne da ti pored rada stoji kilometarski opis i ti tak’ to čitaš i niš’ ne kontaš, draže mi je ako netko sam dođe do nekog svog zaključka i uspije se povezati s radom ispred kojeg stoji”, objašnjava Diana.
Mišljenja je da većina ljudi misli da su joj radovi jako neobični, i iako se nekima može činiti da joj dugo treba da smisli svoj sljedeći projekt njoj to jednostavno “dođe” i nastane nešto novo.
“Takva sam, ne volim obične, dosadne, normalne ljude, a ne vole ni oni mene. Ne volim dosadne situacije, dosadna mjesta i dosadne priče. Svi ljudi kojima sam okružena su neobični na svoj način pa vjerojatno to nesvjesno utječe na moj rad”, dodaje.
Jedna je od dvije djevojke koje oslikavaju kultni Walkow koji će biti otvoren pred same Vinkovačke, te otkriva da će ilustracije biti pastelnih boja i zagasitijih tonova s organsko-ilustrativnim oblicima. Ne zna što joj nosi budućnost, no nada se da će biti na nekom neobičnom mjestu i raditi ono što voli.
