U Isusu Kristu vječni je Bog, doista Emanuel, s nama Bog sada i u vječnosti

Polnoćka, jedna od najsvečanijih misa u godini, noćas je služena i u svim vinkovačkim župama.

U Župi blaženoga Alojzija Stepinca bile su ih dvije, u župnoj crkvi bl. Alojzija Stepinca u Mirkovcima i onoj filijalnoj sv. Josipa u Maloj Bosni, gdje smo i mi s okupljenim vjernicima radosno dočekali Božić i proslavili rođenje Sina Božjega.

Tumačeći u propovijedi sveto Evanđelje po Luki, domaći župnik, vlč. Ante Lučić kazao je:

“Slavimo noćas veliki događaj. Slavimo Isusovo rođenje u tijelu i ljudskoj naravi. Tim događajem započinje nešto novo. Nanovo se rađa čovjek, novi čovjek i nova era u povijesti čovječanstva. Taj novi čovjek postaje novi temelj, nova mogućnost čovječnosti u ovom nečovječnom svijetu. U tom shvaćanju mogu nam pomoći tri detalja iz upravo naviještenoga Evanđelja“.

Prvi detalj smješta Isusovo rođenje u povijesni kontekst za vrijeme vladavine cara Augusta.

“Cara Augusta koji je imao status božanstva u Rimskom carstvu. Drugi ga, ali i on sam sebe, zbog njegove neograničene moći, doživljavaju božanstvom. A Evanđelje spominje i drugu povijesnu ličnost, Kvirinija koji upravlja Sirijom. Bila su to dva najmoćnija čovjeka, njima pripada vrijeme u kojem žive. Nasuprot njima, Luka spominje i druga dva lika, nevažna za vrijeme u kojem žive, Josip iz plemena Davidova i njegova zaručnica Marija. Oni, bez beznačajni, bez ikakvog utjecaja na svijet i povijest, sa sobom donose plod od utrobe Marijine, dijete koje je potpuno bespomoćno. Suprotstavljajući te likove, Evanđelje jasno pokazuje kako je Bog gospodar povijesti. Kako je Bog izokreće odnose moći i značaja među ovim likovima. Više u središtu neće biti August i Kvirinije, već dijete. Bog koji je postao dijete. Njegova moć je moć djeteta, moć ovisnosti o čovjeku, moć ljubavi Božje koja želi biti bespomoćna, te će svoju moć i svemoć pokazati na križu, kada će iz ljubavi prema Bogu ocu i prema nama, darovati svoj život“.

Drugi detalj ovog Evanđelja je popis stanovništva zbog kojeg su zapravo Marija i Josip došli u Betlehem.

“Svrha popisa stanovništva bila je vidjeti koliko se može nametnuti poreza, koliko ima mladića i muškaraca sposobnih za ratovanje, a popis je mogao raditi gospodar, dakle onaj koji ima moć. Za Židove to je bilo posebno problematično jer je Bog bio njihov jedini kraj, njihov jedini gospodar i on jedini može popisati svoj narod. Zanimljiv je izričaj koji se u Knjizi izlaska upotrebljava za popis naroda. Kaže se, neka podignu glavu gore prema Bogu, da on vidi i vrati dostojanstvo čovjeka. Upravo takav popis stanovništva događa se u Božićnoj noći. Bog dolazi među nas da nas popiše onako kako on popisuje. Kako to Bog popisuje? On želi da vidimo sebe u onome koji je naš izvor, naš otac, od koga teče naš naš život. Da vidimo svoju sličnost s Bogom i u tome raste naše dostojanstvo. Bog dolazi da nas podigne, da nas popiše u svoj srce, da nas može potražiti kada se izgubimo, kada smo daleko od njega. Bog dolazi potražiti izgubljenog čovjeka“.

Treći detalj Evanđelja odnosi se na rečenicu koja kaže da za njih nije bilo mjesta u svratištu.

“Ovo svratište ne trebamo shvatiti samo kao materijalnim prostorom, već ga možemo gledati kao prostor naše duše koji smo ispunili različitim stvarima i nema potrebe i mjesta za njega. U kakvom prostoru se to Bog nastanio među nama? Čuli smo, smjestili su se u štalu. Štala kao nimalo lijepo mjesto, prljavo, smrdljivo, zasigurno nije prikladno mjesto za jednu trudnicu koja treba roditi. E vidite, Bog izabire upravo takvo mjesto kako bi nama pokazao da ne može u nama naći toliko neugodnog prostora naših grijeha, naših slabosti koje on ne bi mogao nastaniti. Tamo gdje je On, tamo se svijet mijenja. On iznutra mijenja čovjeka, a kad promijeni čovjeka, onda nosi radost života cijelome svijetu. Mi ne možemo promijeniti svijet, ali Bog može promijeniti nas i po nama može donijeti radost onima koji su u pravu“.

Ova tri detalja iz Evanđelja omogućuju nam da kroz različite vidove promotrimo svoj vlastiti život.

“Pa i neka to danas ne bude samo pogled, već i želja da nas Božić promijeni. Istinski Božić uvijek uključuje obraćenje, promjenu, zaokret prema Božjim koracima. Noćas po Bogočovjeku Isusu Kristu čovjek obnavlja svoje zajedništvo s Bogom i s vjerom započinje hod u blagoslovljenoj istini spasenja. Iz toga nam dolazi poziv da u svijetlu događaja Božića i njegova otajstva prihvatimo istinu da je čovjek stvoren na sliku Božju i da je pozvan svojim postojanjem, svojim životom i djelima otkrivati istinu tog dostojanstva, njome rasvjetljavati sve dimenzije svoga života, sva svoja iskustva, uzajamne odnose, svoje ideale i nadanja, svoje razočaranja, strahove, iskustva zla i grijeha. S novim, obnovljenim žarom primimo noćas na dar novorođenom spasitelju i obnovljena srca ponesimo tri poziva. Poziv otvorenosti i prihvaćanja Božjih djela, poziv naviještanja i svjedočenja, te poziv solidarnosti i nasljedovanja Božje ljubavi. Prigrlimo novorođenoga spasitelja. Ponesimo ga u svoj dom, u svoje radosti i nade, žalosti i tjeskobe, u sva svoja zajedništva, da nam nikada ne prestane svijetliti i grijati nas ova divna neprolazna istina. U Isusu Kristu vječni je Bog, doista Emanuel, s nama Bog sada i u vječnosti“, poručio je vlč. Ante Lučić.